DA SE NE ZABORAVI 17. veljače 1994. godine poginuo je Damir Tomljanović Gavran
Damir Tomljanović Gavran je poginuo na obroncima Velebita (blizu Tulovih greda) 17. veljače 1994. godine. Pri obilasku prve crte bojišnice snajperist ga je pogodio u glavu. Postrojbi specijalne policije pristupio je 5. kolovoza 1990. godine, a 1. gardijskoj brigadi 15. svibnja 1991. godine. Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun. Sudjelovao je u borbama za deblokadu Dubrovnika kao zapovjednik 4. bojne Tigrova. 17. prosinca 1992. godine postaje zapovjednik 2. bojne Tigrova. Od sredine ožujka 1993. godine je bio i zapovjednik 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zborno područja Split.
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman je 26. srpnja 1994. godine otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović Gavran. Od 2007. godine ima ulicu u gradu Zagrebu.
Damir Tomljanović Gavran je zbog svoje hrabrosti i požrtovnosti odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Redom Kneza Domagoja, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića – Zrinskog, Spomenicom Domovinskog rata, Plaketa Prvi hrvatski redarstvenik. Dobio je više pohvalnica Predsjednika Republike, ministra obrane, dodijeljen mu je Grb grada Zadra, povelja grada Senja, više medalja, plaketa i zahvalnica.
Dana 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića Gavrana blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: Spomen ploča i kapelica (vlastito), indirektno