Postulator mons. Juraj Batelja: Ne bojim se da će ijedan dokument naškoditi Stepincu!
Mogu li neki novi dokumenti i povijesni dokazi potamniti sliku o bl. kardinalu Alojziju Stepincu, postoje li nerazjašnjene povijesne točke iz njegova života i kako u tome slučaju doći do istine – odgovori na ta pitanja traženi su u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija u kojoj su 9. svibnja sudjelovali postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja te dr. Vlatka Vukelić s Hrvatskih studija i izv. prof. dr. sc. Mario Kevo, pročelnik Odjela za povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Emisiju je uredio i vodio Ivan Tašev.
“Hrvatska se strana ne treba bojati istine o bl. Alojziju Stepincu”, naglasio je mons. Batelja. U osvrtu na izjave pape Franje izrečene po povratku s apostolskog pohoda iz Makedonije rekao je da je ‘Sveti Otac iznio nekoliko podataka koji se stavljaju na drugo mjesto, a stavlja se samo njegovo povjerenje Irenejevih izjava’. “Cjelokupna problematika oko ovoga ne odnosi se ni na Stepinčevu vjeru, ni na moral, nego se odnosi na čisto političko pitanje. Drago mi je da je Sveti Otac osobno proučavao neka pitanja koja mogu biti sporna samo sa srpske strane, ali ne i s katoličke strane.
Problematika je vezana za blaženikove riječi izgovorene prigodom rušenja Banovine Hrvatske 27. ožujka 1941. Dakle, nije riječ o nekom drugom događaju nego samo o tome. Sveti Otac je uznemiren, a ima i pravo pitati, o izjavi patrijarha Varnave u odnosu na neke događaje koji su prethodili rušenju Banovine, a to je da je Varnava, prethodnik patrijarha Irineja, jasno rekao da je cilj Pravoslavne Crkve rušiti crnoga Papu poglavara i njegovu jezuitsku vojsku koja teži doći na Balkan i već tisuću godina to želi. Ovdje se radi o povijesnim stvarima koje su povezane uz rješavanje hrvatskoga pitanja u Kraljevini Jugoslaviji najprije, a potom kasnije i u povijesnim događajima. Tu se ima što proučavati”.
Mons. Batelja je rekao da mu se čini kako neke moćne sile u današnjem svijetu žele srušiti “predziđe kršćanstva” na našim prostorima. “Zato je Sveti Otac jako brižan. I, kada prouči sve ono što se dogodilo, i ulogu Srpske Pravoslavne Crkve u rušenju zakonite vlasti da bi se srušila Hrvatska Banovina, što je nadbiskup Stepinac svojim riječima okarakterizirao kao rušenje dogovora, ugovora, zapravo jedan način komuniciranja koji nije redovit pogotovo na crkvenom području”.
Srpska Pravoslavna Crkva postala je vrlo nervozna poslije osnivanja Banovine i sve je činila da se ta tvorevina sruši. A, nadbiskup Stepinac je bio uvijek mišljenja da hrvatski narod ima pravo na svoju samostalnost, na svoju slobodu, ali u tome narodu mora biti slobodna i Katolička Crkva i svi događaji koji su slijedili trebali bi se promatrati u tome kontekstu.
Mons. Batelja je rekao da su sve te događaje i Stepinčeve dnevnike proučili vrhunski hrvatski povjesničari dr. Josip Butorac, dr. Antun Ivandija, povijesna komisija sastavljena od petero vrhunskih stručnjaka, da su sve dokumente prevedene na talijanski jezik proučile dvije komisije – jedna sastavljena od sedam teologa i jedna komisija sastavljena od tri, i sve je to proučeno i nalazi se u 4. svesku Pozicije. “Ništa nije prikriveno, ni sporno. A osim toga rekli su mi da nije problematična Stepinčeva svetost, on može po autocesti doći do beatifikacije i kanonizacije”.
Da se ne može govoriti o nedostupnosti izvora za utvrđivanje stanja potvrdio je i Kevo koji je istaknuo da se jako puno dokumenata nalazi na području bivše Jugoslavije, i da bi neki prigovor srpskih povjesničara o nedostupnosti Vatikanskih arhiva bio neutemeljen, jer ne zna što bi se tamo moglo naći o Stepincu koji je bio u Hrvatskoj, a jako puno dokumenata vezano za njegov slučaj završilo je u Beogradu. “Prije bi mi rekli da nemamo izvora, a s druge strane problem je da povjesničari izvlače iz konteksta i pišu svoje radove s unaprijed određenim zaključcima. Baveći se Stepincem kategorički tvrdim da se u njegovu životu ne može naći mrlja, barem što se tiče Drugog svjetskog rata. Što da nije bio ‘dobar s vlastima’ kome bi mogao pomoći?”
“Mislim da niti jedan novi dokument ne može reći nešto drastično drugačije od ove istine koju mi imamo potkrijepljenu dokumentima koji se nalaze po arhivima. Apsolutno, svi govore samo o Stepinčevoj izuzetnoj karitativnoj djelatnosti, i izuzetnoj sposobnosti da u najtežim trenucima za ljudski rod, tijekom Drugog svjetskog rata, djeluje na način da pomogne svima”, rekla je dr. Vukelić. Istaknula je kako je niz dokumenata koji govore o Stepinčevoj pomoći pravoslavnom stanovništvu u NDH, Židovima i ostalima u potrebi, pa imamo i Poljake na Kvarneru kojima je pomagao. “Ne znam koji bi sada dokument mogao biti koji govori drugačije”, rekla je dr. Vukelić.
Mons. Batelja je uputio poziv da se ne nasjeda na polemiku oko Papine izjave.
“Papa nije ništa odgodio ‘ad Calendas Graecas’, nego je samo rekao da traži istinu. Mi smo svi dužni Papi pomoći da dođe do prave istine. Jer, ako bismo nasjeli na ovu polemiku javnih mnijenja i svega, izdali bi Stepinca. Jer, on je jasno rekao: ‘Naš barometar u očuvanju vjerske svijesti na ovim prostorima i hrvatske samobitnosti u kojoj Katolička Crkva djeluje ima svoj barometar – jedan je Bog na nebu i Sveta Stolica na zemlji.”
Mons. Batelja smatra da je potrebno uložiti sve napore u rasvjetljavanju istine. Izrazio je uvjerenje da će i njegova knjiga „Blaženi Alojzije Stepinac – Spašavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu“, koja će biti predstavljena u ponedjeljak 13. svibnja u Zagrebu, potaknuti istraživanja. “Papa će konačno shvatiti što se ovdje događalo. Jer, teško je razumjeti balkanski prostor koji europska, pa ni svjetska politika nije razumjela 1990-tih godina”.
Kao postulatoru, rekao je, bili su mu dostupni svi arhivi, i tajni Vatikanski arhiv do imenovanja za nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. “Ništa postulatoru nije bilo skriveno. I sva Stepinčeva dokumentacija koja je prikupljena ne ruši u njemu lik jednog svetog i Božjeg čovjeka. Možemo iz konteksta izvlačiti pojedine njegove rečenice pa reći ovo ili ono, ali one se ne smiju tumačiti političkim rječnikom, nego rječnikom čovjeka koji je odgovoran za spasenje besmrtnih duša. To je bila Stepinčeva uloga. Kada se kaže je li mogao učiniti manje ili više, samo bih rekao da je učinio ono što je mogao”.
U svojoj novoj knjizi „Blaženi Alojzije Stepinac – Spašavanje Židova i Srba u Drugom svjetskom ratu“ mons. Batelja je analizirao Stepinčeve propovijedi, javne govore i dokumente, i po prvi puta donosi svjedočanstva o spašavanju. Otkrivajući da prikupljena dokumentacija u svrhu Stepinčeve kanonizacije iznosi 49 tisuća stranica, naglasio je da Republika Hrvatska dužna povući u Zagreb svu intelektualnu imovinu. Još jednom je ponovio da se ne boji da će i jedan dokument naškoditi Stepincu.
Osvrćući se na činjenicu da se istina o Stepincu sporo probija mons. Batelja je zapitao kome je u interesu objavljivanje lažnih dokumenata i tko to financira. Njegova nova knjiga donosi obilnu dokumentaciju u kojoj je i ona iz međunarodne javnosti, bilo radiopostaja, novinskih članaka itd. koja ruši lažnu mitologiju o Stepincu.
“Mislim da je u hrvatskom društvu ovaj čas potrebna delažizacija kako društvenoga života, tako i političkih natruha koje nam se nameću s ciljem diskreditiranja Katoličke Crkve u hrvatskome društvu”.
Mons. Batelja je u emisiji uputio poruku hrvatskoj i srpskoj strani citirajući Stepinčeve riječi izgovorene na Badnjak 1959. godine, nakon što je primio čestitku g. Mačeka iz Amerike u kojoj je govorio da bi se Hrvati i Srbi trebali ugledati na sporazum između francuskog i njemačkog naroda. “Nadbiskup je tada rekao: ‘Lijepa je to i originalna misao. Ne mržnja, ne osvete, nego pametni dogovor. Ljubav će donijeti mir i našem i srpskom narodu”, rekao je mons. Batelja izrazivši vjeru da će te Stepinčeve riječi biti utješne i Svetome Ocu.
