“S margine političkoga spektra” – “Raspni ga”!
Veliki tjedan nas potiče da razmislimo o svom životu i smrti, da se zapitamo zašto smo na ovom svijetu i kuda idemo.
“Оbіčај је bіо dа nа blаgdаn Раѕhе guvеrnеr оѕlоbоdі zаtvоrеnіkа nаrоdu, ра іm је Ріlаt, u zаnоѕu dа ѕmіrі mnоštvо žіdоvѕkіh vоđа kојі ѕu ѕе оkuріlі tе оѕіgurа Іѕuѕоvо рuštаnје, dорuѕtіо dа іzаbеru іzmеđu оѕuđеnоg zlоčіnса Ваrаbе і Іѕuѕа. Umјеѕtо dа оdаbеru Іѕuѕа, kао štо ѕе Ріlаt nаdао, mnоštvо је іzаbrаlо оѕlоbоđеnје Ваrаbе. Šоkіrаn tіmе dа ćе оѕlоbоdіtі tеškоg zlоčіnса, Ріlаt uріtа: „Štо dаklе hоćеtе dа učіnіm ѕ оvіm kоgа zоvеtе krаlјеm žіdоvѕkіm?“ (Маrkо 15,12). Мnоštvо је uzvіknulо: „Rаѕрnі gа!“
I danas prečesto čujemo: “Daj nam Barabu ,… Raspni Isusa!”
“Daj nam Barabu!” Daj nam znanost, obrazovanje, kulturu, filozofiju, ekonomiju, i zabavu umjesto Isusa Krista.
Pred nama je izbor, kao i tijekom cijele ljudske povijesti: izabrati lažnog svjetovnog mesiju ili nebeskog Mesiju.
Znanost, obrazovanje, kultura, filozofija, politika, ekonomija važne su u našim životima jer služe za poboljšanje, olakšanje životnih poteškoća, služe napretku, šire nam mogućnosti ali nas ne mogu spasiti. Osim pozitivne strane znanosti, obrazovanja, filozofije, politike, ekonomije imamo i negativnu stranu koja se očituje u ratovima, fizičkom i psihičkom nasilju, teškom životu, bijedi i gladi većine stanovnika planete Zemlja. Znanost nam otkriva, pojašnjava, što se događa ali nam ne može kazati suštinski zašto se događa, zašto smo na ovom svijetu. Ne može nam kazati zašto netko i nešto postoji.
Obrazovanje nas čini pametnijima ali ne i mudrijima, ne može nas spasiti. Kultura i umjetnost mogu svijet učiniti ljepšim i zabavnijim, ali nekada nas vode prema paklu. Ni kultura nas ne može spasiti. Ekonomija nas može učiniti bagatijima ali ne bogatstvom koje ja važno Bogu. Ne može nas učiniti dovoljno bogatima da bi kupili svoje spasenje jer ono se ne kupuje novcem, zlatom i slično. Politika nam može dati moć, vlast, ali nas ne može spasiti. Zabava nas može hiponitizirati, trenutno zadovoljiti maštom i snovima koji nisu stvarnost.
Čovjek je slabašan pa prihvaća mnoge mamce koji mu se nude. Mamci su često poluistine, nekada laži koje nude brza rješenja, trenutne uspjehe i uzbuđenja. Čovjeku je draži “Baraba”, draži su mu mamci koji nude poluistine i laži nego hod s Bogom, istinsko pokajanje, poniznost, samodisciplina i milosrđe.
Isus im kaže: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen“
Većina ima jako dobro mišljenje o sebi, većina zna bolje od izbornika tko treba igrati, zna bolje od premijera kako voditi vladu, zna bolje od ministra kako voditi ministarstvo i rješavati nagomilane probleme društva i države. Danas ne ćemo o lošem premijeru, lošim ministrima i lošim ljudima, danas moramo pogledati sebe i odgovoriti na pitanje tko smo i što smo. Moramo se zapitati koja su naša postignuća, kakav primjer dajemo drugima, jesmo li spremni oprostiti, pomoći, pružiti ruku posrnulima. Ne smijemo imati dvostruuka mjerila, vidjeti trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opaziti?
Lk 6, 39-42.
39 A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac slijepca voditi? Ne će li obojica u jamu upasti? 40 Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” 41 “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 42 Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.”
Luka nas upozorava na duhovnu sljepoću, upozorava na krivi trag koji slijedimo. Tko je naš učitelj? Može to biti samo onaj tko je bio u Isusovoj školi smilovanja, ljubavi prema čovjeku, koji ne osuđuju, koji praštaju, koji ljube.
Isus nas potiče da budemo dobri, milosrdni, solidarni i da ovaj svijet učinimo boljim. Ako želim da ovaj svijet bude bolji moramo uporno raditi i širiti ljubav, a ne samo pričati. Ako želimo promijeniti svijet moramo početi od sebe. Ne možemo drugima “dijeliti lekcije” ako nismo svjesni svojih slabosti i ograničenja. Onima koji su posrnuli treba pružiti ruku i pomoći im da se pridignu, a ne nabijati im kompleks krivnje.
Poruka Antuna Branka Šimića glasi: “Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!” (Opomena, 1920.).
Vrijeme u kojem živimo vrijeme je utrke, prvenstveno utrke za ekonomskim standardom, moći i slavi. Naše vrijeme je obilježeno instant i fast food kulturom, nedostatkom vremena za sebi i za druge. Obilježeno je željom za bogatstvom na brzinu, socijalnim statusom, političkom moći i pripadnost vladajućoj kasti ili fensi skupini ljudi. Na svakon koraku nam se nudi nova filozofija, nova duhovnost koja odbacuje Boga i kršćansku duhovnost. Ta nova duhovnost bez Boga nije usrećila čovjeka, nije ga učinila boljim i mudrijim pa čovjek i dalje traži ne shvaćajući da je Bog u nama i tu pored nas. Pobjeda nad samim sobom, uređivanje vlastita života, poniznost, oprost i milosrđe vode prema Bogu.
Molimo riječima sv. Benedikta: “Milostivi i sveti Oče, daj nam mudrost da te zamijetimo, revnost da te tražimo, strpljivost da te čekamo, oči da te vidimo, srce da o tebi razmišljamo i život da te naviještamo, po sili duha Isusa Krista, Gospodina našega.”
Dr. Marko Jukić
