Sveti Jeronim

Nedjelja, 23 svibanj 2021 3:25
Written by: Michael Jukic

Slika 1.Crkva sv. Jere (Jeronima) na Marjanu (MJ)

Jeronim, rođen kao Eusebius Sophronius Hieronymus oko 340/345. u Stridonu, na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije, umro je 420. u Palestini.

Bio je svećenik i crkveni naučitelj, crkveni pisac i prevoditelj. Čovjek koji je udružio Europu Slovom Riječi Božje i Kristovim svetim križem. Pripada istaknutim duhovnim ocima zapadnoga kršćanstva. Godine 2020. navršava se 1600. obljetnica smrti jednoga od najvažnijih svetaca u povijesti kršćanstva, jednoga od najvećih velikana kršćanske kulture i europske civilizacije te jednoga od najpoznatijih i najznačajnijih svjetskih velikana rođenih na našim prostorima.

Ubraja se među četiri velika zapadna crkvena oca, uz svete: Ambrozija, Augustina i Grgura Velikog. Na Tridentinskom saboru proglašen je crkvenim naučiteljem (najviša titula koja se može dobiti u hijerarhiji svetaca), a takvih je samo trideset u dvije tisuće godina Crkve. Neki mu pripisuju i titulu jednoga od prvih europskih mislilaca.

Slika 2. Oltar u crkvi sv. Jere na Marjanu (MJ)

Najpoznatije i najvažnije djelo sv. Jeronima je latinski prijevod Biblije tzv. Vulgata.

Autor je i niza homilija i komentara na biblijske knjige, preveo je i nadopunio Kroniku Euzebija iz Cezareje, a značajno mu je djelo i skup književnih biografija pod naslovom „O slavnim muževima“, 135 biografija crkvenih pisaca. Poseban dio Jeronimova književnoga opusa čine poslanice Epistulae, kojih se sačuvalo 154. Corpus njegovih poslanica dijeli se na one koje govore o njemu ili o drugima (familiares), poslanice sućuti (epistulae consolatoriae), pogrebne poslanice (epitijaphia) i pobudnice ili moralističke poslanice (exhortatoriae). Poslanice su književno svjedočanstvo o Jeronimovu životu, njegovim razmišljanjima, o vremenu i prilikama u kojima je živio, te o ljudima s kojima je surađivao.

Jeronim je autor i triju monaških biografija, o sv. Pavlu Prvom pustinjaku, sv. Hilarionu i sv. Marku.

Posljednje 34 godine života proveo je kao isposnik i pokornik u mjestu Isusova rođenja – Betlehemu gdje je tijekom 15 godina (od 390. do 405. g.) prevodio Bibliju s hebrejskoga na latinski jezik, preveo je Sveto pismo na latinski jezik u potpunosti (glasovita Vulgata). Napisao je i crkvenu povijest (De viris illustribus sive de scriptoribus ecclestiasticis).

Njegov opus je kamen temeljac europske kulture jer je omogućio uporabu latinskoga kao jezika zapadnoeuropske kulturne integracije. Zaslužan je za povezivanje antičke kulture sa zapadnoeuropskom civilizacijom, a i za popularizaciju biblijske baštine. Gotovo da nema renesansnoga ili baroknoga slikara svjetskoga glasa koji ga nije naslikao.

Ime svetoga Jeronima prepoznatljivo je u cijelom svijetu. Po njemu nose ime mnogobrojne crkve, samostani, zavodi, instituti, ulice i trgovi.

Ispred zgrade Hrvatskoga veleposlanstva u Washingtonu nalazi se Meštrovićev spomenik sv. Jeronimu.

Katolička ga crkva slavi kao jednoga od četiriju crkvenih učitelja.

Popularnosti svetoga Jeronima pomoglo je srednjovjekovno djelo Vita et transitus sancti Hieronymi, prevedeno i kod nas potkraj 14. st., a poslije tiskano u Senju (1508.). Blagdan svetoga Jeronima slavi se 30. rujna, na dan njegove smrti, (30. rujna 420.). Pokopan je ispod glavnoga oltara čuvene rimske bazilike Santa Maria Maggiore u Rimu.

Slika 3. Unutrašnjost crkve sv. Jere na Marjanu (MJ)

Sv. Jeronim i Hrvatska

Svijet velikane prepoznaje po mjestu njihova rođenja, a mjesto rođenja sv. Jeronima bio je prostor današnje Hrvatske pa je Hrvatska njegova baštinica i promotorica. U Hrvatskoj su podignute mnogobrojne crkve u čast sv. Jeronima (u Zagrebu, Rijeci, Šibeniku, Slanom i Herceg Novom). Hrvatska institucija u Vječnom gradu nosi njegovo ime, Hrvatski zavod svetoga Jeronima.

Hrvatski glagoljaši su s posebnim žarom širili uvjerenje o svetom Jeronimu kao sunarodnjaku i ocu glagoljaštva pa su se pozivali na njega i odupirali se stalnom nastojanju Rima da isključivo latinski bude liturgijski jezik. Pozivanje na sv. Jeronima i glagoljicu korišteni su za zaštitu narodnoga identiteta. Dokaz o tom uvjerenju je pismo pape Inocenta IV., iz 1248., u kojemu papa odobrava senjskom biskupu uporabu glagoljice i slavljenje mise na crkvenoslavenskome jeziku pozivajući se na njegovu tvrdnju kako narod i kler hrvatskih biskupija drže Jeronima začetnikom glagoljice i hrvatskoga jezika.

Svetoga Jeronima se posebno povezivalo s Dalmacijom jer se predstavljao kao ponosni Dalmatinac. Svjestan svoje teške naravi, često je znao reći: „Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac!“

Misli svetoga Jeronima:

Nije bitno kakvu narav imaš, već što ćeš s njome učiniti.
Božja milost može promijeniti svakoga; treba joj se samo otvoriti.
Nemirni duh nekada zna izvesti na pravi put prije nego mirni duh.
Bog vodi ovaj svijet naprijed po ljudima koji se priznaju grešnicima, a ne bezgrešnima.
Svi smo mi pozvani prevoditi riječi Evanđelja u djela Evanđelja.
Evanđelje je knjiga iz koje čitaš dvostruko više nego što je između korica napisano.
Da bi se približio Bogu, moraš se prije toga osloboditi svega što te odvraća od njega.
Samo u samoći čovjek može doći do velikih istina o životu.
Možeš druge učiti o Bogu samo ako tvoj život govori o Njemu.
Putuješ svijetom u potrazi za Bogom da bi na kraju shvatio da je On uvijek bio uz tebe.