Dr. Marko Jukić: Poruka i osvrt na poruku oskarovca znanja?
Peterostruki oskarovac znanja Ilija Srpak iz 1. gimnazije Varaždin se u četvrtak, 28. srpnja 2018., na dodjeli priznanja „Oskar znanja“, u ime nagrađenih obratio sudionicima skupa i kazao svoje viđenje obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj.
Oskar znanja je najveće priznanje i nagrada za izniman uspjeh i postignute rezultate učenika na državnim i međunarodnim natjecanjima.Na svečanosti, održanoj na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, kao „najbolji od najboljih” istaknuti su višestruko nagrađivani na raznim domaćim i međunarodnim natjecanjima, Patrik Pavić iz zagrebačke Osnovne škole Antun Kovačić i Ilija Srpak iz Prve gimnazije Varaždin.
Čestitke svim oskarovcima znanja na postignućima a posebno g. Patriku Paviću i g. Iliji Srpaku!
Dodjela priznanja je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencija za odgoj i obrazovanje i u suradnji s Hrvatskom zajednicom županija. Agencija za odgoj i obrazovanje od 2005. godine okupljala najbolje iz svih kategorija znanja te im na svečanoj ceremoniji „Oskar znanja“ dodjeljivala male kipiće. Troškovi godišnje organizacije ceremonije „Oskara znanja“ su oko 160.000 kuna. Zanimljivo je da je 2015. godine (Milanovićeva vlada) bilo upitno održavanje ceremonije zbog nedostatka sredstava jer su sredstva potrošena na civilne udruge i skupe automobile (pored ostaloga).
Mediji su istaknuli govor Ilije Srpaka ali nije jasno s kojom namjerom jer neke njegove izjave zaslužuju pozornost i raspravu a ona je izostala. Kritika samo zbog kritike nema svrhu! Mislim da je g. Ilija Srpak htio poslati poruku da je dosta izjednjačavanja učenika i svođenja na prosjek i da je vrijeme da iznadprosječni dobiju više mogućnosti da pokažu svoj talent, svoje sposobnosti a to ovim ustrojem školstva nije moguće.
Mladi oskarovac Ilije Srpak se osvrnuo na naše školstvo i kazao: „Naše školstvo danas samo forsira prosječnost i gasi izvrsnost. Tek se zbog posebnog truda pojedinih profesora ili samostalnih inicijativa učenika netko uspije izdići“.Mladi gospodin je u dvije rečenice dao točnu dijagnozu hrvatskoga školstva, hrvatskog obrazovnog sustava. Naše društvo je protiv intelektualne elite jer po komunističkom shvaćanju svi imamo iste želudce i iste potrebe pa mora biti uravnilovka. Intelektualna elita je antidruštveni, antinarodni, antiklasni konstrukt (prema mišljenju komunista i neokomunista) i treba je zatrti (to su i učinili). Na ceremoniji je bila i ministarka prosveteRH gospođa Blaženka Divjak ali je pitanje je li čula oskarovca znanja. Vjerojatno nije čula kakvu je ocjenu dao g. Ilija Srpak jer vozi u petoj brzini. Vožnja u petoj brzini podrazumijeva nabavku računala, opremanje učionica tehničkim pomagalima ali ne znači vrednovanje udžbenika, ne znači povećanje kvalitete nastave, ne znači rasterećenje učenika, ne znači olakšanje đačkih torba pa se ništa bitno ne mijenja. Imamo mnogo izostanaka u školama, nemamo jasne kriterije vrednovanja znanja pa imamo mnogo odličnih učenika, udžbenici su loši, dio nastavnog kadra je upitan i stanje je loše.
Kada se govori o medijskom izvještavanju mladi gospodin je naveo loš primjer za usporedbu, kazao je da prilozi o „časnim sestrama koje igraju nogomet” dobivaju i po pet minuta(ovo se jako svidjelo levim antinarodnim medijima) dok uspjesi učenika na olimpijadama znanja 40-ak sekundi ili ništa. To je loša usporedba jer prilog o časnim sestrama je izolirani primjer koji je samo jednom objavljen i nije dobar primjer za usporedbu dok često čujemo o mladima i njihovim uspjesima na međunarodnim takmičenjima (istina oko 40 sekunda).
O medijima je mladi Ilija Srpak kazao:„Mediji samo odražavaju opću situaciju u Hrvatskoj. Obrazovanje nije na prvom, drugom, petom ili desetom mjestu. U Hrvatskoj, to je zadnja rupa na svirali”, „Koliko ljudi u Hrvatskoj zna da smo ove godine prvi put sudjelovali na Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi? Koliko ljudi zna da ćemo prvi puta sudjelovati na Međunarodnoj biološkoj olimpijadi? Tko zna? Ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje“, kazao je Srpak i zaradio gromoglasan i dugi pljesak okupljenih.
Slažem se s mladim gospodinom alitreba kazati da drugi imaju još gora iskustva s hrvatskim medijima. Hrvatski mediji su oličenje neprofesionalizma, cenzure, neznanja i ideološke obojenosti. Mnogo ljudi u Hrvatskoj zaslužuje pozornost, reportažu ali o njima ne ćemo ništa čuti jer ne bave se politikom već znanošću i strukom, jer pripadaju drugom svjetonazoru (katoličkom), jer pripadaju drugoj političkoj opciji (domoljubnoj) pa se o njima ne govori. Evo nekoliko primjera:
Primjer prvi: Predstavljanje sveučilišnog udžbenika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu , nigdje spomena!
Primjer drugi: Dođe televizijska ekipa HRT-a i snimi prilog (zdravstvo) od 10-15 minuta a prikaže se 35 sekunda i to na lokalnoj razini!
Primjer treći: Novinarka lokalnog lista napravi intervju s liječnikom koji unaprjeđuje liječenje u toj sredini i šire, nikada nije objavljen!
Toliko o tome kako mediji selektivno prate događaje u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj su neka istraživanja nepoželjna, primjer je slučaj gostovanja Igora Vukića u jutarnjem programu HRT-a. Gospodin Vukić je govorio o svojim istraživanjima, govorio o Jasenovcu temeljem dokumenata i nakon toga je nastala komunističko-četnička hajka na novinarku Karolinu Vidović Krištoi na Igora Vukića. Tijekom hajke nisu naveli dokumente koji osporavaju navode gospodina Vukića već su po ustaljenom komunističkom običaju lijepili etikete svima koji ne misle kao oni. Mladi moraju znati da se to tako radi u Hrvatskoj!
Mladi ne znaju ništa o komunističkim zločinima, o iskrivljenoj povijesti, zabranjenim piscima, zabranjenim znanstvenicima, zabranjenim umjetnicima, ne znaju o komunističkoj propagandi i cenzuri svega što se ne uklapa u komunistički svjetonazor. Koliko ljudi zna da je na hrvatskog književnika Milu Budaka 7. lipnja 1932. godine izvršen atentat. Atentat je organizirala velikosrpska kamarila. Atentat je izvršen usred bijela dana u Ilici u Zagrebu u blizini njegova odvjetničkog ureda! Napala su ga trojica i pokušali ga ubiti udarcima štapa po glavi. Kad govore i pišu o književniku Mili Budaku to se ne spominje, zašto!? Toliko o objektivnosti medija u Hrvatskoj.
Mladi gospon je još kazao: „U znanosti nema autoriteta, važno je samo što je točno. Ne bih bio ovdje gdje sam sada da nisam imao tu karakternu crtu da se uvijek usprotivim i svađam s takvim profesorima. U tome nema popuštanja, ako znam da sam u pravu, neću odustati“, rekao je Srpak. „Biti profesor je puno više nego samo ispričati neko gradivo. Zato i to je tako teško“.
Mladi oskarovac je malo pobrkao lončiće. U znanosti ima autoriteta i nije dobro negirati njihov doprinos znanosti. Ako misli otići u Cambridge na daljnje školovanje vidjet će mnoge autoritete. To što se mladi gospodin susreo s našim „autoritetima“ koji sami sebe smatraju znanstvenicima i vrhunskim stručnjacima to je pokazatelj naše stvarnosti. U našim školama i na našim fakultetima pored sposobnih predaju i mnogobrojni podobni koji su mjesto nastavnika dobili po stranačkoj, ideološkoj opredjeljenosti.Nažalost, ima ih jako mnogo i oni su teški balast obrazovnog sustava u Hrvatskoj ali se o njima ne govori kada se govori o reformi obrazovnog sustava. Taj balast govori o reformi školstva u kojoj bi zapostavili hrvatski jezik, u kojoj bi negirali povijesne istine, u kojoj bi svi imali iste želudce i potrebe. Tako oni zamišljaju reformu pa za nadarene nema mjesta. Kada uzmemo činjenicu da je dr. Snježana Koren na čelu za kurikulnu reforme iz povijesti pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja (pardon ministarstva prosvete) onda treba kazati da je to neprihvatljivo!
Nakon govora mladog oskarovca pročitah (www. srednja.hr): Prestigao i Janicu: Varaždinski maturant Ilija ima 8 olimpijskih medalja i pozivnicu za studiranje na Cambridgeu. Radi se o lošoj usporedbi, mješanju krušaka i dunja i to je pokazatelj neznanja, neiskustva i pomodarstva. Omalovažavati olimpijku Janicu Kostelić (višestruku osvajačicu medalja i pokala) je krajnje neprimjereno. Teško da će netko iz Hrvatske učiniti ikada više u skijanju od Janice koja je proslavila Hrvatsku. Kada idete u inozemstvo pa vas pitaju odakle ste onda vas prepoznaju po Ivaniševiću, Bobanu, Šukeru, Kostelićima, Vatrenima i drugima a o našim znanstvenicima ne znaju ništa. U znanstvenim krugovima se nešto zna o našim znanstvenicima ali to nema veliku težinu. Nema smisla praviti usporedbe koje su besmislene. Znaju li mladi što su sve prošli Kostelići dok nisu postali poznati? Kostelići su sjajan primjer upornosti, hrabrosti, znanja i domoljublja i mogu se navesti kao uzor.
Mladi moraju znati da neki svojataju našu zemlju, naše znanstvenike i književnike. Nužno je da mladi znaju našu povijest, našu književnost i umjetnost, naše povijesne krajeve itd. Ako ne znamo nacionalnu povijest, ne znamo nacionalnu književnost tada ne ćemo znati da je Bošković hrvatski znanstvenik, da je Tesla hrvatski znanstvenik, da je dubrovačka književnost hrvatska književnost, da je Marko Marulić hrvatski književnik, ne ćemo znati za Dubrovačku republiku, Poljičku republiku, Senjski statut i drugo pa nam neprijatelji i euroneznalice mogu servirati sve što hoće!
Poruka mladima
Ako mladi žele nešto promijeniti moraju shvatiti da se moraju izboriti za promjenu izbornog zakona tako da nas vode stručnjaci (znanje + iskustvo) a ne politički podobne neznalice što je sada slučaj. Promjenom izbornog zakona moguće su promjene financiranja u RH tako da se preispita financiranje udruga (u Hrvatskoj ima 51.257 udruga), mali broj njih dobivaju velika sredstva. Iz državnog proračuna se izdvaja milijarda i 500 milijuna kuna godišnje za udruge civilnog društva!? Nije jasno čime se bave neke udruge npr. „Plavi svijet“ koji dobiva više od 2 milijuna kuna godišnje! Nadalje novac se troši za zapošljavanje uhljeba, kupnju skupocjenih automobila i za antihrvatske manifestacije…Zašto ne tražiti preraspodjelu novca koji se dodjeljuje iz proračuna.
Bilo bi dobro da mladi istraže tko i kako financira udruge civilnoga društva u Hrvatskoj, da istraže zašto Norveško veleposlanstvo daje velika sredstva za udruge civilnog društva!Taj novac bi se mogao preusmjeriti u školstvo, zdravstvo, socijalnu potporu…
Mladi se moraju izboriti da Ministarstvo obrazovanja vode sposobni a ne politički podobni, kao što je danas slučaj.
Mladi se moraju izboriti za kvalitetu i jasne kriterije (previše učenika s prosjekom 5,0; previše neopravdanih izostanaka koje sustav tolerira; 2017. godine, 32 milijuna izostanaka učenika, u osnovnim školama 15,5 milijuna a u srednjim 16,5 milijuna izostanaka!?), za red u školama (neopravdani pritisci na nastavnike, neprimjereno ponašanje učenika ali i nastavnika), izboriti za pravednost i prepoznatljivost (testovi, ispiti). Oni koji su talentirani, koji su uporni i željni znanja moraju dobiti mogućnost da razviju svoj talent i svoje sposobnosti.
Mladi moraju znati da se protiv hrvatske države stalno vodi rat, da na fakultetima predaju ljudi koji to nisu zaslužili, ljudi koji mrze hrvatsku državu. Najnoviji primjer je konferencija: „Ko je prvi počeo“! Na toj konferenciji (udruga Krokodil) su sudjelovali (učestovali) Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Snježana Koren(sveučilišni nastavnici)!Udruga Krokodil je 2017. godine organizirala skup i akciju za zajednički jezik (Deklaracija o zajedničkom jeziku) kojom negiraju posebnost hrvatskog jezika jer tvrde da da Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci imaju samo jedan jezik („Deklaracija o zajedničkom jeziku“).Sramotno je da Jakovina, Klasić, Koren predaju povijest na sveučilištu jer njihov ideološki pristup povijesti je neprihvatljiv a očit. Njihovo negiranje činjenica iz povijesti je nedopustivo. Reformu nije moguće provesti s ljudima koji negiraju hrvatski jezik, koji negiraju Domovinski rat i ideološki tumače povijest. Nije opravdano da je Snježana Koren voditeljica stručne skupine za izradu prijedloga kurikula povijesti u okviru kurikulne reforme! Upitna je budućnost s takvim kadrovima!
Treba poticati logično razmišljanje i zaključivanje ali prije toga treba nešto znati o materiji, temi, o kojoj se razgovara. Bez znanja činjenica o određenoj temi razmišljanje i zaključivanje ne služi ničemu. U jednom tv prilogu učenik četvrtog razreda osnovne škole kaže da bi oni raspravljali o Prvom svjetskom ratu, super ali treba nešto znati da bi mogao raspravljati o uzrocima, tijeku rata i posljedicama.
Drugi svjetski rat je davno završio i krajnje je vrijeme da se prestane s partizanima, ustašama i četnicima u javnim medijima. Povijest ostavimo povjesničarima i okrenimo se budućnosti što i koliko znamo, što trebamo i koliko možemo, što želimo i kako to postići. Puna podrška talentiranim i vrijednim učenicima i studentima.
Svijet napreduje zahvaljujući izuzetnima, a održava se zahvaljujući prosječnima.
Dr. Marko Jukić; Foto: Školski portal
