DA SE NE ZABORAVI Boj u Splitskom i Korčulanskom kanalu 14. do 16. studenog 1991. godine
Boj u Splitskom i Korčulanskom kanalu se zbio od 14. do 17. studenog 1991. godine.
JNA je izvršila pomorsku blokadu Splita. Diverzanti HRM-a su 14. studenog 1991. godine torpedom pogodili patrolni čamac Mukos, koji je blokirao Splitska vrata, i teško ga oštetili. Tri mornara su poginula a posadu je prihvatilo drugo plovilo JRM. JRM je u znak odmazde tijekom noći 14. na 15. studenog topovima napala Brač i Šoltu, gađala Milnu i Grohote te topničke položaje HRM. Nakon odgovora hrvatskih bitnica brodovi s južne strane Šolte su se rano ujutro povukli prema Visu. Brodovi JNA koji su bili u Splitskom kanalu su ujutro u 6 sati otvorili vatru po Splitu. Pogođen su: Arheološki muzej, zgrada općine, sportski centar na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola, mnogi civilni objekti, posebno u starom dijelu grada. Pogođena su i dva Jadrolinijina trajekta u gradskoj luci, Bartol Kašić i Vladimir Nazor, na kojima su poginuli vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, kormilar Ante Vidović je ranjen, a ranjeno je i šest građana. Paljbu po Splitu su otvorile i vojarne u gradu i okolici grada.
Hrvatska ratna mornarica je uzvratila paljbu s položaja pod Marjanom, sa Šolte i Brača. JRM je pozvala zrakoplovstvo da ih podrži pa je doletjelo 6 borbenih zrakoplova iz Mostara . Hrvatske snage su srušile dva zrakoplova. JRM je zbog silnog odgovora i oštećenja brodova prekinula napad i krenula prema jugu kroz Brački kanal. Bojali su se podvodnih mina u Splitskim vratima pa su krenuli navedenim smjerom. HRM je postavila podvodne mine pred ratnom lukom Lora, na minu je naletjela barkasa i pogunulo je 5 vojnika pa je jugomornarica shvatila da više nije sigurna u ratnoj luci Lora.
Za napad na Split pravomoćno su osuđeni pripadnici JNA Mile Kandić, Nikola Ercegović, Dojčilo Isaković, Živomir Ninković i Ilija Brčić.
Boj u Korčulanskom kanalu
Nakon boja u Splitskom kanalu brodovi JRM-a su jedno vrijeme bili u Bračkom kanalu pa su krenuli Hvarskim kanalom prema Neretvanskom i Korčulanskom kanalu. Bilo je 9 ratnih brodova JNA koji su se zbog jakog juga usidrili u uvali Bezdija pokraj Lovišta i u uvali Duboka na Hvaru. Topnički vod Lovišta i topnički vod Blaca (na otoku Korčuli) su otvorili vatru po brodovima JNA koji su bili u dometu njihovih topova. Bila su pogođena dva minolovca te raketni i torpedni čamac. Nakon boja brodovi JNA su se povukli prema Visu i Lastovu.
Značaj Boja u Korčulanskom kanalu
Hrvatska ratna mornarica se počela stvarati sredinom rujna 1991. godine. U rujnu su osvojene topničke bitnice a tijekom listopada su uređeni paljbeni položaji na: Žirju, Zvečevu, Smokvici, Šolti, Braču, Splitu, Pelješcu i Korčuli. Minirani su ulazi u ratnu luku Lora i Splitska vrata. Osvajanjem skladišta Male Bare i skladišta podvodnih mina u uvali Tatinje HRM je došla do sredstava kojima može zapriječiti prolaze brodova i izvršiti odvraćanje neprijatelja sa svojih topovskih bitnica. HRM je ustrojila snage za minska djelovanja, odred pomorskih diverzanata, postrojbe obalnog topništva i pomorske snage.
HRM je ograničila djelovanje JRM-a miniranjem ulaza u ratnu luku Lora a djelovanjem topničkih bitnica učinili je nesigurnom pa se JNA povukla u baze na Visu i Lastovu. Pobjedom u splitskom i korčulanskom boju HRM je omogućila deblokadu hrvatskih kopnenih luka, osim Dubrovnika.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: wikipedia
