Održan okrugli stol o iseljavanju mladih iz Hrvatske u sklopu VIDIK festa
Šesti i posljednji dan VIDIK festa pružio je priliku i pozvao mlade da otvore teme i progovore o problemima koji ih zabrinjavaju i da pokušaju s optimizmom ponuditi prijedloge mogućih rješenja. Bila je to tema okruglog stola „Iseljavanje mladih iz Hrvatske“, a nositelji teme najpozvaniji da o njoj govore – mladi.
Usuđujem se reći, mladi koji vjeruju u naše sutra, uvjereni da će tako biti. Razlog nije bio samo divan proljetni dan pun sunca, topline i dobrog raspoloženja, već i tema koja ih je motivirala. Sudionici tribine Vinko Livaković iz šibenske udruge Mladi u Europskoj uniji osnovane 2008., Danijela Spahija, naša sugrađanka iz Kluba mladih u Splitu koji je započeo s radom 2012. i Vanja Perić uspješna mlada poduzetnica velikog entuzijazma rodom iz Pakraca sada živi na djedovini u Kaštel Gomilici. Ova povratnica iz Kanade u svojoj zanimljivoj priči dokazala je da nije zlato sve što sja. Iz publike ih je bodrila Nikolina Đuran, članica udruge Mladi u Europskoj uniji s velikim iskustvom u volontiranju.
Predsjednik HUB-a dr. Vide Popović počašćen njihovim sudjelovanjen u programu VIDIK festa, uputio im je riječi podrške i zahvalnosti za optimizam koji unose u zahtjevnom radu kako bi vlastitim primjerom privukli što veći broj mladih i dokazali da se ipak može u Lijepoj Našoj. Predstavio je sve sudionike i voditeljicu programa Silvanu Dragun, članicu Upravnog odbora HUB-a, koja je uvodno parafrazirala konstataciju našeg uvaženog demografa dr. Stjepana Šterca kako je naša Domovina u petogodišnjoj ratnoj agresiji manje izgubila svojih stanovnika nego iseljavanjem.
Noviji podaci Zavoda za statistiku iznose u postocima podatke kako je Hrvatsku napustilo 30-do 40% njezinih stanovnika. Koji su razlozi? Što napraviti da se ovakva slika promijeni? Za Vinka Livakovića ne postoji sumnja da su naši mediji velikim dijelom odgovorni, jer naglašavaju probleme u domovini i daju krivu, nestvarnu gotovo bajkovitu sliku življenja u inozemstvu, kao da žele namjerno „izgurati“ mlade u „bijeli svijet“. Ponavljaju priče o dobro plaćenim radnim mjestima, stjecanju iskustava, idiličnom upoznavanju drugih kultura, važnosti osamostaljenja, visokim standardima života… Priče o razočaranim povratnicima, kojih ima sve više, isti mediji prešućuju. Ovako iskonstruiranoj slici o „raju na zemlji“, najčešće u Irskoj, Austriji, Njemačkoj, pogoduje naše nepovjerenje u hrvatske institucije, klijentelizam, podobnost, a ne sposobnost, pogodovanje profitu, nezaposlenost, često puta i naša nestrpljivost. Da ima puno optimizma i vjere u boljitak dokazuje nam rječiti Vinko Livaković sjajnim podacima o svojoj udruzi koja ima 6 mladih zaposlenika, odlične poticajne projekte, 6 informativnih točaka u županiji s trogodišnjim programom Klub mladih ENTER za podizanje kvalitete života mladih, spektar različitih aktivnosti, radionice za volontere, inkubator mladih poduzetnika i kreativaca…. “Sretni smo zbog županijske Udruge slijepih jer smo za njihove programe uspjeli dobiti 730.000 kuna“, nasmijano i sretno je rekao Vinko Livaković.
Danijela Spahija i članovi Kluba mladih u Splitu kao i kolege iz Šibenika žele pružiti priliku mladima za razvoj organiziranim predavanjima, radionicama, a različitim projektima potaknuti ih na razmišljanje da ostanak u domovini bude glavna opcija, a nikako odlazak. Žele motivirati i spojiti mlade na svim društvenim razinama, informirati ih o njihovim pravima i društvenim potrebama i promicati zaštitu njihovih interesa. Poslužit će i Srcolovka za sramežljive i nepovjerljive. Uzor u radu su im bili i ostali kolege iz Rijeke s kojima su umreženi u mnogim aktivnostima, a podršku za projekte imaju iz europskih fondova i ministarstava u Republici Hrvatskoj. Bilo je vrlo zanimljivo slušati o brojnim projektima u kojima je ovaj splitski Klub mladih sudjelovao samostalno ili zajedno s drugim udrugama.
Ako smo i bili pomalo sumnjičavi Vanja Perić je otjerala sve naše možebitne strahove, jer njezina priča ulijeva optimizam i vjetar u leđa mladima koji imaju viziju i žele je ostvariti. Naime, Vanja je imala dvanaest godina kada je stigla u Kanadu i ostala živjeti 25 godina. Tamo je stekla obrazovanje, zaposlenje, ali nije bila zadovoljna. Rezultat življena u dobro organiziranoj zemlji gdje je sve posloženo (krediti, fondovi) za stimuliranje poduzetnih i radišnih. Formula uspjeha talent-odgoj- rad nije bila formula sreće i za Vanju. Spomenula je kako je u planu osnivanje prve etične banke u Hrvatskoj s ciljem ulaganja u razvoj zajednice, posebice pomoć i podršku mladima, bio bi to povratak banaka njihovim korijenima. Standard života u Kanadi je prilično viši nego u Hrvatskoj, ali troškovi su jako visoki. Život joj nije pružio ono što je od njega očekivala. „Ovdje dišem punim plućima spremna za nove izazove. Osim turizma Hrvatska pruža široke mogućnosti ulaganja, a kapital dolazi iz europskih fondova. Potrebno je osmisliti dobre projekte i zasukati rukave. Ovdje mogu više zaraditi, a život mi pruža punije zadovoljstvo. Imamo divnu zemlju s velikim potencijalom i šteta ju je napuštati“, zaključila je Vanja Perić. U ovoj rečenici je izražen konsenzus svih sudionika o ovoj temi.
Margita Vučetić/hu-benedikt.hr
