Pokret za hrvatsku budućnost: Ča, kaj, što hoćemo i ne ćemo
Za mnoge znamo što hoće, premda sami više nisu sigurni što su jučer htjeli, što danas hoće i što će sutra htjeti. Za neke ne znamo. Oni za koje ne znamo što hoće, moguće i sami ne znaju što hoće. Ako ne znaju što hoće, kako će onda znati što ne će? Ako li pak znaju da ne znaju, to gore za sadašnju i buduću zdravu pamet.
Mi, pak, hoćemo zbuditi ča, kaj i što. Hoćemo im zaviriti u šutljive nutrine i zapivati njihove arije. Ne ćemo poći za iskrivljenom slikom tuđih ogledala. Ne ćemo stvarati iluzije, niti furati lažnu nadu. Ne ćemo biti drukčijima nego ča – smo, kaj – sme i što – jesmo. Takvi smo.
Znamo da je neoprostivo populistički, ali, glavu gore, hoćemo politički djelovati. Kreirati, naime, software, hardware i netware novoga hrvatskoga pokreta. Ne ćemo doživotno do nosa stajati u močvari pored vlastitoga mora. Hoćemo gledati dalje od nosa, na pučinu. Hoćemo konkurentan pokret u 21. stoljeću.
Kad odozdo prema gore iz stava glavu dolje – ruke na leđa podignemo pokret na noge, hoćemo izaći na izbore od Savudrijske vale do Kotoribe i od Iloka do Dubrovnika. I šire. Kad izađemo na izbore, hoćemo pobijediti. Ne ćemo vukući za nos ča, kaj i što ići na izbore zato da bismo izgubili. Ne ćemo se zadovoljiti mrvicama s odnarođenoga stola. Nismo Lazari!
Kad pobijedimo, hoćemo promijeniti brave i mlađim naraštajima otključati zaključane windowse. Stariji će se povući u zasluženi zagrljaj unučadi. Hoćemo našu viziju budućnosti ostvariti u zajedništvu s hrvatskim narodom i na demokratski način. Ne ćemo posustati i od vizije budućnosti odustati.
Hoćemo biti odgovorni pred vlastitom savješću, pred našom djecom i unucima, pred hrvatskim žrtvama ugrađenima u slobodu. Ne ćemo za svoj rad plaću, ni unosan stolac, niti čast. Hoćemo, dakle, u Hrvatskoj biti. Ne ćemo u njoj o njoj samo sniti.
Da se skužimo: Ne ćemo lažno obećavati. Ne ćemo postizborne izdaje. Hoćemo se osloniti na volju naroda, raditi za njega i njegovu državu. Ne ćemo raditi protiv naroda i države za druge narode i države. Hoćemo da opstanu naš narod i država, što i drugima želimo.
Hoćemo da pokret domisle rođeni u Hrvatskoj, a ne samo rođeni u Jugi. Ne ćemo neodgovorno imati posla s ljudima za sva vremena i njihovim kukavičjim jajima. Među sobom smo proveli lustraciju prije negoli smo se prvi put sastali. Svjesni stupica i zamki svaki dan hoćemo napraviti korak naprijed. Hoćemo uspjeti vrijedno radeći i Boga moleći.
Ne ćemo se prestrašiti medijske blokade. Hoćemo prepoznati kukavičja jaja. Hoćemo kočničarima reći da se Hrvate ne može zauvijek držati u blokadi. Onako, kako su bili blokirani u 20. stoljeću. Ili ovako, kako ga skretničari posljednjih osamnaest godina usmjeravaju na sporedni kolosijek. Hoćemo reći: blokade i skretnice vode u slijepe ulice neuspjeha.
Ne ćemo uzroke problema predstavljati kao rješenje problema. Hoćemo razmaknuti uzroke od posljedica. Ne ćemo nasjesti na foru da je uzrok bolesti ujedno i lijek protiv nje.
Hoćemo politički program pokreta hrvatskoga naroda. Ne ćemo zafrkanciju s još jednim parcijalnim programom, takvih ima previše. Ne ćemo u slijepoj ulici živjeti od danas do sutra, ne znajući da se vrtimo ukrug. Hoćemo u ča – kaj – što duhu zajedništva slobodno ići kamo nas je volja. I hoćemo znati obrazložiti zašto idemo putem kojim smo se uputili.
Hoćemo težinu puta pokreta podijeliti s drugima i pitati ih kamo žele ići i što hoće raditi. Ne ćemo ništa pitati one što u balkanskome luna parku slijepe ulice našim žetonima već godinama turiraju na mjestu. Ne ćemo popravljati nepopravljive juke boxe jugoslavenskoga nekulturnoga prostora. U europskom kulturnom prostoru hoćemo aktualnu poziciju objekta zamijeniti pozicijom subjekta.
Ne ćemo gegati, nismo guske. Ne ćemo zujati, nismo muhe. Hoćemo, naprotiv, upozoravati na mala kukavičja jaja, veća jata gegajućih gusaka i rojeve dosadnih muha. Hoćemo da prepoznate kukavice kao kukavice, guske kao guske, muhe kao muhe. Pokret kao pokret. Kao svoj Pokret.
Hoćemo raditi i radom biti ljudi s dostojanstvom. Ne ćemo zbog nepravde samo vapiti u nebo. Ne ćemo karte u jednom smjeru. Hoćemo otvorene karte. Ne ćemo propuh društvo. Ne ćemo braniti neobranjivo. Hoćemo razvijati i promicati Domovinskim ratom obranjeno. Ne ćemo slušati kukavice, guske i muhe, da nam ne treba nacionalni konsenzus čakavaca, kajkavaca i štokavaca.
Ne ćemo interpretativnu, hoćemo hrvatsku Hrvatsku. Ne ćemo, praf za praf, nijednu drukčiju. Hoćemo pred cilim svitom biti takvi kakvi jesmo baš tu na zemlji dide mog i oca mog. I nikakvi drukčiji i nigdje drugdje ne želimo biti.
Ne ćemo, se razme, služiti dva ili više gospodara.
Hoćemo Pokret za nove pobjede i jasne vizije. Ako slagah, kaznio me Stepinac, sv. Alojzije!
Nenad Piskač
