Ivica Šola: Laž je da u Hrvatskoj nije provedena lustracija!
HDZ – ova vlada na čelu s Plenkovićem i operativkom ministricom Obuljen iz samo kolegama znanih razloga ide, nakon tzv. Mostova zakona o arhivima, s novim, “dorađenim zakonom”. Prošli tjedan u saborskoj raspravi i činjenicama koje su iznesene jasno je da se arhivi (komunistički) ne otvaraju, već zatvaraju. U odnosu na “Mostov zakon”, HDZ-ov, HNS-ov, SDSS-ov…, novi zakon zamračuje, čini nedostupnim građu od svibnja do prosinaca 1990., kada je većina udbaša i KOS-ovaca presvlačila dresove i, dok je hrvatska mladost krenula ginuti za novu državu, oni pripremali privatizaciju i pljačku uz cementiranje vlasti koja i danas živi kao tzv. duboka država, od sudstva, politike preko sveučilišta do dijela medija.
300 KOS-ovih mreža
O tom procesu “prestrojavanja” udbaša i KOS-ovaca u tom razdoblju na suđenju Miloševiću u Haagu govorio je bivši KOS-ov oficir Mustafa Čandić. S Čandićem sam se prije par godina i osobno susreo u Zenici kada mi je potanko opisao raspad Jugoslavije i instaliranje KOG-ova (Kontraobavještajnih grupa) koje je KOS aktivirao od pravosuđa preko sveučilišta, medija do politike, oko 300 takvih mreža.
Ti ljudi su i danas tu, presvučeni u demokratsko i liberalno ruho, a u razdoblju u kojem HDZ – zatvara arhive ti su ljudi radili “zaokrete”. Ne treba isključiti činjenicu da takvim zatvaranjem istaknuti HDZ-ovci mlađe dobi idu štititi i svoje očeve o koje se u razgovoru i svjedočenju “očešao” i Čandić.
Zakon je i u mnogim drugim formulacijama antilustracijski, podmukao, sa svrhom prikrivanja široke mreže udbaša u svim institucijama koje spomenuh jer navodi, kada su osobni podaci u pitanju, da se neće štititi osobni podaci samo osoba koje su obnašale javne dužnosti te bili pripadnici ili suradnici službe sigurnosti.
Naime, Udba je imala kapilarnu mrežu (i još je ima) i, kako je upozorio odvjetnik Pavlović, podvala se sastoji u sljedećem: “Suradnici su bili formalno na zadatku, ali postojali su i oni koji su surađivali s Udbom, ali nisu bili suradnici. Postojalo je nešto što se zvalo prijateljska veza (to je onaj koji poznaje suradnika pa mu dostavlja podatke), zatim društvena veza (predsjednici Komiteta za općenarodnu obranu u poduzećima) i operativna veza (ljudi koji su u pripremi da postanu suradnici). Time su automatski zatvorili dosjee za ogroman broj ljudi koji su surađivali s Udbom, a nisu bili suradnici – upozorio je odvjetnik Pavlović koji je zbog slučaja Đureković i suđenju Perkoviću i Mustaču iznimno upućen u ovu problematiku, jer je teško probijao udbaške barijere u potrazi za arhivskom građom.
Osobno, za to mi ne trebaju arhivi, sada mogu nabrojati deset udbaških drukera iz mojeg kvarta u Đakovu koji su mog oca spremali u zatvor i prijetili oduzimanjem putovnice zbog danas sasvim banalnih pjesama poput “Vile Velebita” ili “Marjane, Marjana” gdje bi umjesto Titova imena otac stavio Isusovo (“i još jedno slovo…”).
Otac, nas sedmero djece, je radio u Njemačkoj skoro četiri desetljeća, a takvi udbaški drukeri, čiji će podaci biti zaštićeni, ako ih iznesem, mogu me tužiti. I eto ti obrnute lustracije. To omogućava ovaj HDZ-ov zakon.
HDZ i SDP, kako je vidljivo i iz imena samih utemeljitelja HDZ-a, su zapravo lijevo i desno krilo Udbe (KOS-a), pri čemu je važno reći da ne treba, što se tiče članstva u HDZ-u, generalizirati, većina su časni ljudi i domoljubi, no takvi nisu mogli i ne mogu prema gore, nisu mogli “jamiti” tvornice i banke, takvi su u samoj stranci “lustrirani”, marginalizirani.
Najčešća rečenica koju udbaši danas koriste jest “ostavimo se prošlosti, okrenimo se budućnosti”. To je iz njihove perspektive, iz sadržaja njihove mutne prošlosti, sasvim razumljivo. No to je floskula jer je gorka istina da od gospodarstva do politike u Hrvatskoj nema diskontinuiteta s Jugoslavijom, devedesetih su “oni” napravili državu po svojoj mjeri i mjeri vlastite djece i “kolega”.
Imamo mi stabilnost
Hrvatska je i dalje država dogovorne, a ne tržišne privrede, bez stvarnog pluralizma, a skora velika koalicija konačno će blizance “vratiti materi”, i konačno prekinuti “bratoubilački rat”. Ta velika koalicija HDZ – SDP plus njihov Ustavni sud, već je na djelu, digli se na zadnje noge zbog referenduma o novom izbornom zakonu koji bi stubokom uzdrmao ta dva krila službe i partije bivše države.
Treba nam “stabilnost” koja traje još od četrdeset pete, a upravo tu “stabilnost” ugrožavaju arhivi, jednako kao i novi izborni zakon, pa velika koalicija tu već opstrukcijski “dejstvuje”.
Ovdje u Slavoniji puno se govori o masovnom iseljavanju. Pogotovo mladih. Čitam statistike, znanstvena istraživanja (i sam sam objavio jedno), brojevi su katastrofalni. Tko iseljava? Uglavnom djeca istih onih, poput mog oca, koji su već jednom iseljavali, ali danas s cijelim obiteljima. Djeca udbaških drukera mog oca – ne. I tko onda kaže da se u Hrvatskoj ne provodi lustracija? Da, provodi, ali obrnuta! HDZ-ov zakon o arhivima samo će zacementirati taj proces. Propadamo!
Tko iseljava? Uglavnom djeca istih onih, poput mog oca, koji su već jednom iseljavali, ali danas s cijelim obiteljima. Djeca udbaških drukera mog oca – ne. I tko onda kaže da se u Hrvatskoj ne provodi lustracija? Da, provodi, ali obrnuta!
