I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Sjećanje na Vukovar
Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini
Sjećanje na Vukovar
Svake godine na obljetnicu pada Vukovara dobijemo zadaću na temu – Grad Vukovar. Često treba nešto nacrtati ili napisati o gradu koji je dalek, a opet svima blizu.
Uvijek mi prvo padne na pamet pogledati internet. Ove školske godine je nešto drugačije, nije obveza već vlastiti izbor napisati o Vukovaru ne služeći se internetom. U osnovnoj školi, iz više nastavnih predmeta, učili smo o Vukovaru i palili svijeće ispred škole na datum obljetnice pada Vukovara. Puno sam čuo o Vukovaru i memorijalnim mjestima na području tog grada; Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put – Put spasa, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica, Spomen dom Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Sva ova mjesta podsjećaju na neki tragični događaj u gradu heroju. Gledajući dokumentarne filmove, prezentacije, paleći svijeću uvijek osjetim suosjećanje s ljudima koji su proživjeli tragediju Domovinskog rada i poželim da se to više nikada ne ponovi.
Na kraju osmog razreda organiziran je posjet Vukovaru. Iz obiteljskih razloga nisam mogao posjetiti Grad heroj. Bilo mi je žao što propuštam zadnji izlet sa svojim razredom. Sad zamišljam taj grad s dva lica kao njegov Dunav. Tužan i sretan. Tužan zbog pada, a sretan zbog ponosa. Tužan zbog poginulih branitelja i civila, a sretan zbog svakog novog života koji se rađa. Tužan zbog ruševina, a sretan zbog svega što se obnavlja. Tužan zbog odlaska mladih ljudi, a živi u nadi za njihov povratak. Tako ja zamišljam Vukovar. I ove godine ću zapaliti svijeću u spomen na Vukovar. Vjerujem da ću jednog dana posjetiti taj ponosni grad.
Krešimir Galić 1.e
Obrtna tehnička škola Split
Mentorica: Elvira Eterović, prof.
