U Splitu održano predavanje povodom 40. godišnjice ubojstva Bruna Bušića
U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, u prepunom prostoru udruge u Splitu, održano je predavanje pod nazivom “Bruno Bušić – ideja samostalne Hrvatske” povodom 40. godišnjice njegovog ubojstva 16. listopada 1978. godine u Parizu. Predavanje je održao Mario Šimundić, mag. povijesti, a u ime organizatora prigodnim riječima obratio se dr. Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.
U nastavku donosimo dio onoga o čemu je kroz jednosatno predavanje govorio mag. Šimundić.
Bruno Bušić bio je hrvatski emigrant, domoljub te simbol ujedinjenja domovinske i iseljene Hrvatske. Većinu svog života bio je posvećen samo jednom cilju, a to je stvaranje slobodne Hrvatske. Bušić se cijeli život svjesno žrtvovao za domovinu Hrvatsku i hrvatski narod, a njegova smrt, pečat njegova domoljubnog i državotvornog djela, ugrađena je u temelje suverene Republike Hrvatske. On je u borbi za slobodno Hrvatsku, potkraj 1980-tih i početkom 1990-tih postao posebnim nacionalnim simbolom, što je pridonijelo mnogim manifestacijama hrvatskog nacionalnog osjećaja – od promicanja njegova nacionalnog značenja do iskazivanja najvećih poštovanja i počasti na razne načine. Svojom platformom „Duh Lunda“ Bušić je u suradnji s Tuđmanom zapravo stvorio program stvaranja samostalne Hrvatske koji je Franjo Tuđman proveo u djelo 1990./1991. godine. Jedan je od tvoraca ideje pomirdbe hrvatskog naroda, odnosno djece zaraćenih strana u II. svjetskom ratu te je trebao biti ujedinitelj hrvatske emigracije. Kada jepostalo očigledno da bi se hrvatska emigracija mogla ujediniti UDB-a ga je odlučila likvidirati jer je postao propasan. Tim tužnim činom 16. listopada 1978. u pariškoj uličici prestalo je kucati srce jednog od velikana hrvatske povijesti XX. stoljeća. I danas, 40 godina nakon njegove smrti, njegov ugled je u narodu s razlogom ostao velik i poseban. jedan je od rijetkih ljudi koji je bio cijenjen i u Hrvatskoj i u emigraciji. Sudjelovao je u svim važnim događanjima hrvatske povijesti toga doba. Osobito su ga poštovali studenti uz koje je ostao do samog sloma Hrvatskog proljeća te mladi ljudi u emigraciji koji su napustili Hrvatsku nakon Hrvatskog proljeća. Možemo zaključiti da je Bruno Bušić bio vizionar slobodne Hrvatske, one koju nažalost nije dočekao, ali je u velikoj mjeri pomogao njenom stvaranju. I napokon 16.listopada 1999. godine, na 30. obljetnicu njegove smrti, njegov prijatelj Franjo Tuđman naredio je da se posmrtni ostaci iz Pariza prenesu na Mirogoj da barem tako vječno počiva u svojoj voljenoj Hrvatskoj. Dva mjeseca nakon toga umro je i Tuđman te su tako dva arhitekta hrvatske državnosti napustila svoju voljenu Hrvatsku no počivaju u miru u hrvatskoj zemlji za koju su neumorno radili cijeloga života.
Izvor: hu-benedikt.hr
