Ivan Ugrin: Međugorje je nezamislivo bez Gospinih ukazanja
Kao što je slično učinio za Međugorje, papa Frane odlučio je ovih dana i u glasovito francusko marijansko svetište u Lourdesu poslati apostolskog delegata. Imenovao je kao delegata za Lourdes pomoćnog biskupa Lillea mons. Antoinea Hérouarda, koji neće imati mandat na neodređeno vrijeme, kakav ima umirovljeni nadbiskup mons. Henryk Hoser za Međugorje. Hérouard ima zaduženje da u Lourdesu naglasi prvenstvo duhovnog nad financijskim.
Sveti Otac zabrinut je zbog prevelike pažnje koja je u zadnje vrijeme u Lourdesu bila usmjerena na biznis umjesto na hodočasnike. Zbog terorističkih atentata u Francuskoj 2015. opao je broj organiziranih dolazaka hodočasnika, s pet milijuna godišnje palo se na tri milijuna. Nastali su gubici pa je za direktora svetišta postavljen menadžer koji je sredio račune, ali na štetu hodočasnika jer je, primjerice, povisio boravišnu taksu. Više se gledalo na novac nego što se vodilo računa o hodočasnicima.
Međutim, zanimljivo je kako je suvremenik Lourdesa, francuski pisac iz 19. stoljeća Joris-Karl Huysmans, u svojem romanu “Katedrala” opisao razvoj Lourdesa.
“Prvo i najveće čudo što se dogodilo u La Salette bilo je to što su gomile preplavile to strmo područje Alpa; jer sve kao da se urotilo da ih udalji! A gomile su onamo godinama dolazile sve dok ih nije prigrabio Lourdes, jer s novim Gospinim ukazanjem započelo je opadanje zanimanja za ovo mjesto. Naime, dvanaest godina poslije događaja u La Salette Gospa se ukazala u Lourdesu… i ondje jednoj pastirici objavljuje postojanje izvora koji liječi sve bolesti…”
Ono što Međugorje čini drugačijim od svih drugih marijanskih svetišta danas na svijetu jest činjenica da se od 24. lipnja 1981. Gospa ukazuje i da objavljuje svoje poruke za župu i cijeli svijet. Bez obzira na činjenicu što se Vatikan još nije očitovao o nadnaravnosti ukazanja, ne može se ta dimenzija isključiti u svemu onome što se događa u Međugorju i zbog čega broj hodočasnika neprestano raste. Međugorje je nezamislivo bez Gospinih ukazanja. To moraju znati svi oni koji govore kako uopće nije bitno je li se Gospa u Međugorju ukazala ili nije.
Međugorje je nezamislivo i bez vidjelaca koji od prvih dana svjedoče da im se ukazala Majka Božja. Međugorje je nezamislivo i bez fra Joze Zovka, fra Slavka Barbarića i tolikih drugih fratara koji su se do naših dana stavili u službu hodočasnika koji u Međugorju iznova pronalaze Boga u svome životu. Međugorje je nezamislivo i bez župljana, koji unatoč tome što su porastom broja hodočasnika i materijalno profitirali, nisu zaboravili na potrebite, pa su tako i ove, kao i prijašnjih godina, besplatno nekoliko dana udomili više od dvije tisuće bolesnika i volontera. Jer kod većine Međugorčana ipak ono financijsko nije prevladalo nad duhovnim.
