Sedamnaest doktora znanosti pod vodstvom dr. Zvonka Kusića godinu je dana vršilo vivisekciju nad otvorenim ranama na tijelu koje krvari čitavo jedno stoljeće. Bolest uopće nije endemska, hrvatska, nego pandemijska, europska i svjetska. Naša je specifičnost što se s njom nosimo slabije nego neki drugi narodi. Trud nije bio uzaludan.

Taj konzilij, odnosno Vijeće za suočavanje s prošlošću, kojega je osnovala Vlada RH, predstavilo nam je “Dokument dijaloga”, iza kojega je isti dan, što je jako dobro, stao i predsjednik Vlade Andrej Plenković, koji se dokument jednim dijelom odnosi na povijesne ocjene dvaju nedemokratskih iliti totalitarnih režima, a drugi na normativno uređenje isticanja simbola tih režima.

Dobili smo napokon jedan dokument koji na uravnotežen, objektivan i pošten način govori o hrvatskoj prošlosti u dvadesetom stoljeću (o fašizmu i antifašizmu, komunizmu i antikomunizmu, monarhizmu i jugoslavenstvu i Domovinskom ratu) koji bi, siguran sam, potpisalo barem osamdeset posto građana Republike.

On je dobra platforma za prevladavanje isforsiranih ideoloških podjela, jer ne polazi od ideologije, nego kao polaznu točku promatranja stavlja čovjeka, žrtve i zločine, bez mržnje i naklonosti. Bilo bi možda još bolje da iza ovoga dokumenta stanu HAZU pa i sam Sabor.

Sporni pozdrav “Za dom spremni”, stav je Vijeća, nije prihvatljiv, osim u iznimnim slučajevima koji se odnose na postrojbe koje su ga koristile za vrijeme Domovinskog rata, dok je zvijezda petokraka kao antifašistički simbol prihvatljiv, osim opet u iznimnim slučajevima kad se može protumačiti kao provokacija ili huškanje na nasilje i netoleranciju.

Neprihvatljivi su i simboli koji prizivaju velikosrpsku agresiju, ili četnički pokret. Ovaj drugi dio dokumenta čini se suvišnim. Simbole dvaju totalitarnih režima i ideologija zameo je vjetar kao što je zameo i te režime i ideologije. Njihovim spominjanjem i zabranama mogu se samo oživjeti.

Uostalom, svjesno toga rizika, ni samo Vijeće ne preporučuje nikakav poseban zakon, već eventualno određene zakonske nadopune, preferirajući umjesto administriranja edukaciju i ujednačavanje sudske prakse koja će polaziti od Ustava RH i stavova Ustavnog suda.

Zaključke i preporuke Kusićeva vijeća, ne treba imati iluzija, neće svi prihvatiti benevolentno. Neće ga prihvatiti malobrojni koji se i danas identificiraju s povijesno propalim jednim ili drugim režimom, čineći, kako se spominje u Dokumentu, “neprijateljski savez”.

Neće ga prihvatiti ni nekolicina uvijek u središnjim medijima istih, kao da drugi ne postoje, povjesničara, za koje neupućeni čovjek kad ih sluša nikada ne bi rekao da im je povijest struka.

Njima je povijest u službi ideološke ostrašćenosti. Ideološka zaslijepljenost im ne dopušta realno i objektivno gledanje na činjenice. Nije im važna istina, narod ni država, važno je samo da su oni uvijek u pravu.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save