Ivan Ugrin: Pilatovsko pranje ruku Našega Hajduka
Ovo što se ovih dana događa sa splitskim Hajdukom dno je dna u režiji projekta Naš Hajduk. Udruga je osnovana 2011., a osnovali su je članovi Kluba navijača Torcida s ciljem demokratizacije izbora vodstva u HNK Hajduk. U sklopu svog djelovanja udruga se bavi organizacijom i provedbom demokratskih izbora za prijedlog sedam članova Nadzornog odbora Hajduka u ime Grada Splita koji je vlasnik gotovo 70% dionica Majstora s mora.
Navedenu privilegiju upravljanja tuđom imovinom dao im je u to vrijeme splitski gradonačelnik Željko Kerum, koji se nadao kako će mu dobri odnosi s Torcidom pomoći da ostane na mjestu poteštata.
Međutim, prevario se.
U statutu Našeg Hajduka stoji kako udruga ukazuje na nepravilnosti i nezakonitosti te se bavi prikupljanjem informacija o nepravilnostima i nezakonitostima u Hajduku i hrvatskom nogometu, upućivanjem prikupljenih nepravilnosti nadležnim tijelima te sudjelovanjem u izradi zakonskih okvira za pošteniji i transparentniji nogomet i sport u Hrvatskoj.
Nadalje, udruga okuplja i informira članove radi stjecanja dionica HNK Hajduk Split, organizira info tribine, radionice, prezentacije, performanse i sudjeluje na istima. Povezuje se s drugim udrugama radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, surađuje sa stručnim i znanstvenim institucijama te sudjeluje u humanitarnim akcijama.
Dugoročni, pak, cilj udruge je stjecanje dionica u vlasništvu navijača kluba, radi čega su donedavnog najvećeg pojedinačnog dioničara, vlasnika lanca dućana Tommy, pod prijetnjom razbijanja njegovih trgovačkih objekata, prisilili da ponudi udruzi sve svoje dionice u Hajduku, uz rok otplate od deset godina. Tim “đentlmenskim” dogovorom Naš Hajduk dolazi u vlasništvo gotovo 25% dionica splitskih bilih.
Nakon nedavno održane skupštine Našeg Hajduka mogli smo čitati i to kako se spremaju otvoriti i Hajdukov navijački pub u gradu Splitu u kojem bi se valjda palamudilo na temu ili jesmo ili nismo. I baš poput one selo gori a baba se plete, nema gotovo ni spomena o tome kako Hajduk nikad nije bio na nižim granama.
I sve bi bilo lijepo da još od prvog saziva Nadzornog odbora biranog po ovom modelu nismo slušali priče kako u roku od pet godina stiže titula prvaka na Poljud. Kad tamo, prođe evo već sedam, osam godina a od lažnih obećanja ništa. Ne samo to, nego ovo što gledamo u izvedbi Hajdukovih nogometaša moglo bi se nazvati jedno veliko NIŠTA. Ukratko, s Našim Hajdukom prvaci smo nikada!
Predsjednici Hajduka i sportski direktori izmjenjuju se kao na traci. Brbić, Bošnjak, Kos, Huljaj… Vučević, Branco, Bjelanović… Treneri još i brže: Krstičević, Tudor, Poklepović, Vučević, Vukas, Burić, Pušnik, Carillo, Kopić… Bilo je i promjena u članstvu u Nadzornom odboru. A o igračima, i njihovim dolascima i odlascima, bolje ne trošiti riječi.
Rezultat svega navedenoga, kao i onih nekoliko godina ranije dok je gradonačelnik bio Željko Kerum, koji je za predsjednika Hajduka postavio pekara Joška Svagušu, jest činjenica da smo prvenstvo Hrvatske zadnji put osvojili 2005., a u međuvremenu tek dva utješna kupa, od kojih je ovaj drugi iz 2013. u eri Našeg Hajduka.
Baš taj Kerum ponajmanje ima pravo tražiti da Grad Split stavi svoje dionice na ‘tender’. Po njemu to je jedini spas, jer inače, ako Grad ostane vlasnik i dalje će podilaziti Našem Hajduku i ulizivat se navijačima.
– Grad je dao udruzi na upravljanje Hajduk i nisu ništa napravili. Sve se pogriješilo, od biranja Nadzornog odbora, pa do uprave i igrača. Sramotno je da ne igraju splitska dica nego loši, a preplaćeni igrači. Zaključak je da Hajduk treba vlasnika koji će uložiti svoj novac jer on ne bi dozvolio štetu koja je napravljena, mudruje Kerum.
Isti onaj koji je radi ulizivanja navijačima sve ovo i zakuhao s Hajdukom, a njegok kompanjon kojemu su na tartan bacali krafne, nabio klubu milijunske dugove.
Puno više prava da kritički progovori o stanju u Hajduku ima Joško Markotić, od prošle godine Mostov vijećnik u splitskom Gradskom vijeću, kojemu je to prvi mandat, a koji je ovih dana na svom facebooku javno iznio stav na ovu temu.
– Ovo je kritika vodstvu Udruge koje uz pomoć određenih političkih krugova i marginalnih ali glasnih medijskih parolaša koristi emocije, ljubav, vjernost a ponajviše novac tisuća i tisuća navijača Hajduka kako bi s tim istim novcem manipulirala šačica opsjenara koji nikome ne polažu račune i ni za što ne odgovaraju. Najbolji dokaz tome je upravo održana skupština Udruge Naš Hajduk koja se, u situaciji kada klub prolazi kroz duboku krizu na svim razinama, bavi otvaranjem birtije u centru grada.
Markotić smatra da je nužno sazvati tematsku sjednicu Gradskog vijeća i dobiti odgovore na sve brojnija pitanja i dvojbe koje postavljaju građani Splita, navijači Hajduka i članovi same udruge Naš Hajduk te se nada da će se gradonačelnik koji je više puta do sada pokazao hrabrost i beskompromisnost u suočavanju s problemima koji muče naš grad, uhvatiti ukoštac i s ovim što se događa u Hajduku.
Ruku na srce, teško je očekivati da će Andro Krstulović Opara nešto ozbiljnije poduzeti u ovoj situaciji, jer mu Hajdukovi navijači još uvijek pamte kako je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon nereda hrvatskih navijača prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Francuskoj, iste proglasila orjunašima.
Kako joj je Opara u to vrijeme bio savjetnik na Pantovčaku, onda su iz Našeg Hajduka upravo njega “prepoznali” kao autora ove kvalifikacije. Od kada je postao gradonačelnik, Andro Krstulović se izuzetno trudi hvaliti model Našeg Hajduka na sva zvona. Zbog straha od Torcide, zacijelo će i dalje ostati tako, sve dok voda ne dođe do grla.
A ona je odavno već počela potapati sve živo na Poljudu. Od travnjaka koji je ruglo preko katastrofalnih odnosa u svlačionici u čemu prednjači nesposobni sportski direktor Saša Bjelanović koji se bolesnom kapetanu Zoranu Nižiću unosi u lice i prijeti mu, vrijeđa i sramoti ga ispred svih igrača u svlačionici, degradira ga se na koncu seljenjem u drugu momčad.
Čovjeku koji je svoje mjesto u Hajduku i kapetansku traku te utakmice u hrvatskoj reprezentaciji zaslužio svojim radom i igrama taj isti Bjelanović nije dopustio da u 29. godini odradi transfer života, već od njega stvara “žrtveno janje” i proglašava ga krivim što je Hajduk tako rano ispao iz Europe, a u prva četiri kola prvenstva osvojio tek dva boda. I naknadno Huljajevo priopćenje kojem proziva Nižića za manipuliranje, samo je dodatno potvrdilo tezu da je na Poljudu totalni kaos.
Ništa bolji od Bjelanovića nije ni trener Željko Kopić, iako za njega treba imati malo razumijevanja jer su mu uoči najvažnijih europskih utakmica prodali najbolje igrače. A kako nas ovu godinu, po svemu dosad viđenom, čeka borba za ostanak u 1. HNL-u, onda na trenerskoj klupi imamo pravog stručnjaka koji u tome ima itekako iskustva.
Sličan scenarij gledamo u svakom prelaznom roku. Ono malo splitske dice dajemo u bescjenje, a dovodimo uglavnom rashodovane igrače koji u Split dolaze na odmor i zato dobijaju ogroman novac. Tko to more platit. Ne bi tako funkcionirali ni Real, ni Barcelona, ni Bayern, ni Benfica, ni Borussija… koji baštine ideju socius kluba.
Zaboravljaju samo u Našem Hajduku ono najvažnije, da svaki onaj tko se kandidira naprimjer za predsjednika Barcelone, osim što na izbore izlazi sa svojim programom i svojom listom članova Upravnog odbora, predstavlja program članovima kluba te oni na izborima biraju predsjednika s najboljim programom, svaki kandidat mora dati bankovno jamstvo u iznosu od 15 posto kapitala u klub.
Ovo smo ljeto mi Hrvati u sportskom smislu bili itekako uspješna nacija. Posebno se to odnosi na Vatrene i njihovo srebro osvojeno na FIFA-inoj smotri u Rusiji. Navijali su za Hrvatsku svi osim čelnih ljudi Našeg Hajduka i njima bliski novinari, koji su se – po uzoru na svoga ideologa Dražena Lalića, koji je na sam dan početka prvenstva u Rusiji predviđao crni scenarij za Vatrene – posvetili difamaciji naših uz poruku: Sve izgubili dabogda.
Lalić je na kraju ipak smogao snage pa se posuo pepelom za zloguka predviđanja, dok je službeni Hajduk uporno odbijao čestitati Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na uspjesima koji su iz tjedna u tjedan podizali raspoloženje u narodu. Učinili su to tek pod pritiskom svojih navijača, jednim nemuštim priopćenjem, sastavljenim očigledno u Našem Hajduku, iz kojeg se nije dalo iščitati apsolutno ništa konkretno, ponajmanje čestitka hrvatskim nogometašima na osvojenom drugom mjestu i srebrnoj medalji na Svjetskom prvenstvu.
Time se Naš Hajduk definitivno razotkrio pred očima hrvatske sportske i nogometne javnosti. Sad su im svi drugi krivi za stanje u Hajduku, samo oni nisu. Peru ruke poput Pilata. Kad bi nas barem sustigla kletva: Sve dobili dabogda.
