Dana 17. lipnja 2018. nastupio je u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 (NU2) sveučilišni profesor povijesti g. Ivo Goldstein (https://narod.hr/hrvatska/video-dr-goldstein-u-nu2-izrekao-teske-rijeci-govoreci-o-jasenovcu-kako-ce-hrt-reagirati). Nastup je izazvao brojne negativne komentare, ali oni nisu bili dovoljno analitični i detaljni. G. Goldstein je važna osoba i njegov se nastup ne smije podcijeniti. On nije nekakav subnorovski zanesenjak koji govori jezikom 1946., nego uljuđen čovjek koji svjesno, promišljeno i akademski samouvjereno, s pozicije redovnog sveučilišnog profesora u trajnom zvanju, govori (i piše) o neizrecivo važnim temama. Pritom on a) iskrivljuje istinu i b) promiče komunističku kulturu zabrane drukčijih mišljenja, pa i samih povijesnih istraživanja. Njegovo djelovanje, ovdje u okviru rečene TV emisije, traži pomniju analizu, jer potencijalno ima dalekosežne posljedice za društvene i političke odnose u Hrvatskoj, a navlastito na povijesne istine koje su protuhrvatski izobličene, a on ih nastoji takvima i održati. Tu je on u 1946. godini: isti stavovi, samo finiji jezik i nevoljka ali nužna popuštanja.

No, I. Goldstein je potpisao je „Dokument dijaloga“ Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koji inzistira na povijesnim istraživanjima i dijalogu o predmetima prijepora (https://www.braniteljski-portal.com/matko-marusic-napadi-na-igora-vukica-i-karolinu-vidovic-kristo-su-komunisticki-napad-na-slobodu-znanstvenoga-istrazivanja-i-slobodu-govora) i više ne može tražiti zabranu istraživanja hrvatskih povijesnih istina. Vjerujem da je zato došao u NU2 – da sada drugim riječima spriječi istinu i razobličavanje laži. To se razaznaje iz onoga što je govorio. I otkriva novu taktiku očuvanja povijesnih laži o Hrvatima.

KAKO JE GOVORIO I ŠUTIO, A KAKO DANAS GOVORI I ŠUTI IVO GOLDSTEIN

Goldstein je u emisiji nastojao ostaviti dojam upućena a iskrena čovjeka. Pa je vješto prješao preko nevjerojatnih laži koje su se decenijima pisale, učile i govorile o Jasenovcu i općenito o ustaškom režimu. To je bilo zabašurivanje laži, a ne govorenje istine.

Na primjer, kako god Goldstein objasnio strašnu laž o 700.000 žrtava logora u Jasenovcu, a objasnio ju je površno neuvjerljivo i jasno lažno, ostaje pitanje, njemu i njegovu pokojnom gospodinu ocu Slavku: bili ste živi i bavili ste se temom Jasenovca i u vremenu kad se ta laž učila u školama. Zašto ste onda šutjeli ako ste znali da je strašna laž?

Jeste li prosvjedovali, ili ikad poslije to spomenuli kao strašan komunistički grijeh, da je (npr.) Franjo Tuđman osuđen na zatvorsku kaznu jer je rekao da je taj broj barem deset puta uvećan?

Kažete da ste pisali o Bleiburškoj tragediji, ali kada ste pisali? Kad je o tome pisao Vaš g. otac, a znao je istinu? Je li se bunio da se uzapćuju ljudi koji su o tome govorili? Je li prosvjedovao kad je o tome lagao general Basta na HTV rekavši da je „na Bleiburgu poginulo oko 5.000 ustaša, (ali) u borbama s partizanima“?

Kako ste mogli reći na HTV („Otvoreno“) da žene na Bleiburgu nisu ubijane, a objavljene su slike pletenica djevojaka ugušenih u Hudoj Jami i pismo ubijene trudnice svojemu djetetu koje je umrlo u njezinoj utrobi?

Kad povjesničar poput Vas govori o jasenovačkim žrtvama, onda ne smije i ne može izbjeći barem nekoliko znanstveno neizbježnih istina:

– GDJE JE SADA JASENOVAČKA DOKUMENTACIJA? U Srbiji.

Kad je oteta iz Jasenovca? 1991. Zar ona ne pripada Hrvatskoj, barem kao preslika? Zašto to ne tražite od Srbije – svojim autoritetom povjesničara i svjetskoga čovjeka?

Je li ta dokumentacija prije bila dostupna? Nije, režim i vođa koje toliko slavite to nisu dopuštali. Jeste li Vi i Vaš otac imali pristup toj dokumentaciji? Jeste li je ikad vidjeli? Što tamo piše? Koliko su to vjerodostojni dokumenti? Koji su dokumenti vjerodostojniji od tih?

– ZAŠTO NE KOMENTIRATE IZVJEŠĆE CIA-E O JASENOVAČKOM LOGORU? Ako je laž ili lažno, recite to. Direkt’ CIA-i.

– ZAŠTO NE KOMENTIRATE STRAŠNU LAŽ O „20.000 DJECE UBIJENE U JASENOVCU“? Je li dnevnik gđe Diane Budisavljević relevantan dokument o toj temi? Gđa Budiavljević je umrla 1978.; je li Vaš g. otac, koji se bavio jasenovačkim žrtvama ikad s njom razgovarao (i to objavio)? Na primjer o tom dnevniku, te čemu je osobno svjedočila na terenu? Svaki bi iole ozbiljan istraživač to napravio – Beč je blizu, a od 1945. do 1978. g. Slavko ju je stvarno mogao susresti. I Vi, zar ne?

Evo što ste radili i radite: tolerirali ste laži o ustaškim zločinima, zatim ste morali popustiti pred očitim luđaštvom luđačkih pretjerivanja, pa ste došli na broj s današnjega jasenovačkoga popisa o 83.811 žrtvi. Zašto bismo Vam, nakon što ste tolike godine pristajali uz 700.000, sada vjerovali da je 83.811 istina?? (O tom broju malo poslije, dolje.)

FINOĆA ILI IPAK NE?

U jednom je momentu g. Goldstein na NU2 rekao “…i ti đubretari i ti smrdljivci koji tvrde da nitko tamo nije stradao nekizvole mom stricu objasniti gdje su ti ljudi….”. To je nečuveno za svakoga, a napose za veleposlanika i redovnog profesora u trajnom zvanju!

On se odmah opravdavao emocijama, ali se nije ispričao. Uostalom, privatne emocije nemaju mjesta u ozbiljnim TV emisijama. A ako imaju, kako bi se onda g. I. Goldstein osjećao da je netko to za njega rekao, npr. zato što tvrdi da na Bleiburgu nisu ubijane žene, a njemu (njoj) je u Hudoj Jami ugušena bakina sestra, još kao djevojka s pletenicama? Takvih primjera mogu nabrojiti na tisuće, na stotine tisuća! Jer stotinama tisuća ljudi u to su vrijeme ubijeni najbliži i – ako svi imaju ista prava i istu ljudsku vrijednost – onda imaju pravo to reći na HTV kao g. Goldstein. A kud bi nas to odvelo?

„Gdje su ti ljudi?“, pita Goldstein implicirajući da su (ubijeni) u Jasenovcu. Poštujemo gubitak i bol g. strica Danka, ali to pitanje treba odgovoriti I. Goldstein, kao povjesničar i član obitelji kojoj je to učinjeno. I to na osnovi valjane dokumentacije. Ta dokumentacija mora postojati. I mora je se moći razmotriti i dobiti odgovor. Važna je indikacijaknjiga Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac 1941.-1945.“,u kojoj se popis osoba na stranici navedenoj u napomenama odnosi na osobe koje su nestale u Jasenovcu,ali se ne kaže jesu li tamo i stradale.

Goldstein je na NU2 svjedočio da je osuđen na oko šezdeset tisuća kuna kazne za uvredu g. Antuna Vrdoljaka. U Globusu je napisao recenziju Vrdoljakova serijala o Titu i osuđen ja za uvredu. Ne ulazimo u meritum te osude. I sam osuđenik kaže da više ne želi o tome govoriti. Međutim, ustvrdio je da mora reći imena sutkinja koje su ga našle krivim. Nije istina da mora, nego je istina da ne smije! Od toga se i g. Stanković ogradio. Tko je to vidio da gospodin, sveučilišni redovni profesor u trajnom zvanju i veleposlanik u Parizu – na televiziji s negodovanjem iznosi imena sudaca koji su ga našli krivim??? Imena sudaca nije govorio ni g. Zdravko Mamić kad je bio najljući i najneprimjerenije se ponašao!

Tko je zapravo taj gospodin Ivo Goldstein?

PRLJANJE DANAŠNJE HRVATSKE

“Priča o partizanima i ustašama je i priča o Hrvatskoj 2018. godine, odnosno o Hrvatskoj danas”, izjavio je I. Goldsteinu NU2.

I to je, čini mi se i pravi cilj njegovog javnoga nastupa. Prljanje današnje Hrvatske. On je prljanje, sve kao da ne bi, nego je zabrinut, ipak cijelo razvio i izgovorio. Lako ga je bilo prepoznati:

“Čitava priča o ustašizaciji, blajburgologiji, povijesnom revizionizmu koji cvjeta oko nas, nametnuta(time bi htio da laži ostanu) je tema Hrvatskoj i hrvatskom društvu da bi se njome bavilo, a da bi se negdje “iza ugla” promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika… Postoje dvije Hrvatske, otvorena i zatvorena, jedna mrzi, druga želi komunikaciju.“

Sve je to izvrtanje istine i laž na laž!

– „Priča o ustašizaciji, blajburgologiji… je nametnuta…“

Da, nametnuta je, ali nametnuo ju je on i slični njemu! Evo kako: dok su bili na vlasti lagali su i stvorili mitove, a onda o tome nisu dali ni jednu upitnu riječ reći. Onda je došla sloboda i demokracija i ljudi su počeli govoriti, istraživati, svjedočiti i propitivati. I onda Goldstein i njegovi to NE DAJU, nego tvrde da je to „povijesni revizionizam, ustašizacija i BLAJBURGOLOGIJA (osobno tražim da se javno ispriča za taj izraz!)“. On i njegovi dvaput nameću ustašizaciju! I tvrde da su oni otvoreni, a oni koji traže znanstvenu istinu – zatvoreni! Goldstein i  njegovi bi htjeli da njihovi mitovi i laži ostanu povijesna istina. U tome je stvar. Nastave li se istraživanja i svjedočenja, otkrit će se strahota njihovih laži, a time i sve ostalo – od političke moći (lažni antifašizam) do utemeljenosti akademskih pozicija.

– “Oko 2012. ili 2013. je krenula konzervativna revolucija. Ona nužno mora imati povijesni kontekst, povijesnu utemeljenost. Povijesni revizionizam u nekim drugim državama ima neke druge manifestacije, a u Hrvatskoj je to ustašizacija“, kaže Goldstein.

Kakve veze ima „konzervativna revolucija“ i ustašizacija?! Za njega ima, jer jednim udarcem ubija dvije muhe – ostavlja svoje laži živima, a one koji misle drukčije klasificira kao ustaše. Osim toga, izjednačava konzervativnost i „ustašizaciju“, dakle jača svoj komunizam. Jača ga jer ga proglašava naprednim i jer one koji nisu za komunizam svrstava u nazadne, pa onda i u ustaše.

Istodobno ističe da se o ustašizaciji MORA danas govoriti  “upravo zato jer hodaju dečki i mladi s ustaškim kapama”.Prvo, to nije istina. Na svim masovnim događanjima, od komemoracija do koncerata, tijekom mnogo godina HTV je nadljudskim naporom uspjela snimiti dvoje mladih i troje starih s ustaškim kapama. Koliki je to postotak od svih ljudi koji su tamo bili?

A ne kritizira (ne brine ga) kad mladi (Filozofski fakultet u Zagrebu, Parade ponosa, SDP mladež) stupaju s komunističkim zastavama, krilaticama i kapama. U čemu je razlika? I. Goldstein zna za Europske i hrvatske rezolucije i deklaracije protiv SVIH totalitarnih sustava, ali onaj svoj ne spominje, iako je više ljudi ubio od ustaškoga!

Dapače, on se poziva se na hrvatsko članstvo u EU –s idejom da nas Europa natjera da prihvatimo laži. A pritom „zaboravlja“ EU-ovu osudu i njegova ljubljenog komunizma. Taj „zaborav“ je namjeran.

– Goldsteinova rečenica da se to sve (ustašizacija i blajburgologija“) radi „da bi se negdje “iza ugla” promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika“, otkriva njegovu izvanjsku transformaciju iz komunista u „liberala“: on je za prihvat svih migranata koji dođu. To pitanje, međutim, nema veze s ustašama, ni s konzervativizmom ni s Hrvatskom. Njegove su riječi podilaženje određenoj političkoj opciji i dodatno, aktualno, prljanje države u kojoj živi.

ZNANSTVENI RAD I KAKO GA STEĆI

Goldstein o Jasenovcu piše, nakon što je, s ocem, završio knjigu „Tito“. Kaže da je s ocem o Jasenovcu već pisao, pasada radicopy-paste…, jer „iz Pariza može raditi“.

Kako to da on u Parizu može raditi na istraživanjima jasenovačkoga logora, a Igor Vukić, rođen u selu kraj Jasenovca, čije je otac prošao Jasenovac, i koji radi s arhivama u Zagrebu – ne može (ne smije) to raditi? Po čemu bi Goldsteinovi dokazi o Jasenovcu bili bolji od Vukićevih?

Na osnovi čega HTV Goldsteinovu knjigu o istoj temi, Jasenovcu, promovira, a Vukićevu osuđuje??? Zašto sada A. Stanković ne pozove I. Vukića u NU2?

Na pitanje g. Stankovića koje nove spoznaje I. Goldstein donosi u toj knjizi o Jasenovcu na 900 stranica, I. Goldstein kaže„Pa ima ih“, ali ih ne navodi… Otkriva. međutim, nešto drugo, vrlo važno: nije ga briga za čitatelje, „piše za budućnost, ali i o sadašnjosti“, računa na pretraživače na internetu. To znači da, nakon što je eliminirao „revizioniste“, piše što hoće i u svrhu „svjedočenja“ u budućnosti i u inozemstvu. Učvršćuje laži!

Tko nije znao svrhu njegova pisanja, sada zna. Sam je rekao.

(Onaj tko poznaje znanost, prepoznao bi i da se uopće ne radi o znanosti, ali za dokazivanje toga trebalo bi previše prostora. A ako nije znanost, znamo što je! Može biti i mit.)

KOJA JE VRSTA LOGORA BIO LOGOR U JASENOVCU?

Iako (u novoj knjizi) g. Goldstein nema novih saznanja, on ipak stidljivo priznaje da je jasenovački logor bio radni logor! Ma nemoj, radni logor; a mene učili da je bio logor smrti! Ma, bio je i logor smrti, popravlja se Goldstein u NU2, bio je radni logor, ali to ne umanjuje njegovu smrtnost. Kaže da je MaksLuburićod Nijemaca naučio osnivanje logora, tako da budu radni ali i smrtni. Ubijali su glađu, jer su logoraši dobivali 600-700 kalorija dnevno, a trebalo bi barem triput više. Tu je pogriješio, jer bi trebalo barem tri tisuće puta više. Energijska (kalorijska) vrijednost hrane izražava se, naime, u kilokalorijama. Možemo to shvatiti kao pogrješku čovjeka koji se bavi drugim pitanjima (povijesti), ali redovni sveučilišni profesor u trajnom zvanju, koji količinu kalorija rabi kao dokaz smrtnosti logora ipak bi morao biti upućen u mjernu jedinicu svojega glavnoga dokaza.

Ukratko, više nema dvojbe da je Jasenovac bio radni logor, kako to višestruko dokazuje g. Igor Vukić i bezbroj službenih dokumenata s isplatama plaća (za logoraše i vanjske radnike), računi za proizvedeni materijal i slike jednostavnih tvornica koje su tamo radile. I priznaje g. Ivo Goldstein. Pa se sada može govoriti i o radnim i životnim uvjetima u tom radnom logoru, ali ne više o osnovnoj namjeni logora.

Ljudi su zacijelo i umirali od iscrpljenosti i rada po hladnoći (da, bile su hladne zime 1941./2. i 42./3., to kaže i Vukić – pa je Sava smrzla i leševi se tih dvaju zima nisu mogli bacati u Savu). O stanju u tom logoru svjedočiBugarin Petar Lungov, u povjerljivom izvješću od 7. veljače 1942. Jordanu Mečkarovu o posjeti stranih dužnosnika akreditiranih u Zagrebu hrvatskom koncentracijskom logoru Jasenovac(Dokument br. 81, Br. 40/ Т. А., Povjerljivo, Predmet: Koncentracijski logori u Hrvatskoj; CDA (Središnji državni arhiv Republike Bugarske), F. 176 к, оp. 8, а.е. 1153, str. 46-55.). On kaže da je Jasenovac bio vrlo stog logor, u barakama je bilo vrlo hladno, ali radni je logor i nema govora o smaknućima. Postoje i izvješća Međunarodnoga Crvenoga križa. Zašto njih ne komentira g. Goldstein? Goldstein kaže da je 1942. u Jasenovcu bilo najviše zločina, a Lungov ih ne spominje. Kako je to moguće?

Postoje osude ustaškoga prijekoga suda, na smrt, ustašama koji su u Jasenovcu ubili ili opljačkali logoraše. Jesu li te presude stvarne? Što one znače? Što g. povjesničar Goldstein misli o njima? Ne spominje ih, čak ni u negativnom svjetlu…

GDJE SU NESTALE KOSTI 83.000 JASENOVAČKIH ŽRTAVA?

Goldstein je u NU2 komentirao i nekoliko sada već jasnih prijepora.

Upravo na Gradini, koju je spomenuo i Goldstein, a Srbijanci kažu da su tamo pobijene STOTINE TISUĆA ljudi (v. Dodikova obilježavanja), u tri kopanja (Titova) iskopano je „premalo“ kostura, 481 ukupno. (V. znanstveni članak Pilić S i Matković B. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 2014;56:323-408. (UDK: 343.819.5(497.5 Jasenovac)). Na to Goldstein kaže da su u godinama kopanja 1964./65., provedena samo sondiranja terena, a ne sustavna iskopavanja. Ustvrdio je da kostura nema zato što su početkom travnja 1945., nakon instrukcija u Njemačkoj kako se uništavaju leševi,doše ustaše, pa su leševi iskopavani iz masovnih grobnica, spaljivani i vraćani u grobnice!

O toj apsurdnoj konstrukciji već je pisao M. Jurič (https://kamenjar.com/marko-juric-ivo-goldstein-kronicni-manjak-cinjenica-i-argumenata-nadoknaduje-mastom/), pa ću njega citirati, jer se više od toga teško može reći bez ružnih riječi:

„Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac?

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.“

Goldstein je potom g. Stankoviću rekao da je u Jasenovcu naplavni teren – pa su iskopavanja našla žućkastu smjesu koja je bila – kosti. No najvažnije je da je USTVRDIO DA SE OTKOPAVANJEM NE MOŽE NAĆI NIŠTA. To je posebno neobično čuti od osvjedočenog povjesničara, a napose zato što postoje indicije da su (Titova) otkopavanja među kosturima našla ustaško i domobransko vojno znakovlje… (v, gore spomenuti članak Pilić-Matković i Vukićevu knjigu „Radni logor Jasenovac, te ostalu „revizionističku“ literaturu, v.i http://hu-benedikt.hr/?p=108953).

KOLIKO JE LJUDI STRADALO U JASENOVCU?

Goldstein odustaje od notornoga broja od 700.000 žrtava u Jasenovcu, a „krivnju“ za taj nevjerodostojan popis žrtava Jasenovca pripisuje “boračkim organizacijama” koje su radile popis stradalih, a one su “bile potpuno nespremne”. Ipak, Goldstein tvrdi da u tome “nije bilo zle namjere”. Ako je tome tako, zašto se to onda četrdeset godina upravo to učilo u školama i bilo u svim enciklopedijama, uključivši i inozemne – u koje su ti podatci službeno poslani? Kolike su samo knjige napisane u kojima se objašnjavalo i opisivalo kako je pobijeno tih 700.000 ljudi! Srbija i danas barata tim brojem i o njemu radi izložbe po svijetu. Zašto je I. Goldstein ne upozori? I nju i svijet. I ispriča im tu pričicu o „boračkim organizacijama“?

Nešto manje jasno Goldstein odustaje i od broja od oko 590.000 koji navodi Jasenovac Research Institute u New Yorku. Kaže da je njujorški popis zapravo popis iz 1964., i da tamo ima krivih navoda, ali na današnjem jasenovačkom danas ih NEMA“.Pao je na deseterostruko niži broj – sadašnjega jasenovačkoga popisa od 83.811, a nikome se ne ispričava za strahotu toga priznanja! I tvrdi da danas u jasenovačkom popisu pogrješaka nema, da je „taj broj čvrst kao što je čvrsto da je Zemlja okrugla“. Zašto bismo mu vjerovali kad nikad nije negirao ni 700.000 niti 590.000 – dok „revizionisti“ nisu donijeli dokaze da su to idiotski brojevi. (Usput rečeno: kako to da Žerjavić nije bio, a Vukić i Matković jesu „revizionisti“? Ja znam odgovor, ali volio bih da ga dade I. Goldstein – pa ćemo onda dodatno upoznati njegovu metodologiju.)

Prvo treba uočiti da je razlika od 590.000 i 83.000 tolika da se nikako ne može govoriti o pogrješkama, nego o strašnoj laži (preuveličavanja), koja se vidi i iz aviona. No, to Goldstein ne će reći, a da ne govorimo da bi kao hrvatski povjesničar koji drži do sebe i do istine trebao pisati u New York i pitati jesu li oni poludjeli.

Nadalje I. Goldsteinnjujorški popis datira u komunistički popis iz 1964., što znači da je i taj iz 1964. jako kriv. A onda i on i današnji dužnosnici u Jasenovcu manje ili više otvoreno kažu da je današnji jasenovački, onaj s 83.000 žrtava – napravljen prema popisu iz 1964. (Strašno!)

Današnji popis žrtava u Jasenovcu jako je ugrožen barem trima činjenicama:

– u njemu je nađeno 14.000 duplih imena, stranica je zatvorena na mjesec dana (navodno „hakirana“!), a onda su ta imena maknuta i dodana druga imena – iz popisa iz 1964.! (Razum S. Logor Jasenovac je komunističko-velikosrpski mit. Nn: Nova znanstvena istraživanja. U: Hrvatska vjernost. Časopis za hrvatski martirologij. Gospić, 10./2015., br. 11, kolovoz 2015., str. 55-58.).

– N. Banić i M. Koić našli su da oko 3% imena na popisu ni danas ne odgovara istini;.

– Banić i Koić našli su, vrlo stručnom analizom godina rođenja navedenih žrtava, da dodatno a generalno postoji velik broj neistina na popisu (https://narod.hr/hrvatska/banic-koic-evo-dokaza-da-javna-ustanova-sp-jasenovac-lazirala-cak-jugoslavenski-popis-zrtava-iz-1964-joj-sluzi-izvor; http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/22397-n-banic-zastrasujuce-manipulacije-uprave-jasenovca.html; http://narod.hr/hrvatska/skriva-li-slavko-goldstein-namjerno-istinu-ili-nije-dovoljno-sposoban-za-njezino-otkrivanje; http://croatiarediviva.com/2018/01/14/n-banic-m-koic-pregled-2017-godine-s-obzirom-jasenovacki-popis/ i druge analize istih autora). Ukratko, iz analize matematičke raspodjele godina rođenja žrtava s popisa vidi se da je dio tih godina (neznalački) izmišljen.

Jadna je samohvala I. Goldsteina da se (iz Pariza) bavio „psihološkim profilom“ ustaša u Jasenovcu. Pa banalno kaže da je i među ustašama bilo svakakvih likova, i to naziva „banalnost zla“. Daje primjer nekog Ante Vrbana, prije rata opskrbljivača planinarskih domova, koji je pomalo zakidao mušterije jer je bio sirotinja a onda, odjednom – postao monstrum u logoru. Kakve to veze ima s istinom o Jasenovcu ili pak sa samom psihologijom?

OPET NA SLOBODNU I DEMOKRRATSKU REPUBLIKU HRVATSKU

Goldstein kaže da u preambuli hrvatskoga Ustava piše da je današnja Hrvatska stvorena na odlukama ZAVNOH-a 1943. (a TONE PIŠE, v. npr.,http://kamenjar.com/zlatko-hasanbegovic-je-dodirnuo-sredisnju-tajnu-hrvatske-antifasisticke-prijevare/!). U preambuli Ustava, međutim, IZRIČITO PIŠE DA SE DANAŠNJA HRVATSKA TEMELJI NA DOMOVINSKOM RATU! To Goldstein uopće ne spominje! Kakav je to čovjek, kakav povjesničar, kakva osoba koja na HTV govori o hrvatskom Ustavu? Navodi da u Ustavu piše „usuprot“ NDH, što i piše, ali u istoj rečenici piše i „odbacivanje komunizma“, ali to Goldstein ne citira! I sve to da bi mogao reći da su „samo partizani (bili) u pravu, svi ostali u krivu“.

A po čemu su to partizani bili u pravu ako su se borili za Jugoslaviju i komunističku vlast? Za to su im na putu stajali i Nijemci i ustaše (četnici, Talijani), ali to ih ne čini ni antifašistima niti osloboditeljima, nego jednom frakcijom koja se borila za vlast, prema uputama Komunističke Internacionale (http://kamenjar.com/pupovac-saboru-izrekao-veliku-laz-koja-vodi-jos-vecu-istinu/http://croative.net/?p=43637).

Iako je sveučilišni profesor povijesti, I. Goldstein ne dopušta razgovor o Jasenovcu nakon 1945. (I.Z. Čičku). Nedopuštanje razgovora je komunistički teror, a ne znanost ili javni nastup u demokratskoj državi. Stav Goldsteina oca o tom pitanju (napisao knjigu), razorila je B. Matković (http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/23884-mr-sc-blanka-matkovic-hrvatska-je-zatrovana-lazima-o-jasenovcu-i-o-drugome-svjetskom-ratu.html), i sada sin – o toj temi ne da govoriti. (A onda će se predstavljati kao demokrat i redovni sveučilišni profesor u trajnom zvanju.)

Goldstein ponosno otkriva da je njegov otac govorio (i on ponavlja) da Hrvati nisu ustaše, i da je to najveće hrvatstvo. Međutim – nije. I bez njih smo znali da Hrvati nisu ustaše. Za to nam ne treba njihova ocjena. Ni za što nam ne trebaju njihove ocjene. A vidjeli smo i zašto.

GOLDSTEIN I SVEHRVATSKO POMIRENJE

Na kraju Goldstain jadikuje nad nemarom današnje Hrvatske prema „antifašizmu“ iz II. svjetskoga rata. Navodi da nitko nije došao na obilježavanje 75. obljetnice bitke na Sutjesci. Poginuli Hrvati tamo „Zaslužuju pijetet barem kao Bleiburg“.

Ta njegova jadikovka zaslužuje barem tri komentara:

– naveo je brojeve partizana na Sutjesci po nacionalnosti i otkrio da se tamo borilonekoliko desetaka puta više Hrvata nego Srbijanaca. Iako je Sutjeska mnogo, mnogo bliže Srbiji nego Hrvatskoj. Pitam ga zašto se to nije učilo u školama u Titovo vrijeme.

– Navest ću, ali bih popustio u ime pomirbe, da su na Sutjesci izginuli ljudi u borbi, a na Bleiburgu su pobijeni zarobljenici, i to na strašne načine. Ipak bih bio sretan da se jednako obilježava i Jasenovac i Sutjeska i Bleiburg.

– To znači da bi svi išli na sva (tri) mjesta, dakle i Goldstein i njegovi na Bleiburg.

To bi bilo lijepo, dirljivo i ispravno. Koliko se sjećam, to je predlagao Franjo Tuđman, a sjećam se da su to svi drugi odbili. Možda se vrijeme dovoljno promijenilo da se ipak pomirimo. U istini i dobroj volji, naravno.

Sada smo i mi obrazovani i vjerujemo u demokraciju i to više ne ćemo dopustiti.

Matko Marušić, profesor emeritus

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save