„S margine političkoga spektra“ – Premijer je zgrožen!
Foto: Lider Media
Premijer, gospodin ili drug Superman, zagrmio je: “Ako je bilo što od onoga što je trenutno u eteru istina – to je užas. Ja sam zgrožen time, i kao premijer i kao pravnik. To je nedopustivo. Bilo da je to posao za DORH, policiju, stegovne postupke. To su primjeri koji ruše povjerenje u hrvatsko pravosuđe”.
Nažalost, mnogo je toga istinito što smo čuli ili pročitali proteklih dana po pitanju slučaja Mamić. Logično se postavlja pitanje: Gdje Premijer Superman živi da ne vidi stvarnost? Premjer je pet godina na čelu Vlade pa je čudno da ne vidi da su rak rane hrvatskoga društva loše pravosuđe i institucije koje ne rade svoj posao jer da su institucije radile svoj posao ne bi bilo slučajeva: Bandić, Vidošević, Todorić, Mamić, ne bi bilo suludih pucnjava iz kalašnjikova, ne bi bilo uništenih egzistencija Ovršnim zakonom. Da je Premijer htio mogao je pokrenuti reforme, reformu pravosudnog sustava u RH, reformu neučinkovitih institucija. Sve negativno što nam se događa događa nam se zbog nefunkcioniranja pravne države, nefunkcioniranja hrvatskog pravosudno-inspekcijskog sustava.
Premijer je još izjavio: “To ponašanje nema nikakve veze s izvršnom vlasti, HDZ-om, Vladom… Odmah odbacujem sve te stvari da je odgovornost ovoga na vladi i vladajućima. To nije istina i tome ćemo se usprotiviti”.
Nažalost, ima mnogo veze s izvršnom vlasti HDZ-ovih i SDP-ovih vlada jer su omogućile korupciju, nepotizam, neučinkovitost institucija (neprocesuirani ratni zločinci slobodno šeću Hrvatskom), donošenje niza loših zakona (kao primjer: Ovršni zakon), govor mržnje u javnom prostoru (npr. Index, Novosti i drugi), dvostruka mjerila itd. Kako to Premijeru nije jasno da su strukturne reforme u Hrvatskoj nužne?
Zdravko Mamić je u Mostaru održao presicu na kojoj je dao svoju verziju slučaja Mamić. Frcale su optužnice prema sudcima, malo je Zdravko i lupetao ali njegova verzija priče se traba analizirati nepristrano, pošteno i hladne glave. Zdravko Mamić je za korupciju teško optužio predsjednika Vrhovnoga suda i još nekoliko sudaca. Ako je samo jedan dio iznesenoga točan, a mislim da je točan, nužna je temeljita reforma hrvatskoga pravosuđa.
Da je stanje hrvatskoga pravosuđa katastrofalno priznale su i pravosudne vlasti Hrvatske jer su premjestile suđenje iz Zagreba u 300 km udaljeni Osijek. Vrhovni sud donio je rješenje 2. lipnja 2017. godine u kojem stoji da je osječki sud proglašen nadležnim za slučaj Mamić kako bi se “osiguralo daljnje nesmetano i objektivno vođenje postupka” i “izbjegla svaka moguća sumnja u nepristranost daljnjeg postupanja”.
Postavlja se pitanje zar u Zagrebu nema poštenih sudaca koji bi mogli pošteno i nepristrano suditi u slučaju Mamić. Također se postavlja pitanje zašto se nije sudilo na Županijskom sudu u Karlovcu (Županijski sud u Karlovcu, adresa: Trg hrvatskih branitelja 1) ili Varaždinu (Županijski sud u Varaždinu, adresa: Braće Radić 2) koji su mnogo bliži Zagrebu nego Osijek. Tadašnji odvjetnici Zdravka Mamića su s pravom izjavili: Apsolutno je neosnovano seliti slučaj Mamić na sud u Osijeku.
Premještejući suđenje iz Zagreba u 300 km udaljeni Osijek hrvatsko pravosuđe priznalo je da se hrvatsko pravosuđe nalazi u lošem stanju, tom odlukom je optuženik grubo oštećen. Presica u Mostaru i događaji nakon toga (objave) pokazali su da je premještanje suđenja u Osijek nije bilo opravdano (sudci su bili u sukobu interesa). Ono zbog čega je suđenje premješteno (poznanstvo sa sudcima) pokazalo se neopravdanim.
Pravedno suđenje?
Mamići nisu imali pravedno ni pošteno suđenje. Odvjetnik Veljko Miljević, ozbiljna osoba koja ne lupeta, je istaknuo kako imamo neprihvatljivu praksu da mediji objavljuju sadržaj presude, a da je on kao odvjetnik optuženog/osuđenog nije dobio!
Tijekom istrage i suđenja ispitano je 97 svjedoka, pregledana brojna dokumentacija, provedena financijsko-knjigovodstvena i druga vještačenja.
“Po prvoj nepravomoćnoj presudi najveći dio novca, gotovo 80 milijuna kuna, izvučen je preko lažnih aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja između Dinama i tadašnjih Dinamovih igrača Luke Modrića i Dejana Lovrena. Mamićeva obrana u najvećem je dijelu fokusirana upravo na taj dio”.
“Mamićev odvjetnik tvrdi da Županijski sud u Osijeku uopće nije odgovorio na pitanje gdje je 14 milijuna kuna od ukupno 66 milijuna kuna što ih je Dinamo isplatio Modriću na osnovu aneksa o podjeli obeštećenja od transfera u Tottenham.
Osuđeni Zdravko Mamić je u pravu kada kaže ili smo svi krivi, ili nije nitko. To je točno pa je osuda Županijskog suda u Osijeku apsurdna kao i potvrda te presude od strane Vrhovnog suda. Nije isključeno da jednog dana slučaj Mamić završi na europskom sudu s obzirom na protupravno postupanje.
Odvjetnik Miljević: Nema dokaza, a optužnicu je pisao čovjek koji na to nema pravo!
Uz to navodi kako je Glavni odbor GNK-a Dinamo donio zaključak kako klub nije oštećen te navodi kako kaznenog djela ne može biti ako nema navedene štete. I to smatra dovoljnim razlogom za odbacivanje presude.
“Ako objava presude traje sat vremena, čak i više, a obrazloženje traje nešto više od deset minuta, onda je svakome jasno da u obrazloženju nije rečeno ništa. Moje je mišljenje da ova presuda ne samo da nije pravedna, već je i nezakonita”, rekao je Mamićev odvjetnik Veljko Miljević.
USKOK je potvrdio da je primio USB stick prije 5 mjeseci (8. listopada 2020.) pa je čudno da izvidi još traju!? Budući da izvidi još traju postavlja se pitanje radi li se o nesposobnosti ili nečem drugom. Komentar Zdravka Mamića: “Institucijama je trebalo 3 dana da utvrde da Vargini SMS-ovi nisu vjerodostojni. Moje svjedočenje i dokazi predani su nadležnim institucijama 8. listopada 2020., od tada se pregledavaju i izviđaju jer sam naveo sva imena, lokacije i iznose kojima su me korumpirani suci reketarili. Sada je prilika da se sudstvo pročisti od korumpiranih i nepoštenih sudaca! “
Odvjetjik Hodak se pita: Ili je riječ o kleveti ili imamo najveću korupcijsku aferu u hrvatskom pravosuđu. Vjerojatno imamo i korupcijsku aferu i klevetu.
Zdravko Mamić je s pravom pozvao vodstvo kluba Dinamo da napravi zapisnik o stanju blagajne u klubu tako da se zna u kakvom je stanju bio klub kada su braća Mamić napustili klub. Hoće li to napraviti? Vidjet ćemo.
Na hrvatskim sudovima optuženi često dokazuju nevinost umjesto da tužilaštvo priloži neoborive dokaze o krivnji. U slučaju Vidošević bilo je upitno 36 milijuna kuna, sada je upitno samo devet milijuna kuna, a i to je upitno. Zašto sud prihvaća neutemeljene oprtužnice?
Loše napisani zakoni su omogućili neopravdano bogaćenje, neprimjereno ponašanje koje se pravno ne može sankcionirati. Institucije države ne rade svoj posao, ne kontroliraju protupravna ponašanja pa nastaju mnogobrojni slučajevi. Nije problem u Mamićima već u lošim zakonima koji su omogućili određena ponašanja kao i u institucijama sustava koje nisu ništa poduzimale. Mnogi su se u Hrvatskoj obogatili zahvaljujući lošim, nedorečenim ili kontraverznim zakonima pa tu treba tražiti uzroke loših postupanja.
Primjer kako funkcionira hrvatska država (Večernji list 17. travnja 2012. godine, autor Josip Bohutinski):
“Stečajni postupak nad tvrtkom Ingprojekt, kako se od 1995. godine zove bivši Coning holding u kojem je direktor bio sadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, bit će napokon okončan ovih dana, nakon sedam godina.
Vjerovnici su prijavili čak 452 milijuna kuna potraživanja od bivše Čačićeve tvrtke, no stečajni upravitelj priznao im je oko 177 milijuna kuna jer je ostalo otišlo u zastaru. Najveći dio tih potraživanja odnosio se na propali posao Coninga u Izraelu, oko 282 milijuna kuna.
Taj posao posebno baca tamnu sjenu na poslovnu karijeru Radimira Čačića koji se voli predstavljati kao uspješan gospodarstvenik. Kao uostalom i cijela sudbina poduzeća koje je prvi potpredsjednik vodio.
Naime, upravo je Čačić 1991. godine, kad je bio direktor još neprivatiziranog Coninga, ugovorio u Izraelu gradnju oko 1300 stanova koja je najviše pridonijela tjeranju Coning holdinga, odnosno Ingprojekta u stečaj.
Građevinsko poduzeće Zagorje trebalo je graditi te stanove u Izraelu, pa je poslalo radnike i operativu u tu zemlju, ali nije uspjelo naplatiti svoje radove pa je tužilo Coning. Osim Zagorja, potraživanja prema Coningu, odnosno Ingprojektu stečajnom su upravitelju među ostalim prijavili i država, oko 50 milijuna kuna za neplaćene doprinose i poreze, i Coning inženjering oko sedam milijuna kuna. No, većina je tih potraživanja odbijena, uglavnom zbog zastare.
– Čekam svaki čas da se okonča stečajni postupak za Ingprojekt jer nema smisla uopće voditi ga – kazao nam je Želimir Uršulin. S obzirom na to da Ingprojekt nema gotovo nikakve imovine, vjerovnici se nisu mogli naplatiti. Prodajom dionica uspjelo se doći samo do 80-ak tisuća kuna! A Ingprojekt nema imovine jer je osnovao četiri tvrtke kćeri dok se još zvao Coning holding i to – Coning inženjering, Coning ekologija, Coning turizam i Coning informatika, na koje je, a to je utvrdila državna revizija, prenio svu materijalnu imovinu u obliku zemljišta, zgrada i opreme, dok su Coningu ostala potraživanja, ulaganja u dionice novoosnovanih društava te obveze.
Bez zaposlenih
Uz imovinu, Coning je na tvrtke kćeri prenio i svoje djelatnosti pa su i zaposlenici prešli raditi u nove tvrtke. Coning od 1994. godine do obavljanja revizije 2002. godine nije imao ni jednog zaposlenog.
Kad je rađena revizija pretvorbe i privatizacije Coninga odnosno Ingprojekta, tvrtka je imala evidentiranih nepodmirenih obveza u iznosu od 221 milijun kuna, od toga je država potraživala 63,9 milijuna kuna. Usto, u nalazu revizije navodi se da je račun tvrtke neprekidno blokiran od 1. kolovoza 1995. godine!
Stečaj prvi put predložen još prije 17 godina.”itd.
Slučaj Ingprojekt, kako se od 1995. godine zove bivši Coning holding, nije naštetio karijeri Ratimira Čačića iako je oštetio društvo i državu! Čudno, zar ne?
Iz navedenog primjera jasno je da ne funkcionira pravna država i da su strukturne reforme cjelokupnog pravosudnog sustava nužne. Slučaj Mamić je jedan od mnogobrojnih pravosudnih slučajeva koji pokazuje da su hrvatsko pravosuđe i državne institucije neučinkovite pa ih treba temeljito protresti.
Komentari na portalima i tiskovinama pokazuju silnu mržnju (prema Mamićima) pa bi bilo normalno i logično zapitati se zašto i kuda idemo kao društvo. Također, neki kandidati za lokalne izbore koriste slučaj Mamić za svoju promidžbu pa time pokazuju koliko su jadni i nepošteni jer zaboravljaju da Mamići nisu imali pošteno suđenje.
Zgroženi Premijer Superman je na potezu, očekujemo temeljitu reformu hrvatskog pravosuđa, očekujemo odgovornost sudaca i uvođenje licenci za sudce. Ako kirurzi (i drugi) moraju imati važeću licence za rad zašto je ne bi imao i sudci!?
Dr. Marko Jukić
