PUČE MOJ – prijekori!
– Puče moj hrvatski, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni.
Ja te izvedoh zarobljenog iz stoljetne šutnje, a ti meni ne znaš odgovoriti na pitanje.
– Puče moj hrvatski , što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni.
Ja te vodih kroz pustinju tuđih zemalja, koje su pomogle da ne pomogneš sam sebi, stavile točku tamo gdje je bio zarez, koje su učinile da u te uđe pijesak a izađe voda života.Ja ti pokazah što se crta na pijesku, a ti pošalješ val koji sve to prekrije.
– Puče moj hrvatski, što učinih tebi ili u čemu ožalostih tebe? Odgovori meni.
Izabrah te i odlučih se za tebe, a ti plodove s trsa u vinogradu pretvori u novi “opijum za narod“. Žeđ teče u potocima, žeđ za vodom a ne octom kojim si me ponudio. Zašto, zašto puče moj, kad samo ja imam moć pretvorbe jednog u drugo, i ne pretvaram se nego sam stvaran. Razvodnjavaš vodu, opio si se i ušao u se, preslabo te se vidi, klečiš u tuđe ime, padaš s najgornjeg kata.
-Puče moj hrvatski…
Ja objesih sva zrnca krunice oko vrata propinjanih mladica, perjanica i uzdanica tvoga naroda vodeći ih vjerom pobjede dobra nad zlom. Ni jedna krunica nije bila bez križa na kojem sam visio i osjećao svako srce ispod moga križa kako kucamo zajedno. A ti, ti si znanošću prebrisao mogućnost čuda i moje odanosti tebi. Oprao si ruke od mene a nisi oprao krv mučenika sa sebe.
– Puče moj hrvatski…
Ja dadoh tebi hrabrost da stvoriš granicu doma svoga, dadoh ti vjeru vladara koji će zavladati i u miru prepoznati da nisu dobra rješenja koja su manja nego što je problem, a ti, ti gurneš santu pod površinu mora da se led ne vidi i škropiš me stalno smrznutim komadićima ne bih li ja promijenio mišljenje.
– Puče moj hrvatski…
Ja te opominjem a ti mi opomenu vraćaš da ovo nisu moja posla i neka se u njih ne miješam. Kad si bio gladan i kad ti je ponestalo kruha, ja umnožih kruh života, jačah ti vjeru. A ti, u dobivenoj snazi ne trebaš moju vjeru, možeš sam, možeš letjeti bez krila i prelaziti mostove kojih nema.
Puče moj hrvatski…
Ja ti dadoh sposobnost govorenja svih jezika svijeta, radi naučavanja o dobroti i milosrđu, a ti, ti svojim jezikom tečno govoriš o praznoj vjeri, besmislu križa, promašenoj povijesti moga naučavanja.
Puče moj hrvatski, što učini meni i u čemu ožalosti mene, odgovaram tebi!
Zdenka Čorkalo
