HRVATSKA BAŠTINA – “Za križen”
Slika 1. Početak procesije u Jelsi (MJ)
Hvarska procesija Za križen je naziv za tradicionalnu noćnu procesiju koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru. Godine 2009. procesija Za križen upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.
Povijest procesije
Nastanak procesije veže se uz raspelo Svetog križića koje se od 1510. godine čuva u hvarskoj Katedrali Sv. Stjepana. Prema zapisima u arhivu, križić je 1510. bio na čuvanju u kući Nikole Bevilaque (upravitelja Arsenala u hvarskoj luci). U vrijeme nemira između pučana i plemića, 6. veljače 1510., križić je prokrvario. Nakon odjeka o mističnom zbivanju, iz kojeg su Hvarani iščitali Božju opomenu i poziv za mir, održane su dvije pokorničke procesije (7. i 10. veljače), od kojih su drugu pohodili i mještani iz cijelog otoka (usp. NOVA K 1972: 82-85). Od tada na otoku Hvaru počinje intenzivno štovanje križa. Tradicija štovanja križa održala se do danas.
Najraniji poznati pisani izvor konkretno vezan uz procesiju Za križen nalazi se među aktima izvanrednih vizitacija biskupa Milanija u Biskupskom arhivu u Hvaru s nadnevkom 16. veljače 1658. Riječ je o prepisci između vjernika iz Jelse i biskupske kurije u Hvaru, u kojoj Jelšani mole za dozvolu održavanja procesije na Veliki petak ujutro (zbog prethodne zabrane koju je, vjerojatno uzrokovanu neredima, donio generalni vikar hvarskog biskupa), a biskup im u odgovoru daje dopuštenje za obavljanje procesije „prema običaju” („iusta l’ordinario”).
Za vrijeme talijanske okupacije otoka Hvara okupator je 1943. godine dopustio okrnjenu procesiju u Svirču. Procesija je bila okrnjena jer puk nije smio sudjelovati. U pratnji križonoše bili su članovi najuže obitelji dva pjevača Gospina plača (koji nisu imali svoje odgovaroče, s kojima inače vode dijalog u izvedbi napjeva) te deset pratitelja u bratimskim tunikama (koji nisu smjeli zapaliti svoje svjećnjake); (Maja Milošević).
Zanimljivo je da su stanovnici otoka Hvara organizirali 1944. godine procesiju u izbjegličkom logoru u El Shattu.
Slika 2. Oltar u Jelsi (MJ)
Hvarska procesija
Hvarska procesija Za križen jedinstveni je pučki vjerski obred osobite pobožnosti stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara. Procesija se u neprekinutom nizu odvija tijekom 5 stoljeća, izraz je vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara. U noći s Velikog četvrtka na Veliki petak kreće procesija (u smjeru kazaljeke na satu) koja povezuje 6 mjesta otoka: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Procesija je ustvari ‘laička’ pokornička pobožnost, ne vodi je župnik ili svećenik, nego oni u pravilu povorke dočekuju u svojim crkvama, kao i na povratku na Veliki petak ujutro.
Iz župnih crkava navedenih mjesta istovremeno kreću procesije u 22 sata. Na čelu je križonoša koji nosi križ u znak zahvalnosti i molbe. Križonoša cijelu noć nosi križ iz svoje matične župe kroz okolna mjesta na svojevrsnom križnom putu da bi se u zoru s križem svečano vratio opet na mjesto polaska procesije. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod.
Slika 3. Oltar u Pitvama (MJ)
Uz križonošu je svečana pratnja koju on sam odabire, a čine je: dva nosača svijećnjaka (kandeliri), 6 do 12 nosača teških voštanih svijeća (torci), 8 i više, čak do tridesetak nosača svečanih fenjera (ferala), dva pratitelja križonoše za njegovu sigurnost na putu, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3 do4 pjevača koji pjevaju (“odgovaraju”) responzorij.
Velika je čast biti križonoša pa se godinama prije (više od 20 godina) upisuju osobe koje će nositi križ. Križonoše su obuvene u cipele ili vunene čarape, ili hodaju bosi ovisno o njihovim zavjetima. Križ je težak 10 do 18 kilograma.
Slika 4. Zdravo Križu (Vrisnik) (MJ)
Iza križonoše kreću se članovi bratovštine u tunikama, a iza njih idu ostali vjernici, hodočasnici i posjetitelji otoka Hvara. Procesija se zaustavlja u svakom od 6 mjesta i u župnoj crkvi se odvija vjerski obred. Svaka župa kiti crkvu i oltar na svoj način i ima svoje specifičnosti. Cilj je procesije posjet Božjem grobu koji se nalazi na oltarima svih župnih crkava u krugu. Moguće je, po želji križonoše, pohoditi i drugu crkvu ili kapelicu koja nije župna (npr. u Jelsi crkvu Gospe od Zdravlja te u Vrboskoj crkvu Gospe od Milosti).
Slika 5. Oltar u Svirči (KJ)
Procesija traje oko 9 sati (od 22 sata do 7 sati ujutro sljedećega dana) tijekom kojih se pređe put od 25 kilometara. Procesije se ne smiju sresti na svom obilasku župnih crkava. Najbrojnija je jelšanska procesija.
„Ako se iza ponoća Velikog četvrtka popneš u Vrisnik pokraj župne crkve, opaziti ćeš kao
u velikoj malo iskrivljenoj elipsi ogromno mnoštvo svijeta u procesijama, osvijetljenim
morem svjetla: jelšanska procesija ide prema Pitvama; pitavska prema Vrisniku; vrisnička
prema Svirčima; svirčanska prema Vrbanju; vrbanjska prema Vrboskoj; vrboska prema
Jelsi. Sve procesije pohađaju sva mjesta i nekoje crkve u njima. (…) Tako se slijede jedna
za drugom kao dugi gmizajući crv a da se nikada ne susreću ni ne dostižu osim u iznimnom slučaju kojeg nevremena, kako se je dogodilo pred više godina u Vrboskoj, gdje su se našle 3 procesije” (SOKOL 1939: 96); (Maja Milošević).
Slike 6. Zvonik u Vrbnju (MJ)
Tijekom procesije vjernici mole i pjevaju. Okosnica procesije je jednoglasni napjev Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri i odgovarači. Svaka procesija pjeva Gospin plač na svoj način.
Dva vodeća pjevača, kantaduri, s oltara pjevaju prvi (i treći) distih Gospina plača, a odgovaroči pjevaju drugi distih iz sredine ili dna crkve.
Slika 7. Završetak procesije u Jelsi (MJ)
Posebnosti
Procesija u Jelsi najposebnija je jer se križonoša na kraju dugačkog puta s križem zatrči preko mjesne pjace kada se procesija vrati u Jelsu. Na kraju puta ga dočeka jelšanski svećenik, ispred kojeg klekne s križem, prije nego što se vrati u crkvu. Svaka Župa ima svoju posebnost osim ove jelšanske, kao što naprimjer Križ iz Pitava u Jelsi obavezno obilazi još jednu crkvu smještenu iznad Jelse, i to Gospu od Zdravlja, dok u drugim Župama je to ostavljeno na izbor križonoše.
Izvori: Maja Milošević, Wikipedija
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
