Papa Franjo posjetio Benedikta XVI. i čestitao mu Uskrs
Papa Franjo se jučer susreo s papom emeritusom Benediktom XVI. / RV
Papa Franjo se jučer susreo s papom emeritusom Benediktom XVI. u njegovoj rezidenciji u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu kako bi mu čestitao Uskrs – stoji u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice.
Ujutro istog dana Papa Franjo posjetio je Državno tajništvo Svete Stolice u kojem je zaposleno oko 300 osoba. Sveti je Otac u pratnji mons. Paola Borgie, pomoćnika za opće poslove u Državnom tajništvu, posjetio i blagoslovio urede trećeg odjela Državnog tajništva pod nazivom Odjel za stalno diplomatsko osoblje Svete Stolice, a koji je uspostavljen u studenom prošle godine.
Papa je potom osobno pozdravio sve službenike i zaposlenike, čestitajući im Uskrs i zahvaljujući im na njihovu radu. Dodajmo na kraju da se papa Franjo posljednji put sa službenicima i osobljem Državnog tajništva susreo u travnju 2013. godine.
U okviru svojega godišnjeg sastanka, UNIV Foruma, mladi iz osobne prelature Opus Dei sudjelovali su na općoj audijenciji, kako bi sa Svetim Ocem podijelili aktivnosti i projekte na kojima rade tijekom Velikoga tjedna.
Nije na programu ovih dana samo razlučivanje zvanja, nego i rasprave, te predstavljanje projekata solidarnosti i dragovoljstva. Želimo samo Papi izraziti blizinu i ponuditi svoje molitve – kazali su u kratkim izjavama danima za našu radijsku postaju. Ali, želimo ga također tražiti da nas uputi kako djelovati i što učiniti da bismo bili blizu društvu, i posebice onima kojima je blizina najpotrebnija.
Upravo im je papa Frane prošle nedjelje, na početku njihova skupa, poslao poruku, tražeći od nazočnih na skupu, njih više od 2500 mladih iz cijeloga svijeta, da se pripreme za sudjelovanje na sljedećoj sinodi. Dobro će vam učiniti – napisao je Papa – ako upravite pogled na Ivana, mladoga učenika kojega je Isus volio; kojemu je Isus darovao Mariju kao našu Majku. On će vas naučiti kako prepoznati Isusa koji prolazi vašim životom, i kako ga slijediti zanosno i u radosti koja ispunja srce i život onih koji se susretnu s Isusom – napisao je Papa u poruci.
Bog je blizu svom narodu – rekao je papa Franjo za vrijeme mise posvete ulja koju je predslavio u bazilici Svetoga Petra. Sveti je Otac u svojoj propovijedi napomenuo da su ga današnja liturgijska čitanja podsjetila na redak iz Knjige ponovljenog zakona: „Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?“ (Pnz 4,7). Papa je rekao da u 61. poglavlju Knjige proroka Izaije promatramo slugu kojeg je Bog pomazao i poslao među narod kako bi bio blizu ubogima, bolesnima, zarobljenima…, a na njemu je Duh Gospodnji koji ga jača i prati na njegovu putovanju.
Papa Franjo je rekao kako u psalmu 88. uočavamo blizinu Boga koji je vodio kralja Davida za ruku kad je bio mlad te ga podupirao dok je stario. Drugim riječima, Bog se pokazuje kao vjeran jer je vjernost označava blizinu tijekom vremena. Knjiga otkrivenja nas pak približava Gospodinu koji dolazi osobno. Gospodin nam uvijek dolazi, ako se odlučimo približiti, kao „bližnji“, tijelu svih onih koji trpe, a posebno djeci. Komentirajući četvrto poglavlje Lukina evanđelja u kojem Isus čita spomenuti odlomak iz Izaije, Sveti je Otac rekao da je Isus zbog svoje vještine mogao izabrati biti pismoznanac, ali je on htio biti evangelizator, ulični propovjednik, donositelj radosne vijesti. To je Božji veliki izbor: Gospodin je odabrao biti blizu svom narodu.
Blizina je stav koji uključuje čitavu osobu, naš način odnošenja, naš način bivanja pozornim kako na sebe same tako i na druge – napomenuo je Papa. Kazao je da ljudi koriste izraz „on nam je blizu“ kad opisuju svećenika koji je uvijek prisutan i koji zna kako razgovarati sa svima. Blizina je bitna za evangelizatora jer je ključni stav u evanđelju – objasnio je papa Franjo. To je ključ za milosrđe, a i za istinu jer skraćuje udaljenosti, kao što se očituje u prispodobi o dobrom Samarijancu.
No mogu li se udaljenosti doista skratiti kad je riječ o istini? – upitao je Sveti Otac. Da, jer istina nije samo definiranje situacija i stvari putem apstraktnog i logičkog argumentiranja s određene udaljenosti, nego je također vjernost. Omogućuje ti oslovljavati ljude njihovim istinskim imenom, kao što ih Gospodin oslovljava, prije nego što ih kategoriziramo ili definiramo njihovu situaciju. Papa je upozorio da učiniti od određenih apstraktnih istina idole udaljava obične ljude od iscjeljujuće blizine Isusove riječi i sakramenata.
Papa Franjo je zatim rekao da nam je Marija kao istinska majka blizu. Ona kreće žurno kako bi služila i bila je blizu situacijama drugih da je znala koje su njihove potrebe. U pravom je trenutku u Kani, tonom kojim je rekla slugama „Što god vam rekne, učinite!“, od tih riječi učinila majčinski model čitavog crkvenog jezika – rekao je papa Franjo. Sveti je Otac potom predložio tri područja svećeničke blizine gdje „majčinski ton“ Marije trebaju čuti oni kojima svećenici služe. Najprije je potrebna „blizina u duhovnom razgovoru“ kao u Isusovu razgovoru sa Samarijankom u kojem ju Isus najprije podučava, potom joj nježno pomaže priznati grijeh da bi je, konačno, „zarazio“ svojim misionarskim duhom.
Druga je pak riječ „blizina u ispovijedi“, a kao primjer Papa je iznio Isus dijalog sa ženom koja je bila uhvaćena u preljubu. Isus joj govori: „Idi i odsada više nemoj griješiti“ (Iv 8,11) nakon što se sagnuo, ustao i rekao „Ni ja te ne osuđujem“. Sveti je Otac napomenuo da se riječi „idi i odsada više nemoj griješiti“ treba izgovoriti s tonom istine i vjernosti kako bi se omogućilo grješniku da gleda prema naprijed, a ne iza. Konačno, potrebna je „blizina u propovijedanju“. Papa Franjo je u tom kontekstu podsjetio na Petrovo propovijedanje na Pedesetnicu koje je duboko protreslo slušatelje. To ih je dovelo do pitanja: „Što nam je činiti?“ (Dj 2,37). To je pitanje koje moramo postaviti i odgovoriti u marijanskom i crkvenom tonu – napomenuo je.
Na kraju je Sveti Otac potaknuo svećenike da se približe svom narodu i Gospodinu u Njegovoj Riječi kad osjećaju da su daleko od Boga i od puka. Potaknuo ih je da hode sa svojim narodom poput pastira: ponekad ispred, ponekad u sredini, a ponekad odostraga. Narod neće samo cijeniti svećenike zbog toga, nego će osjećati da ima nešto posebno u njemu: nešto što osjećaju samo u Isusovoj prisutnosti – zaključio je Papa.
MISIJA / RADIO VATIKAN
