Srpski zločini u općini Bihać 1992. – 1995.
Foto: granate_bihac Cazin.NET
Rezultati popisa stanovništva iz 1991. i 2013. godine pokazuju da se broj Hrvata u općini Bihać smanjio za 41,51% (2.317 osoba). Tijekom Domovinskog rata u Bihaću je poginulo i ubijeno 30 Hrvata (poginuli su od posljedica granatiranja, od mina, zlostavljanja i ubojstva). Ubijena su dva pripadnika HVO-a i tri djeteta. Radi se o ratnom zločinu protiv civilnoga stanovništva.
Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i Dopunski protokoli uz Ženevske konvencije (Protokol I. i II.) regulirale su kakav odnos treba biti prema civilnom stanovništvu za vrijeme trajanja sukoba. Ženevskim konvencijama o zaštiti civilnog stanovništva za vrijema trajanja rata obuhvaćeno je cjelokupno stanovništvo, bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja, bez obzira na njihovu rasu, vjeru, spol, političko uvjerenje, državljanstvo (članak 13). Cilj i svrha ovih Konvencija je ublažavanje patnji civilnom stanovništvu uzrokovanih ratnim sukobom.
U navedenim Konvencijama i Protokolima regulirano je da civilno stanovništvo i pojedini civili uživaju opću zaštitu od opasnosti koja je posljedica vođenja vojnih operacija, odnosno izvođenja borbenih djelovanja (članak 51.). Ovim člankom je zabranjeno da civilno stanovništvo i pojedini civili budu predmet vođenja rata. Poduzimanje mjera i radnji koje za cilj imaju širenje terora među civilnim stanovništvom strogo su zabranjeni. Pored ovih zabrana Konvencijama i Protokolima je zabranjeno iscrpljivanje stanovništava glađu kao metoda ratovanja, kao i prisilno deportiranje ili premještanje stanovništva. Civili ne smiju biti prisiljeni da napuste svoju teritoriju iz razloga koji su u vezi sa sukobom (članak 17. stavak 2.).
Tijekom srbijanske agresije i muslimansko-hrvatskoga sukoba na području bivše države Jugoslavije civili su bili žrtve sukoba i agresije. Civili su ubijani, ranjavani, protjerivani, zatvarani, izgladnjivani, mučeni, silovani, ozljeđivani itd. Prema civilima su nehumano postupale sve zaraćene strane, neki više drugi manje(kako kada i kako gdje). Svi su kršili međunarodne Konvencije i Protokole i počinili ratne zločine.
Agresor (Srbija i pobunjeni Srbi izvan Srbije) su najviše kršili humanitarno pravo.
Agresor je također uništavao katoličke crkve na prostoru općine Bihać (župa Bihać i župa Zavalje) koje su u sastavu Banjalučke odnosno Riječko-senjske nadbiskupije. Osim crkava agresor je uništavao župne kuće, kapelice i groblja. Cilj agresora je bio uništavanje tragova življenja nesrba na prostorima koje je agresor okupirao. Broj Hrvata katolika se tijekom godina smanjivao, godine 1937. ih je bilo 5.450, godine 1991. bilo ih je 3.674, a 2005. još manje 2.856.
Crkva Gospe Lurdske na Skočaju je oštećena u jesen 1992., a srušena u studenom 1994. godine. Župna crkva sv. Franje Asiškog je spaljena u studenome 1994. godine kao i župna kuća.
Izvori:
- Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
- Mujo Begić: U opsadi 1201 dan – Sigurna zona UN-a Bihać;
Dr. Marko Jukić
