Velečasni Sudac: Ispijmo hrabro svoj Kalež Života da bismo s Isusom mogli reći ‘Dovršeno je!’
Kad je Isus svojim prijateljima Jakovu i Ivanu, sinovima Zebedejevim, rekao: “Možete li piti čašu koju ću ja piti?”, postavio im je pitanje koje pogađa bit svakog svećeništva, ali i svakog iskrenog duhovnog života. Ovo pitanje, kad bismo ga ozbiljno shvatili, može iz temelja promijeniti naš život. Ono je toliko snažno da se može probiti i u otvrdnulo srce te uzdrmati sve stupove duhovnoga života.
Možemo li piti čašu koju je ispila do zadnje kapi naša Raspeta i Uskrsla Ljubav, Krist? Možemo li Čašu svoga Života hrabro držati u svojim rukama, i ne samo to, možemo li je podići tako visoko, ponosno, da je svi vide? Jesmo li spremni iskusiti sve patnje i radosti koje su u njoj? Jesmo li spremni prihvatiti svoj Život sa svime što on donosi, ili prihvaćamo bijeg u svoja skrovišta, živeći iluziju da nas tolike patnje, bijede, strahovi, nasilje, laži… koje vidimo oko sebe, ne dotiču?
Nije lako govoriti o Kaležu svoga Života i o onome što se u njemu nalazi. Za to je potrebna velika hrabrost i iskrenost. Isto je i kad želimo izbjeći tišinu da bismo izbjegli suočavanje sa samim sobom, tako izbjegavamo i razgovor o unutarnjem životu da bismo izbjegli suočavanje s drugima. Onoga trenutka kad budemo spremni prihvatiti duhovnu avanturu da svoj Kalež Života ispijemo do dna, ubrzo ćemo primijetiti da nismo sami, da ima dosta dragih lica koji piju iz tog istog Kaleža Života, i tu su s nama na životnom putu.
Ono što nam je svima potrebno jesu iskreni, dobri, suosjećajni suputnici Velika Srca. Oni postaju sigurno mjesto na kojem možemo izreći svoje unutarnje boli i svoje najdublje radosti. Takvi nas suputnici svojim zajedničkim pijenjem iz istoga Kaleža, i svojom aktivnom Ljubavlju, mogu dovesti do suočavanja sa samima sobom, te nas potaknuti na veću duhovnu zrelost.
Samo oni koji piju s nama iz istoga Kaleža Života mogu razumjeti našu odvažnost da progovorimo iz dubine Srca. Tada se postiže ona unutarnja Sloboda i Hrabrost da svoje osobne patnje i vlastite radosti proživimo u potpunosti. Tada životna razočaranja prestaju biti kočnicom, a naše nam radosti neće zamračiti pogled u budućnost.
Da, svoj Kalež Života možemo ispiti do dna, i dok ga ispijamo postajat će nam sve jasnije da je naša Raspeta i Uskrsla Ljubav ispunila taj Kalež Vječnim Životom. Ispijmo hrabro svoj Kalež Života da bismo, na kraju svog ovozemnog puta, s našom Ljubavlju – Isusom – mogli reći:
“Dovršeno je!”
