Dr. Josip Stjepandić: Ako ne razumijete hrvatsku dušu, onda o njoj ne biste trebali niti pisati
U nastavku donosimo pismo koje je dr. Josip Stjepandić uputio uredništvu Die Welta.
Štovani dame i gospodo,
Vaš list je posljednjih dana u mrežnom izdanju objavio najmanje tri članka o hrvatskoj reprezentaciji, koja su u velikoj suprotnosti s načelima korektnog i objektivnoga novinarstva:
„Kako se hrvatski nogometaši igraju s fašizmom“
„Zbog čega mi je muka od hrvatskoga uspjeha“
„Desničarski roker vozi kroz Zagreb s hrvatskim junacima sa svjetskog prvenstva“
Zajedničko u tim člancima je da potječu od dvojice autora (sudeći po imenima) srpskoga podrijetla te prikazuju nešto, što je očigledno promaklo svim nogometnim poklonicima u svijetu: tobožnji fašizam kod svjetskih viceprvaka. Vaši autori ponavljaju postavke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji kao jedan od najgorih potpirivača rata 1991-95 gleda na svoju nacističku prošlost, a čiji je šef Šešelj osuđen zbog ratnog zločina na Međunarodnome sudu za ratne zločine u Den Haag-u.
Nameće se pitanje je li „Die Welt“, svojedobno vrlo renomirani dnevnik, u međuvremenu postao glasilom srbijanske vlade?
Da bih skratio, ograničit ću se svjesno na posljednji članak, koji vrvi malicioznim besmislicama:
„…Marko Perković veliča fašizam…“
„…Perkovic, 51, već je godinama ozloglašen zbog svojih tekstova…“
„…Čak i u domovini žestoko ga kritiziraju, između ostalih Biskupska konferencija snažno je zahtijevala zabranu…“
„…Dokumentirano je da Perković započinje ozloglašenu pjesmu „Bojna Čavoglave“, u kojoj veliča hrvatski fašistički ustaški režim iz Drugoga svjetskog rata. On se ruga žrtvama koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška, u kojima su tijekom Drugog svjetskog rata Židovi, Srbi, Romi i oporbenjaci sustavno uništavani…“
Jednostavnom pretragom može se naći što je njemačka policija, alarmirana kampanjom javnog blaćenja, lani utvrdila o Marku Perkoviću Thompsonu: „Nacionalno-konzervativnim tekstovima naziva policija ono što Thompson, koji pjeva na hrvatskome, ima u repertoaru.“
Pjevač Marko Perković Thompson tijekom rata za hrvatsku neovisnost postao je poznat kao branitelj protiv velikostrpske agresije, kad se kao dragovoljac, naoružan prastarom puškom Thompson, sa svojom bojnom Čavoglave“ odupro neprijateljskoj tenkovskoj postrojbi. „Bojna“ je naime imala cijelih 8 pripadnika, ali je savršeno ispunila svoju funkciju: neprijatelj je odbijen od sela Čavoglave i nikad se više nije vratio.
Tako je nastala legenda o „Bojni Čavoglave“, koje se Hrvati rado sjećaju. Ovdje imate cijeli tekst:
” Za Dom – spremni
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Stala braća da obrane naše domove
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi
Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevko
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Korak naprijed, puška gotov s’, siju pjesmu svi
Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi
Čujte srpski dobrovoljci bando četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji
Stići će vas Božja pravda to već svatko zno
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava
Slušajte sad poruku od Svetog Ilije:
Nećete u Čavoglave, niste ni prije!
Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava
Hrvatska vam zaboravit neće nikada”
Gdje se tu mogu naći Drugi svjetski rat, konzentracijski logor i fašisti?
Marko Perković pokazao je u vihoru rata 1991. proročka svojstva. Kao prvo, stotine ranijih srpskih bojovnika („četnika“) nalaze se još uvijek na tjeralicama te se svakih nekoliko tjedana po jednog uhiti. Stotine, ako ne tisuće, su u međuvremenu osuđeni. Da su svojedobno poslušali mladog Perkovića!
Kao drugo, stalni Međunarodni sud pravde u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3) utvrdio je, da je Srbija počinila djela genocida (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).
Da su svojedobno poslušali mladog Perkovića, to im se ne bi bilo dogodilo!
To su razlozi zašto su ova pjesma i njezin autor tako omiljeni u Hrvatskoj. Za vrijeme rata ova je pjesma ulijevala hrabrost na poseban način.
Nasuprot tomu pjevač Perković je omražen kod onih, koji ne mogu podnijeti da je agresorska Srbija izgubila rat. U tu skupinu očigledno spadaju Vaši autori.
Što mislite, kako bi se u Njemačkoj častilo njemačkog vojnika, koji bi se negdje na Hindukush-u s 50 godina starom puškom suprotstavio tenkovima?
To je razlog zašto Luka Modrić, Ivan Rakitić te druge nogometne zvijezde Marka Perkovića obožavaju poput kralja. Ako ne razumijete hrvatsku dušu, onda o njoj ne biste trebali niti pisati. Biskupi Ivas I Košić spadaju također među prijatelje od Perkovića.
Vaši članci izgledaju kao da netko ne može otrpjeti senzacionalni uspjeh hrabrih Hrvata na Svjetskome prvenstvu, pa traži dlaku u jajetu.
Šteta je da glavno uredništvo „Die Welt“ podupire takve pokušaje.
Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić
