Domovinski rat: Srpski zločin u Lipovači
Lipovača, malo pitomo selo od sedamdesetak kuća i 267 stanovnika, smješteno je ispod istoimenoga brdašca u Karlovačkoj županiji. Tijekom Domovinskoga rata selo je bilo okupirano. Od 1. siječnja 1992. godine do oslobođenja nitko od Hrvata nije više živio u Lipovači jer su ih Srbi protjerali, ubili ili zatočili u srpskim koncentracijskim logorima. Uništene su i zapaljene kuće Hrvata te gospodarski objekti.
Srbi su proveli etničko čišćenje na područjima koja su zamislili kao sastavni dio Velike Srbije (crta: Virovitica – Karlovac – Karlobag). Pet Hrvata je 17. listopada 1991. zarobljeno i odvedeno u srpske koncentracijske logore (Željava, Manjača i Stara Gradiška).
Dana 28. listopada 1991. Srbi, pripadnici teritorijalne obrane, izvršili su zločin. U jednoj kući ubili su 4 osobe obitelji Brozinčević (Franju Brozinčevića, Miru Brozinčević, Katarinu (Katju) Cindrić i Mariju Brozinčević.
U drugoj kući ubili su Matu Brozinčevića, Rozu Brozinčević i Mirka Brozinčevića.
Preostali Hrvati pobjegli su u Bosnu nakon što su čuli vijest o smrti svojih sumještana. Nekoliko Hrvata je ostalo i oni su ubijeni i zapaljeni na Novu godinu 1992. Nakon 1. siječnja 1992. godine na području Lipovače nije živio niti jedan Hrvat.
Za zločin u Lipovači u Hagu je optužen i osuđen Milan Babić, čelnik pobunjenih Srba.
Dr. Marko Jukić
