Molitva – Srijeda, 13. studenog
Božja prisutnost
Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isusovački pisac Antony de Mello običavao je reći da u isto vrijeme ne možeš biti zahvalan i nesretan. Ima toliko toga na čemu možemo biti zahvalni i o tome se trebamo s vremena na vrijeme podsjetiti.
U velikoj radosti što su ozdravili, druga devetorica gubavaca zaboravili su na veću radost što su primili ovako divan i nezaslužen dar. Provest ću neko vrijeme spoznajući u zahvalnosti dobročinstva koja sam sam primio.
Isus kaže Samarijancu “Vjera te je tvoja spasila”. Zahvalit ću Bogu na daru vjere koja me čini sposobnijom suočiti se sa životnim patnjama i protivštinama. Molit ću Gospodina Isusa da učvrsti moju vjeru.
Razgovor
Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
