Petar Preradović
Slika 1. Spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu (MJ)
Petar Preradović (1818. – 1872.), austrijski general, hrvatski književnik, pjesnik i prevoditelj, najznačajniji pjesnik hrvatskog romantizma.
Preradović je svoj života proveo izvan domovine službujući u mnogim mjestima Austro ̶ Ugarske Monarhije. Pod utjecajem Ivana Kukuljevića Sakcinskog Preradović je počeo pisati na hrvatskome jeziku (1840.). U svojim pjesmama izražavao je domoljublje i privrženost sveslavenskoj ideji.
Za vrijeme službe u Zadru povezao se s dr. Antom Kuzmanićem. Tu je napisao prvu pjesmu na hrvatskome jeziku: “Poslanica Špiri Dimitroviću”. Za prvi broj “Zore dalmatinske” (1. siječnja 1844.) napisao je pjesmu “Zora puca bit će dana”. Pomagao je i uređivati Zoru dalmatinsku, ali se nije smio potpisati jer je bio austrijski časnik. Zalagao se za prihvaćanje Gajeva pravopisa u Južnoj Hrvatskoj.
Car i kralj Franjo Josip I. odlikovao je Petra Preradovića plemstvom 24. veljače 1864. godine te ujedno donirao pjesniku dio osobne riznice pošto se Preradović u tom trenutku nalazio u lošoj financijskoj situaciji.
Umro je u Beču 1872. Posmrtni ostatci Petra Preradovića preneseni su u Zagreb i sahranjeni 14. srpnja 1879. u arkadama na Mirogoju. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov spomenik, (1878.) izradio je kipar Ivan Rendić.
Gotovo čitav život Preradović je proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajnijim pjesnikom. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Uz pjesništvo Preradović se bavio i prevođenjem.
Kao mladi pjesnik na njemačkom jeziku (Prošlost – Vergangenheit; Sadašnjost – Gegenwart; Budućnost – Zukunft; Portret razbojnika – Das Porträt des Banditen) Preradović se profilirao na predromantičkim i romantičkim uzorima (J. W. Goethe, F. Schiller, G. G. Byron). Njemačka poezija ispunjena je motivima čežnje i idealima »srca«, a okušao se i u baladnoj formi s egzotičnom tematikom (Djevojka uskokinja – Das Uskoken-Mädchen). Iz ranoga razdoblja potječe i jedan dio Preradovićeva ljubavnoga kanconijera Pjesme Lini (Lina-Lieder), dovršenog oko 1850.
Najpoznatija djela su mu: Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk, Miruj, miruj srce moje, Putnik, Nove pjesme, Kraljević Marko, Prvi ljudi…
Ostala djela: Prvenci: različne piesme, Zadar, 1846., Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852. Od P. P. brzotiskom dr. Ljudevita Gaja., Zagreb, 1852., Poesie di Pietro Preradović, Traduzione di Giovanni Nikolić. Tip. Demarchi-Rougier. Zadar, 1866., operni libreto Vladimir i Kosara, Lopudska sirotica (nedovršeni ep), Pustinjak (nedovršeni ep) te izdanja koja su objavljena posmrtno.
Dobio je 1847. Zlatnu medalju Litteris et artibus (za književnost i umjetnost).
Spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu napravio je kipar Ivan Rendić. Radi se o daru Stjepana Miletića gradu Zagrebu. U više mjesta diljem Hrvatske postavljene su biste i spomenici Petru Preradoviću. Mnoge škole nose ime književnika. U Pitomači mu je postavljen spomenik, a u Grabrovnici je uređen Muzej Petra Preradovića. Na kući je i spomen-ploča koju je Družba “Braća hrvatskoga zmaja” postavila 29. kolovoza 1909., a obnovila 2009. godine.
Spomen-ploču Petru Preradoviću postavila je JAZU 1968. godine na bečkoj kući (Ungargasse br. 39) u kojoj je proveo posljednje dvije godine života.
Obogativši domaće pjesništvo nizom žanrova i oblika, Preradović je bio izrazito cijenjen pjesnik u svoje doba. Cijelo XIX. stoljeće, uz I. Mažuranića i S. Vraza, bio je neprijeporno središte hrvatskoga književnoga kanona, sa statusom nacionalnog barda. U XX. stoljeću javili su se i kritičniji sudovi o njegovu djelu, ali se i danas ubraja u najznačajnije pjesnike hrvatskog romantizma.
Zora puca bit će dana
Polnoć prodjè – što me búdi
U to doba iz sna mòga?
Žice same zaigraše
Na guslama dieda mòga,
Zaigraše iz tihana:
Zora puca, bit će dana!
Polnoć prodjè – još pokriva
Mir preblagi dol i goru,
Ali lagan vietrić šaptje
Od iztoka k sinjem moru,
Šaptje sladko iz tihana:
Zora puca, bit će dana!
Polnoć prodjè – uspavana
Leži morska okolica;
Ali jedna od iztoka
Probudjena leti ptica,
Pjeva sladko iz tihana:
Zora puca, bit će dana!
Polnoć prodjè – još u tmini
Nebo, zemlja jest i voda,
Ali sieva od iztoka
Sjajna vila Slavskog roda,
Glasi ovamo iz tihana:
Zora puca, bit će dana!
Zora puca, bit će dana!
Okreni se k zlatnom vedru,
Slavna zemljo Dalmatinska:
Evo Zore u tvòm njedru,
Da odkrije zakopana
Blaga tvoja – evo dana!
(Wikizvor)
Izvori: Branko Begović, R. F. Magjer, Hrvatska enciklopedija, Wikipedija, Wikizvor
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
