Društvena pokretljivost u kapitalističkom društvu
„Stopa društvene pokretljivosti – količina kretanja iz jednog društvenog sloja u drugi znatno je viša u industrijskim nego u predindustrijskim društvima. Industrijska se društva stoga prikazuju kao „otvorena“. Status u predindustrijskim društvima je uglavnom bio pripisan, dok se u industrijskim postiže. Klasno podrijetlo, spol, rasa i rodbinski odnosi imaju sve manje utjecaja na status pojedinca. Talent, sposobnost, ambicija i marljivost sve više utječu na određivanje položaja osobe u klasnom sustavu.“
„Sociologe društvena pokretljivost zanima iz više razloga:
- Stopa društvene pokretljivosti može bitno utjecati na formiranje klasa.
- Proučavanjem društvene pokretljivosti stječemo uvid u životne šanse pripadnika društva.
- Važno je saznati kako ljudi reagiraju na iskustvo društvene pokretljivosti.
Sociolozi su identificirali dva glavna tipa društvene pokretljivosti:
- Unutargeneracijska pokretljivost, odnosi se na društvenu pokretljivost unutar jedne generacije. (Pr. manualni radnik postane poslovođa.)
- Međugeneracijska pokretljivost, odnosi se na društvenu pokretljivost među generacijama. (Pr. uspoređivanje statusa sinova i očeva.)“
„Prvo veliko istraživanje međugeneracijske pokretljivosti u Engleskoj i Welsu vodio je David Glass sa suradnicima 1949. Gotovo dvije trećine ljudi zateklo se u statusnoj kategoriji različitoj od očeva. Otprilike jedna trećina se popela jedna spustila. Pokretljivost je većinom malog dometa, najčešće jednu kategoriju više ili niže od očeva. Čini se da obiteljsko podrijetlo bitno utječe na životne šanse. Većina ipak ostaje na otprilike istoj razini kao očevi. (Najviše vrijedi za najviši dio ljestvice.)“
„Veliko istraživanje (Oxford Mobility Study) u Engleskoj i Welsu provela je grupa sociologa 1972. Najuočljivija razlika od one provedene 1949. jest opseg pokretljivosti velikog dometa, posebno pokretljivosti iz klase manualnih radnika. Vjerojatno je razlog tomu što se na vrhu stvorilo više prostora. Očito je da postoji nejednakost mogućnosti, ali put prema vrhu nikako nije zatvoren.“
„Samoregrutacija elite je proces kojim se članovi bogatih i moćnih skupina regrutiraju među sinovima onih koji već pripadaju tim skupinama. To je čest slučaj vidljiv i kod nas.“
„Nekoliko se razloga navodi kao objašnjenje o stopi društvene pokretljivosti u industrijskom društvu:
- Došlo je do znatnih promjena u strukturi zanimanja. Tako je u svakoj generaciji sve više poslova bijelih ovratnika, sve manje plavih. (Bijeli ovratnici obavljaju nemanualne poslove, šefovi, uredski poslovi i sl., a plavi obavljaju manualne poslove.)
- Stopa rađanja kod manualnih i nemanualnih radnika se razlikuje. Očevi radničke klase imaju više djece.
- Mnogi sociolozi tvrde kako se status po zanimanju u industrijskom društvu sve više stječe na temelju zasluga. Poslovi se dodjeljuju prema talentu i sposobnosti, a ne putem obiteljskih i prijateljskih veza.“
„Ralf Danhrendorf kaže kako u otvorenom društvu postoje znatne mogućnosti za individualni napredak. Stoga je manja potreba da se ljudi udružuju kako bi popravili svoj položaj. Tako u otvorenom društvu radnici neće toliko tražiti prava u grupi već će se nadmetati „kao pojedinci za svoje mjesto pod suncem“. Posljedica je toga da će klasna solidarnost i intenzitet specifično klasnog konflikta biti smanjeni. Pojedinac koji se kreće prema gore ima tendenciju da usvoji društvene i političke nazore klase u koju ulaze. Oni koji se kreću prema dolje (u radničku klasu) teže da budu politički konzervativniji od onih koji su rođeni u radničkoj klasi i u njoj ostaju. Oni su se držali vrijednosti srednje klase i očekivali ponovno uspostavljanje svog nekadašnjeg statusa.“
LITERATURA:
Michael Haralambos i Robin Heald, Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb, 1989.
