I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Sjećanje na Domovinski rat
Trajni plamen ljubavi u stihu i prozi srednjoškolci i osnovci naše županije šalju gradu heroju na Vuki i ravnokotarskoj heroini
Sjećanje na Domovinski rat
Uživam šetajući osunčanim ulicama svoga grada. Koji lijepi jesenski dan! Ptice veselo cvrkuću u obližnjem parku, a ja se gotovo smijem jer sam sretna u okruženju svoje svakodnevice. Ljepota slobode! Rođena sam u najljepšoj zemlji na svijetu. Mogu što hoću, naravno, u granicama društveno prihvatljivoga ponašanja. Koja ljepota slobode!
Sinoć mi je otac pričao o nečemu što ne mogu prilagoditi slikama svoga djetinjstva ili odrastanja. A to i nije bilo baš davno, iako nisam bila rođena. Našem razgovoru pridružila se i majka. Teško je bilo slušati ih, a još teže stvarati pred očima slike u dijelovima njihove priče. Otac je rekao da sam dovoljno odrasla da mi može slobodno govoriti. Bilo je to 1991. godine. Diljem Hrvatske zavladao je strah i nemir. Počeo je rat, a bio je neizbježan jer smo se morali braniti i izboriti krvlju svoju slobodu. Svaki muškarac koji je bio u mogućnosti, postao je branitelj i u svakom trenutku bio je spreman život dati za domovinu. Prva žrtva rata bio je Josip Jović koji je poginuo na Plitvicama u vrijeme Uskrsa (krvavi Uskrs), a iza toga velikosrpski osvajači gotovo su pomahnitali čineći zlo. Iživljavali su se, silovali žene, otvarali logore po Srbiji, granatirali i svim mogućim razornim sredstvima napadali. I Dubrovnik su pokušali razoriti napadajući s mora i kopna. Tata je duboko uzdahnuo i nastavio pričajući o junacima Vukovara i Škabrnje. Čula sam i o strahotama počinjenim u vukovarskoj bolnici, o Ovčari, o pojedinačnim obiteljskim tragedijama….
Zahvaljujući ovim hrabrim ljudima, dobili smo rat, a Hrvatska je sačuvala svoje ime i ime svoga naoda, poslala kao golubicu mira u svijet da svi jednom zauvijek shvate da, kada si napadnut na svome, moraš se braniti.
U čast gradu – heroju, u čast svakom poginulom ili živom branitelju, u čast svima pokopanima na našim grobljima – nikad nećemo zaboraviti njihovu žrtvu za slobodu i neovisnost naše lijepe domovine.
Učenica : Karmen Šarac, 6.razred
Osnovna škola knez Trpimira, Kaštel Gomilica
Mentorica: Zlata Dubravčić
