18. kolovoza 1991. otet dr. Ivan Šreter – “hrvatski Gandi”
Slika 1. Spomenik dr. Ivanu Šreteru u Pakracu (MJ)
Dr. Ivan Šreter je bio šef HDZ-a u Pakracu te šef Regionalnog kriznog stožera za zapadnu Slavoniju, bio je najviši rangirani hrvatski dužnosnik koji je izgubio život u Domovinskom ratu. Dr. Šreter je bio čovjek, domoljub, liječnik i mirotvorac koji je smirivao situaciju u Pakracu, koji nije djelio ljude po nacionalnosti i vjeri, koji je želio da svi budu braća. Ubili su ga četnici iz SDS-a koji su organizirali oružanu pobunu u Pakracu i zapadnoj Slavoniji.
Oteli su ga teroristi SDS-a, četničke stranke koja se danas naziva SDSS. To je koalicijska stranka Andreja Plenkovića!
Četnici SDS-a su organizirali oružanu pobunu u Pakracu i zapadnoj Slavoniji, oni su 18. kolovoza 1991. na cesti zaustavili dr. Šretera i odveli ga. Sve su četnici SDS-a izveli planski, ništa nije bilo slučajno. Posljednji put je viđen živ 29. kolovoza 1991. godine o čemu je svjedočio dr. Solar, koji je također bio zatočen u četničkom logoru: Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koja nije bila plava. Sjećam se 6. 10 1991. mi je rečeno: Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli – prisjetio se Solar. On je posljednji put vidio dr. Šretera živog. To je bilo 29. kolovoza 1991.
Veljko Džakula je vodio SDS u Pakracu pa je odgovoran za smrt dr. Ivana Šretera. Ni danas se ne zna gdje mu je grob!
Slika 2. Spomen kapelica u Bučju (MJ)
Hrvatski političar Slavko Degoricija je 1991. godine bio zamjenik ministra unutarnjih poslova te voditelj Izaslanstva za pregovore s lokalnim vlastima Srba te međunarodnim organizacijama. U svojoj knjizi ‘Nije bilo uzalud’ Degoricija otkriva povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera.
“Šreter je bio čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan, poduzetan. U to vrijeme naša suradnja je bila velika, česti susreti su nas zbližili. Pakračko područje je kipjelo. Osnivanjem HDZ-a i SDS-a odnosi su se pogoršali na relaciji srpskog i hrvatskog stanovništva. Srbe vodi radikalni Veljko Džakula, a HDZ doktor Ivan Šreter. Džakula je samouvjeren, prepotentan, radikalan…Zastupa ideju da Pakrac postane središte svih Srba u Hrvatskoj. Dok druga strana na čelu s doktorom Šreterom drži pomirujuće govore. Traže zajedništvo, razgovore i pregovore. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek – piše u svojoj knjizi Slavko Degoricija”
“Utamničili su ga, premlatili i na kraju likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište a pogotovo nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije dr. Šretera. Nitko od Srba s tog područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti da ga može barem sahraniti uz grob njegovog voljenog oca, prije nego umre – navodi Degoricija.
Tračak nade u liku Milorada Pupovca
Slavka Degoriciju, u njegovu kabinetu, posjetio je Milorad Pupovac.
“Došao je, kako on to, zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koja su uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i dr. Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugog sanitetskog materijala namijenjen pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Tada sam mu dao prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji: ‘Dobro, idemo u akciju odmah!’- odgovorio je. Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći. Popili smo, koliko se sjećam kavu, i krenuli u akciju – prisjeća se Degoricija u svojoj knjizi”
“Pupovac je lagao i nikad se nije ispričao”
Degoricija je odmah ispunio svoj dio dogovora, te su privedeni srpski liječnici pušteni. Degoricija nastavlja svjedočenje:
“Sada više nisam siguran je li prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam.’ Pitao sam ga: ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera”. – kazao je tada Pupovac Degoriciji. Nije od toga prošlo ni nekoliko dana Degoricija doznaje od predstavnika UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana.”
“Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke. Pupovac nikad nije imao potrebu ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno po povratku iz Pakraca. Eto, tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji “- piše u svojoj knjizi Slavko Degoricija.
Treba podsjetiti da je Milorad Pupovac koalicijski partner Andreja Plenkovića!
Slika 3. i 4. Srušena i obnovljena kapela sv. Josipa u Pakracu (MJ)
Branitelj i domoljub Stevo Culej govorio je o sudbini dr. Šretera: “Gospodin dr. Šreter je ubijen u logoru Bučje. U logoru Bučju su bili zapovjednici Jovo Vezmar, Veljko Džakula i Branko Pavić. To su tri čovjeka koji su bili gospodari života i smrti. A sa njima je bio na sastanku i gospodin, nazovimo ga gospodin, Milorad Pupovac za vrijeme nestanka gospodina Šretera. Kad se odlučivalo o ubojstvu Pupovac je bio na sastanku s egzekutorima. On je bio na sastanku u Čikotskoj Rijeci toga dana. Ja sam ga prijavio za njegovo sudjelovanje u mogućem ubojstvu.”
Ne zna se mjesto smrt, nema groba, nema oznake što svatko zaslužuje!
Ne zna se gdje je grob dr. Ivana Šretera. Četnici iz SDS-a, Veljko Džakula, Jovo Vezmar, i Branko Pavić ne žele kazati tko ga je ubio i gdje je grob. Vjerodostojni Andrej Plenković misli da dr. Šreter ne zaslužuje grob, da njegove ubojice ne trebaju odgovarati!? To se zove vjerodostojno po Andreju. Ubojice vjerojatno šeću slobodno, moguće da imaju i hrvatsku mirovinu, zar to nije sramotno?
Postavlja se pitanje koliko je zločinaca privedeno licu pravde, suđeno i osuđeno, tijekom mandata vjerodostojnog Andreja Plenkovića. Ne sjećam se da takvih ima, ako ih ima to je zanemarivo s obzirom koliko zločinaca šeta okolo. Više od 20 godina pričaju da istrage traju, da institucije rade svoj posao, pa se postavlja pitanje je li 29 godina bilo malo da se istrage dovrše. Plenkovićeva vlada ne želi procesuirati četničke zločince i silovatelje iz Domovinskog rata. Sjećate li se protestnog skupa u Vukovaru, zbog neučinkovitog pravosuđa? Što se promijenilo? NIŠTA! I slučaj dr. Šretera je primjer kako se zločince ne želi privesti licu pravde. To je jedina istina! Tko ne vjeruje neka pročita što je doživio inspektor Nikola Kajkić kada je došao do pravih saznanja..
Andrej Plenković ne će svog koalicijskog partnera pitati o sudbini dr. Ivana Šretera jer on je za “pomirbu”, prešućivanje četničkih zločina, on je za izjednjačavanje agresora i žrtve, on je za izjednjačavanje smrti nekoliko pobunjenih Srba i smrti nekoliko stotina pobijenih Hrvata samo zato jer su bili Hrvati.
O dr. Ivanu Šreteru (hrvatski Gandi) snimljen je dokumentarni film u kojem su dr. Tomislav Ivančić i don Živko Kustić kazali da dr. Šreter ima obilježja kršćanskog mučenika. “Čim čovjek postupa prema neprijatelju s ljubavlju on je vrhunski kršćanin i mučenik.”
Prof. Tomislav Ivančić koji je dr. Šreteru bio duhovnik za vrijeme studija misli da je njegova pomirljivost prema neprijateljima mira bio njegov najveći “grijeh” i da je zato “morao” umrijeti.
Izvadak iz govora dr. Ivana Šretera:
”Prijatelji, braćo i sestre sugrađani, danas dokazujemo da je to naša Pakračka općina u granicama Hrvatske… mi, Hrvati, Česi, Talijani, Mađari i braća Srbi i svi ljudi dobre volje koji žele mir, ravnopravnost i sreću u Pakračkoj općini…”
Otmice Hrvata
Na području Pakraca oteti Hrvati i pripadnici drugih naroda su odvedeni u logor Bučje. Kroz taj logor je prošlo 200 do 250 stanovnika (muškaraca i žena). Većina logoraša je razmijenjena u siječnju 1992. godine. Nije poznata sudbina 22 osobe koje su bile u logoru. Za zločine u logoru Bučje nitko nije odgovarao!
Dr. Marko Jukić
