Damir Tomljanović Gavran je poginuo na obroncima Velebita (blizu Tulovih greda) 17. veljače 1994. godine. Pri obilasku prve crte bojišnice snajperist ga je pogodio u glavu. Postrojbi specijalne policije pristupio je 5. kolovoza 1990. godine, a 1. gardijskoj brigadi 15. svibnja 1991. godine. Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun. Sudjelovao je u borbama za deblokadu Dubrovnika kao zapovjednik 4. bojne Tigrova. 17. prosinca 1992. godine postaje zapovjednik 2. bojne Tigrova. Od sredine ožujka 1993. godine je bio i zapovjednik 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zborno područja Split.
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman je 26. srpnja 1994. godine otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović Gavran. Od 2007. godine ima ulicu u gradu Zagrebu.
Damir Tomljanović Gavran je zbog svoje hrabrosti i požrtovnosti odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Redom Kneza Domagoja, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića – Zrinskog, Spomenicom Domovinskog rata, Plaketa Prvi hrvatski redarstvenik. Dobio je više pohvalnica Predsjednika Republike, ministra obrane, dodijeljen mu je Grb grada Zadra, povelja grada Senja, više medalja, plaketa i zahvalnica.
Dana 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića Gavrana blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Spomen ploča i kapelica (vlastito), indirektno
