Dr. Mihovil Biočić: HDZ na prekretnici
Ovih dana kruži društvenim mrežama jedna šala, koja otprilike glasi: pitala novinarka Milana Bandića od čega živi, a on joj odgovorio od ”Od nedostatka dokaza”. Kako su pred vratima unutarstranački izbori u HDZ-u, između ostalog i za predsjednika stranke, ako Andrej Plenković bude opet izabran, to će biti zbog ”nedostatka pamćenja”!
Predsjednik Plenković je primjer pametnog i inteligentnog mladog političara, poliglota, vrlo poznatog u međunarodnim krugovima (podsjeća li vas to na jednog prethodnog), međutim političara koji je vrlo brzo odletio iznad i daleko od svojih birača, prema kojima je često nepristojno bahat. To bi se još i moglo pripisati mladosti, da istovremeno ne podcjenjuje, gotovo ponižava i narod i svoje suradnike. Ne ću govoriti o ”obiteljskim” (stranačkim) stvarima, nego o onome što je javnosti već poznato. Samo da podsjetim:
Na upite novinara o stavu braniteljskih udruga koje su nezadovoljne dijelom koalicije, Plenković je svojedobno odgovorio: ”… meni nitko ne će određivati s kim ću koalirati…”. Naravno da braniteljske udruge ne će govoriti s kim će premijer sastavljati Vladu, ali imaju pravo govoriti s kim ne bi smio! A ne bi smio s onima protiv kojih su se oni borili i njihovim slijedbenicima, koji poraženi na bojnom polju primjenjuju opciju ”B”, a to je Memorandum 2 SANU. Razoružani braniitelji su teško izvojevali pobjedu i stvorili neovisnu hrvatsku državu. Bio je to strašni rat za opstojnost hrvatskoga naroda i svih hrvatskoj lojalnih državljana! Ne sukob, sukobi se događaju među suparničkim bandama, plemenima, skupinama…. Je li g. Plenković objasnio tu razliku tamo u Bruxellesu! Branitelji najbolje znaju kroz što su sve prošli, znaju i oni koji su skrbili o njima, a trebali bi znati i oni koji su sve to gledali na televiziji s pristojne udaljenosti. Rat je prošao i branitelji su predali oslobođenu Hrvatsku političarima da se oni nastave boriti diplomatskim putom za njezinu opstojnost, protiv kontinuiranih velikosrpskih optužbi i posizanja od strane deklariranih i pritajenih četnika. Zašto naših branitelja i suboraca srpske nacionalnosti (a ima ih oko 10 tisuća), ”nema nigdje”, za razliku od brojnih aboliranih i prikrivenih neočetničkih kadrova. Na optužbu Predsjednika Srbije, Šešeljevog ”šegrta” i deklariranog velikosrbina, da je hrvatska država ”nacistička”, na upite novinara za komentar, g. Plenković ”odlučno” izjavljuje: ”Što je previše, previše je”! Četničkom mitingu s druge strane Dunava, na Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, nazočio je koalicijski partner današnjeg HDZ-a, koji na takvu izgovorenu objedu prema svojoj Domovini u kojoj je i zastupnik u Hrvatskom saboru, nije protestirao i nije napustio taj skup, a predsjednik Plenković ga i dalje brani!? Je li se tako čuva dostojanstvo države koju su nam branitelji povjerili? Nitko razuman nije protiv suradnje i sporazuma s manjinama, ali s onim dijelom manjina koji je lojalan i koji poštuje svoju Domovinu Hrvatsku! Predsjednik Plenković ne bi smio više nikada izgovoriti: ”Ja mogu što hoću”! To vrijeđa! To ni Tuđman nije nikada izgovorio! Vremena Luja XIV., koji se poistovjećivao s državom, su davno prošla! Je li rezultat te izjavne rečenice odbacivanje dviju referendumskih inicijativa (”Narod odlučuje” i ”Istina o Istanbulskoj”)? Obrazloženja bez jasnog uvida suprotne strane u razloge odbacivanja, u kojem su navodili na pr. ”nečitki potpisi” i sl. su mizerna čak i za razinu ministra, koji je uredno izvršavao zapovijedi, a koji je zbog sumnje u korupciju kasnije smijenjen, da ne spominjem kršenje Kodeksa Venecijanske komisije iz 2009. Taj je kodeks kršila i SDP-ova vlada prilikom referenduma o obitelji (Referendum o ustavnoj definiciji braka), a što je tadanji HDZ (u oporbi) jako kritizirao i stao uz svoj narod. Suprotno proklamiranoj ”vjerodostojnosti” g. Plenković je sa svojim bliskim suradnicima time postao apsolutno nevjerodostojan! Ali ni to nije najgore, ono što vrijeđa jest ponižavanje onih koji misle suprotno od njega, ne samo običnih ljudi, nego i vrhunskih intelektualaca, biskupa, cijele Biskupske konferencije pa čak i Pape, tvrdnjom da ”nisu razumjeli”, da ”tako ne piše”, da ”nema rodne ideologije” u tzv. Istanbulskoj konvenciji… Bahato nas je uvjeravao u zaštitu potpuno irelevantne tzv. ”Interpretativne izjave”, koja će nas zaštititi od rodne ideologije. Zašto nam treba zaštita ako je nema? Postavlja se pitanje koja je to bila sila da se ”preko koljena” nametne konvencija, koju pola Europskih država još nije ratificiralo, kome je g. Plenković obećao da će je tako brzo uvesti? O kome je više vodio računa na račun svoga naroda? Uistinu se trebamo upitati je li na djelu redukcija demokratskih prava ili što? Je li svjestan da je podijelio hrvatski narod, svoje birače i svoju stranku? Ne vjerujem da se namjerno odrekao tih birača, vjerujem da ga je ponijela slava oduševljenja kojom su ga obasipali zbog njegove kooperativnosti tamo u jednom gradu, čije ime opet usudno započima sa slovom ”B”. Jeli to Krležino udvorničiko odlaženje ”v meglu…”, je li to tragedija svih naših političara koji nisu državnici… Jer ako se g. Plenković svjesno odrekao toliko birača, onda je namjerno odvukao svoju stranku u gubitak i slijedećih izbora!? Samovoljnim sastavljanjem liste za Europski parlament, gubimo predviđeni broj mandata s najmanjim postotkom glasača u povijesti HDZ-a, gubimo mjesto predsjedni(ce)ka i kako dalje? Odgovoran bi političar, a on jest odgovoran za relativni gubitak na europskim i apsolutni gubitak na predsjedničkim izborima, trebao smjesta dati ostavku, ako stranka nije ”talac jednog čovjeka”! Tih nešto više od 400.000 glasova (potpisanih na referendumima), kojih se odrekao, zasigurno ne čekaju nas, na slijedećim parlamentarnim izborima. Trebamo li čekati i treći poraz u nizu…? Zagovornici teorija zavjere će odmah navesti da je pad rejtinga stranke i bio cilj!? Ja bih rekao da je to jedan u nizu nerazumnih postupaka brojnih elita HDZ-a, kada smo našom ”zaslugom”, od Tuđmanovog HDZ-a, stvorili DC, HDSSB, Hrvatski blok, NHR, Suvereniste… a sada i ”Škoru”.
Usvajanje Istanbulske konvencije i potpisivanje Marakeškog sporazuma bez pitanja naroda i članova HDZ-a, opstrukcija dva referenduma, pokušaj opstruiranja prosvjeda branitelja koji traže kažnjavanje zločinaca u Vukovaru, podcjenjivanje unutarstranačke oporbe (primjerice prigovor bivšeg HDZ-ovog ministra i zastupnika Mira Kovača u svezi koalicije sa SDSS-om, kada je g. Plenković izjavio: ”Njegov stav je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. Točka. Irelevantan. …on utječe na politiku HDZ-a isto kao i nekakav građanin Finske…”), zasigurno spada u područje političke besćutnosti i bahatosti, koja vodi autoritarnoj vladavini.
Na ovim unutarstranačkim izborima g. Plenković nastupa s nekim časnim državotvornim osobama, a ne s onima koji karakteriziraju njegovu vladavinu. Slično je postupano i pred izbore za europski parlament, kada su uočljivo kandidatima bila ”puna usta” kršćanske Europe i katedrala, kao da nisu bili zagovornici Istanbulske, kao da nisu prezirali izjave crkvenih poglavara, kao da se Europska elita nije odrekla kršćanskih korijena kao da… Pa ne može se narod baš toliko podcjenjivati. Ne vjerujem da će g. Plenkovića podržati ni oni koji su ”morali” glasovati za Istanbulsku, a zato jer predsjednik stranke sastavlja buduću listu za Sabor, za ministre za ovo i za ono, pa su javno ”digli ruke”. Time su bili bili poniženi, osobito oni koji su na Predsjedništvu stranke bili protiv, a na Vladi nekoliko dana kasnije su morali glasovati protiv svog uvjerenja.Tadašnje unisono, jednoglasno dizanje ruke na sjednici Vlade, podsjećalo je na neka prijašnja vremena i to me plaši! Zašto nije mogla odlućiti većina na Vladi, koju je g. Plenković bio osigurao i time saćuvati dostojanstvo članova koji su imali drukčije uvjerenje? Veliki hrvatski političar Antun Radić je rekao: ”Ako čovjek nešto može, to je sloboda; ali ako nešto mora, tu slobode nema”!
Osobno poniženje smo i ja i svaki član HDZ-a, koji drži do sebe, doživjeli, kada je u Hrvatskome saboru izglasovana Istanbulska konvencija s glasovima dijela HDZ-a i ljevice (je li to bio početak Velike koalicije?). Tada su SDP-ovci i njima slične stranke to zadovoljno popratili gromoglasnim pljeskom, a naši zastupnici HDZ-a koji su digli ruke ”za”, snuždeno su pognuli glavu. Zašto se nisu veselili i pljeskali, ako su mislili da su ispravno postupili? Vjerujem da im je bilo vrlo teško, vjerujem da su u tim trenucima počeli spremati osvetu za svoje poniženje. Čovjeku možete sve oduzeti i radno mjesto i položaj i plaću, ali ne smijete mu uzeti dostojanstvo! To se pamti! Međutim ni to nije najgore za g. Plenkovića! Postoji još opasnija kategorija ljudi koji će se prvi odreći vođe kada vide da je kraj i ”zabiti mu nož u leđa” (to smo već vidjeli), a to su prevrtljive udvorice, najniža kategorija ljudi, posebno u politici. Taj soj ljigavih kameleona, koji mijenjaju mišljenje kako bi ugodili vođi, nalazi se kod svih, a osobito kod autoritarnih vođa i nakon jednog, vrlo se brzo prilagode slijedećem. Začudo, iako su ih vođe svjesni i ne vole ih, oni ih ipak njeguju i potiču raznim ”mrkvama”, tj. potiču taj fenomen ”uprknuća”, kako kaže poznati splitski arhitekt Jerko Rošin.
O javno iznesenoj podršci naše Vlade, osobito g. Plenkovića i ministrice Obuljen, ”suvremenoj umjetnosti” u Rijeci gdje se ismijala hrvatska himna, mijenjali stihovi domoljubne arije, veličala ”umjetnička” petokraka i jugozastava, ne želim uopće govoriti. Vjerojatno mi ”ognjištari” koji smo stvarali državu to ne razumijemo, kao što ni Vlada i glavni mediji, kojima su ”puna usta” Europe, ne razumiju najnoviju europsku Deklaraciju o izjednačavanju komunističkog i nacističkog zločinačkog sustava, kojom se uz ostalo, zabranjuje i isticanje znakova totalitarnih zločinačkih sustava, pa je prešućuju! Ćudno je da europske dokumente ne razumije ni bivši predsjednik HAZU, posebni savjetnik premijera, a on bi barem trebao biti pismen!? Mislim da su u Rijeci sve maske pale.
Otac Domovine dr. Ante Starčević je jednom rekao: ”…ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačie izpadaju, nego li je on očekivao…. Tko sam za se ne mari, čemu da se nada od drugih?”.
Prof. dr. sc. Mihovil Biočić
