Velečasni Sudac: Ljudski je zadatak svaku krizu pretvoriti u šansu
Kriza bi trebala biti “potres” duši, čas otrežnjenja, poticaj u životu i snaga za rast. Kad staro više nema snage a novo ne zna gdje bi zakoračilo – ONA – KRIZA postavlja u pitanje sve ljudsko, sve smisleno, sve posloženo i ukazuje da je ono nesavršeno i te kako prolazno i nedovoljno. Zar ste mislili da nam nije kroz mnoge nedaće proći do Kraljevstva Nebeskog?
Ni jedne granice nisu ni istinite, ni pravedne, ni dovoljno religiozne ni životne, a kamoli Božje. TA SVE JE NJEGOVO I ZA SLOBODU NAS SVIH OSLOBODI!!! Upravo zato ih treba stalno prelaziti i ići dalje i dalje i dalje…
Krize i šanse idu zajedno, samo je problem što su pomiješane u ljudskim srcima koja su sa majčinim mlijekom bubrila…
I ŠTO SAD, ZNAŠ LI TI ISUSE ODGOVOR???
Znaš, ali što bi čovjek bio da ga determiniraš? U kineskom pismu imaju isti pisani znak. Ljudski je zadatak svaku krizu pretvoriti u šansu. To je upravo služba kritike, a ona je čimbenik uljudbe – od političara DAVNO ZABORAVLJENA PRAKSA.
Stoga s pravom kažem, kritika je spoj znanja, vještine, odgovornosti i hrabrosti. Time nadilazi sve oko sebe i dokazuje svoju legitimnost. Ako se bilo koja zemlja ne obrati zdravom kritikom i ne posluša istinsko bilo naroda, rastegnut će preko sebe vlastito uže koje neću imenovati, jer će u konačnici
KRITIZIRATI POJEDINCA, A NE UZROK.
U prosudbi stvari i ljudi, u ovom ludom vremenu, ne da se sve kritizira – nego se razapinju ljudi prije GETSEMANIJE. Kritika mora imati osjećaj i kvalitetu relacije. Ne treba sve staro rušiti, nego od starog oslobađati za budućnost, ŽIVO I ZDRAVO !
U konačnici pa i u najvećoj krizi, kad više nema nikakva izlaza, ostaju nam uvijek zadnja tri rješenja…
U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA
AMEN.
