DON MARINKO MLAKIĆ: S Petrom ispovijedati pravu vjeru
(21. nkg-a)
Događaj u Cezareji Filipovoj zbio se na prekretnici Isusovog javnog djelovanja. Iza njega je prvi dio javnog djelovanja, koji je bio popraćen velikim uspjehom među ljudima. Gdje god bi se pojavio, silno mnoštvo je dolazilo da ga sluša i divi se njegovim čudesnim djelima. Pred njim je, međutim, put u Jeruzalem, u kojem će biti odbačen, osuđen, mučen i ubijen.
U trenucima povučenosti pred presudne događaje Isus postavlja dva pitanja svojim učenicima: što govore ljudi tko je on i što oni kažu. Apostoli su ostavili sve i krenuli za Isusom. Odlučili su se na silan preokret u životu. Takvo što može učiniti samo netko tko je doživio novi i do tad nedoživljeni zanos, novu nadu i novi obzor života. Uz Isusa su doživjeli jako puno čudesnih trenutaka. Sada je pred njima novo razdoblje koje će donijeti Isusovu muku i smrt. Njihovo opredjeljenje za Isusa naći će se na najvećoj kušnji. Potrebno je zato da se preispitaju, da postave sebi pitanje tko je on za njih te da se razračunaju s vlastitim zabludama i krivim očekivanjima koja su gajili uz njega.
Na prvo pitanje, što ljudi govore o Isusu, apostoli navode više različitih odgovora: da je Ivan Krstitelj, da je Ilija, Jeremija ili netko od proroka. Svi ovi odgovori izražavaju poštovanje prema njemu i dijelom su istiniti. Isus je poput Ivana Krstitelja naviještao blizinu kraljevstva nebeskog i pozivao ljude da se obrate. Poput Ilije je odlučno osuđivao svako krivovjerje. Poput Jeremije je bio od mnogih neshvaćen i proganjan. Ipak, nijedan od njih ne dotiče punu istinu, koju je u odgovoru na drugo pitanje izrekao Petar. Isus je Spasitelj, Sin Boga živoga.
Za nas vjernike jednako je nužno da se suočimo s pitanjem tko je Isus. Pri tome je dobro znati što sve o njemu ljudi govore. Što kaže Biblija, teologija, povijest, kultura, umjetnost, ljudi, vjernici i nevjernici… Potrebno je poznavati svijet i njegova razmišljanja, osobito odgovore na ključna pitanja života. Jer i u našemu vremenu možemo uočiti niz različitih stavova o Isusu, koji su veoma afirmativni, dijelom ispravni, ali ne potpuno. Čini se da odgovori ljudi uvelike ovise ne samo o njihovom (ne)znanju, nego i o njihovoj (ne)spremnosti da se ozbiljno osobno suoče s tim pitanjem.
Međutim, mi trebamo cjelovit odgovor. Trebamo odgovor na koji ćemo moći osloniti cijeli naš život, i sadašnjost i prošlost i budućnost. I to u potpunosti.
Trebamo odgovor koji traži naša pamet nasušno potrebna smisla života, odgovor za kojim čezne naše srce željno mira, utjehe i sigurnosti. Mi trebamo nekoga kome ćemo bezuvjetno vjerovati cijelim svojim bićem. I taj odgovor treba postati naša mudrost i snaga, naše vjerovanje i naša nada. Za pronalaženje takvog odgovora nije dovoljno samo znanje. Njega nam ne može dati naša put i krv.
Potrebna je vjera koja će nas otvoriti daru milosti koja dolazi odozgor, od Oca koji je na nebesima.
Isus je Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga, kaže Petar. On ga priznaje Spasiteljem i Sinom Boga živoga. On je onaj koji daje novo uporište i novo usmjerenje svakom ljudskom životu, cijeloj povijesti, svemu stvorenome… On je vrijedan da se radi njega ostavi sve i da se za njim pođe, bez obzira kamo on išao.
Svojim priznanjem Petar postaje podesan za novi odnos, za novo poslanje koje potpuno nadilazi njega i njegove ljudske potencijale. Isus ga postavlja za stijenu na kojoj će graditi Crkvu, koju ni vrata paklena neće nadvladati, i daje mu ključeve kraljevstva nebeskog. Ovo nije samo privilegij koji Isus daje Petru nego svakome od nas. Crkva je Božja prisutnost na Zemlji, Isusovo Mistično tijelo. Svaki vjernik koji svim svojim bićem ispovijeda Petrovu vjeru postaje živi kamen građevine Crkve, koja ima moć da ljude odrješuje svih spona grijeha i zla privodi k Bogu.
Vjera Crkve je dar milosti odozgor, dar Oca nebeskog. Ona ima moć da nam poput ključeva otvori vrata kraljevstva nebeskog. S darom smo pak primili i odgovornost za darovano. Svatko od nas je odgovoran za vlastitu vjeru da je tako ispovijeda i po njoj tako živi te ona bude autentični odraz Petrove vjere u Isusa Spasitelja, jedine koja nas štiti od svakog zla pa i od samih vrata paklenih.
Ako ili dok nije tako, onda je bolje da sami sebi zabranimo govoriti drugima o Isusu.
Don Marinko Mlakić
