Velečasni Sudac: Mrak se množi mrakom i zablude jedna s drugom pare
Sve veliko počinje s prvim korakom, makar bio vrlo malen. Strast za znanjem i strast za osjećajem (libido sciendi et libido sentiendi) idu zajedno, ali oboje ostaje jalovo bez primjene Božje stvaralačke moći, tj. Duha Božjega u čovjeku. Trema je tu uvijek „znak talenta” (S. Bernard), koji je po sebi dvoznačan. I veliko dobro i veliko zlo ostvareni su talentom. Izgleda da su najteže najjednostavnije stvari, jer među prvim čovjekovim zadacima upravo bi trebalo biti stvaranje čovjeka. U tom stvaranju sudjeluju – Bog i čovjek.
„Ja vjerujem da ne živim da se pokoravam ili da se raspršim, nego da budem i da postajem. Vjerujem u moć volje i naobrazbe da se ponovno približim Beskonačnom i da se oslobodim od ograničenja spola” (Schleiermacher). Istina je da svakom napretku prethodi znanje i volja, ali je i opća karakteristika današnje inteligencije da ima više obrazovanje, a fali joj osnovno, fali joj čovječnosti. Jednostrani intelektualizam nije ni znak ni jamstvo napretka, kao što smijeh i odobravanje nisu mjerilo mudrosti. Zato, u ovakvom ozračju današnjeg duha materijalizma i kapitalizma, sve većeg sraza moćnika i sirotinje, izrabljivanja čovjeka i prirode – pravi je napredak nemoguć. Umjesto napretka i istinskog humanizma, mrak se množi mrakom i zablude jedna s drugom pare.
Nisu li znanost i tehnika u svom marširanju za bolje sutra dobili kao nuspojavu službu degradiranja, otuđivanja i zarobljavanja ljudi? I filozofije danas „lako trijumfiraju nad prošlim i budućim. Žalimo, ali sadašnja zla trijumfiraju nad njom” ( La Rochefauld ). Ne valja imati duge korake, a kratke poglede. Na zemlji nema Neba. Duhovni, a pogotovo tehnički entuzijasti imaju krivo.
„Pravi napredak je stepenište prema Nebu, a krivi od Njega” (LJ. Rupčić). Misli o blaženstvu koje obećava napredak polariziraju psihologiju i napučuju maštu. A već je svakome jasno da znanost ratuje sa sobom i s čovjekom. Tehnološki napredak ispostavlja visoke račune. Što je tehnika naoružala? Razum? Čovjeka? Strasti? To, kao ratovi i sukobi, kao i ogromni jaz između civilizacija danas, koje jedino donekle drži lažni kapital i bankari – nisu dječja igra, već razvaline velike.
Takozvani napredak, pokazuje se sve više preko ekologije, gospodarske i društvene anarhije, moralnog otuđenja institucija i egzistencijalnog straha masa. Tehnika je moći, najopasnija tehnika. „Jednostranost napretka vodi unazad, unatoč obećanju da će on zamijeniti Boga i postaviti čovjeka na njegovo prijestolje” (LJ. Rupčić). „Sve u svemu, je li um do sada više održao nego razorio?” (Nietzsche).
Gledajući na djela i posljedice, ispada da je svrha tehničkog znanja uništenje svijeta ili barem njegovo desetkovanje. Napredak kakvog poznajemo, znanost i tehnika zavaravaju se da će protjerati i pobijediti bol. Bez Boga, ona se opet vraća samo još podmuklija, naoružanija i nepokolebljivija.
