DA SE NE ZABORAVI Domovinski rat – kronologija siječanj 1991. -1995. godine
• 1. siječnja 1992. godine, pokolj u Lipovači, ubijeno je 5 hrvatskih civila.
• 1.-3. siječnja 1992. g. Srpske postrojbe okupirale su Novigrad, Pridragu, Paljuv i Podgradinu kod Zadra.
• 2. siječnja 1992. g. pokolj kod Lađevca, ubijeno je 9 hrvatskih civila.
• 2. siječnja 1992. g. pokolj u Furjanu, ubijeno je 7 hrvatskih civila.
• 2. siječnja 1992. g. U Sarajevu je potpisan sporazum o potpunom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj (Vanceov plan) i dolasku snaga Organizacije Ujedinjenih Naroda (Sarajevski sporazum); stupio je na snagu 3. siječnja 1992. u 18 sati.
• 2. – 4 siječnja 1993. g. U Genevi je Vance-Owenovim mirovnim planom predložena unutarnja podjela Bosne na 9 provincija (kantona) uz posebno područje Sarajeva (kao deseta provincija), koje ne bi bile međunarodni pravni subjekti.
• 4. siječnja 1991. g. osnovan je Sekretarijat za unutrašnje poslova SAO Krajine (SUP-a SAO Krajine). To su bile milicijske snage pobunjenih Srba, svojevrsno ministarstvo unutarnjih poslova srpske paradržave, a vrlo brzo će se pokazati i jednim od sastavnih dijelova raznovrsnih oružanih sastava pobunjenih Srba.
• 5. siječnja 1991. Policijske postaje u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu, Korenici, Donjem Lapcu, Dvoru na Uni, Vojniću i Hrvatskoj Kostajnici otkazale su poslušnost Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) RH i ušle u sastav tzv. krajinskog Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP).
• 7. siječnja 1992. g. Raketom „zrak-zrak“ zrakoplov MiG-21 jugoslavenske vojske srušio je iznad sela Podrute nedaleko od Varaždina helikopter Europske promatračke misije (poginuli su svi članovi misije – 4 Talijana i 1 Francuz); granate ispaljene prema drugom helikopteru promašile su cilj.
• 13. siječnja 1992. g. Sveta Stolica (Vatikan) priznala je Republiku Hrvatsku.
• 14. siječnja 1992. g. New York Times objavio je Apel za mir u Hrvatskoj, koji su
potpisala 104 dobitnika Nobelove nagrade. Apel je ukupno potpisalo 127.
nobelovaca.
• 15. siječnja 1992. Međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Republiku Hrvatsku (i Sloveniju), kao samostalnu i suverenu državu, priznale su države Europske zajednice (EZ): Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija. RH su također tog dana priznale: Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska.
• 16.-21. siječnja 1992. g. pokolj u Polju i Lađevačkom selištu (kod Slunja). Četnici su ubili 20 hrvatskih civila,
• 18. siječnja 1992. g. pokolj u zaseoku Šašićima kod Ervenika (Knin). Četnici su ubili 4 osobe (2 -je malodobne djece.),
• 22. siječnja 1993. g.,započela je napadajna operacija HV-a i Specijalne policije – VRO „Gusar“ („Maslenica“ 22-27. siječnja 1993. g.).
• 25. siječnja 1991. g., Na televiziji je prikazana emisija „Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj“, koja je trebala poslužiti kao podloga uvođenju izvanrednog stanja u Hrvatskoj.
• 25. siječnja 1991. g. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti preimenovana je u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU).
• 26. siječnja 1993. g., pokolj u Zatonu Obrovačkom, 3 pripadnika milicije pobunjenih Srba ubili 7 civila
• 27. – 28. siječnja 1992. g., Hrvatska vojska oslobodila je neka sela u okolici Sinja (Satrić i Potravlje) te HE Peruću (akcija Peruća).Brana je bila minirana i teško oštećena aktivacijom eksploziva 27. siječnja 1993. godine. Engleski časnik MarkNicholasGray je tijekom 1992. godine 2 puta podizao rampu na preljevnom kanalu brane čime je smanjena razina vode u jezeru pa je tako doprinio da ne dođe do katastrofe nakon aktivacije eksploziva.
• 31. siječnja 1992. g., Budući da srpska strana nije poštivala primirje, pripadnici
Samostalne uskočke satnije HV-a krenuli su u smionu diverzantsku akciju na okupirani hrvatski teritorij, s namjerom rušenja Batinskoga mosta i presijecanja cestovne komunikacije između Baranje i Vojvodine, kojom je srpskim postrojbama u okupiranoj Baranji stizala pomoć iz Jugoslavije.
Napomena: Ubijeni civili su bili hrvatske nacionalnosti.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Spomenik na Velebitu
