20. travnja 1872. Ljudevit Gaj – što niste znali o poznatom ilircu?
Na današnji dan 20. travnja 1872. umro je hrvatski preporoditelj i ilirac Ljudevit Gaj. U hrvatskoj povijesti i kulturi nema tako malene, ni tako skromne knjige s tako dubokim i tako dalekosežnim posljedicama kao što je Gajeva „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana“.
Osim kao reformator pravopisa, Gaj je najznačajniji kao inicijator buđenja hrvatske nacionalne svijesti: njegove novine, a naročito književni prilog „Danica horvatska, slavonska i dalmatinska“ (kasnije „Danica ilirska“) presudno su utjecale na političko formiranje budućih generacija hrvatskih intelektualaca.
Mali Ljudevit Gaj odrastao je u obitelji u kojoj se govorilo njemačkim jezikom, no majka je njegovala i hrvatsku kajkavštinu. Za mladost Ljudevita Gaja zanimljivo je da se interesirao za lokalnu povijest svoje Krapine. Tako je u knjižnici Franjevačkog samostana u Krapini pronašao latinski rukopis patera Sklenszkog iz 1779. godine “Brevis Descriptio loci Krapina ejusque oppidi” (“Kratki opis mjesta Krapine i njenog trgovišta”). Na osnovu tog rukopisa izdao je jedno od svojih prvih djela uopće – knjižicu “Dvorci kraj Krapine” (u njemačkom izvorniku “Die Schlösser bei Krapina”).
U hrvatskoj povijesti i kulturi nema tako malene ni tako skromne knjige s tako dubokim i tako dalekosežnim posljedicama kao što je Gajeva „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana“. Knjižica je na hrvatskom kajkavskom i njemačkom jeziku izašla u Budimu 1830. i označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. Stoljeća. Knjižica nastoji za svaki fonem u hrvatskom jeziku uvesti jedan grafem latiničnog pisma, pa se po njemu hrvatska abeceda još popularno naziva i „gajicom“. Time je slovopisno ujedinio cijeli hrvatski narod.
Međutim, Gajeva jezična politika može se podijeliti na dva dijela. Nakon kajkavske faze, Gaj počinje promovirati štokavsko narječje kao temelj budućeg hrvatskog jezičnog standarda, što dolazi usporedno sa sve izraženijim južnoslavensko-unitarističkim tendencijama narodnog preporoda, pa tako i Gajeve „Novine horvatske“, koje su počele izlaziti 1835. godine, već 1836. mijenjaju naziv u „Novine ilirske“.
Pokopan je bio isprva na groblju u Jurjevskoj ulici u strogom centru Zagreba, no njegove su kosti kasnije prenesene na novopodignuto groblje na Mirogoju. Zanimljivo je da je upravo na području Mirogoja Gaj nekoć imao svoj zemljišni posjed, kod kojeg je kasnije sagrađeno groblje.
Izvor: narod.hr
