Mediji u službi evangelizacije
Internet i njegove mogućnosti
Internet ima neslućene mogućnosti za evangelizaciju, zašto to ne iskoristiti? No prvo da vidimo što je evangelizacija, kako je nastao internet i kako ga iskoristiti u svrhu evangeliziranja.
1. Evangelizacija
Kad Isus veli – „…Treba da navješćujem Evanđelje o Kraljevstvu Božjem. Ta za to sam poslan. (Mk 1, 43)“ – On u jednu rečenicu sažima svu bit svoga poslanja. I ne može se reći da On, npr. dok je ozdravljao gubavce ili jeo s carinicima nije naviještao Kraljevstvo Božje. On je zato poslan i sav Njegov život na Zemlji mora se promatrati u kontekstu evangelizacije. Ali „Krist zapovijeda Apostolima i njihovim suradnicima neka „uče sve narode (Mt 28,19)“, da budu svjetlo svijeta (Mt 5, 14)“ i da navještaju Radosnu vijest na svim mjestima i u svim vremenima.“[1]
I „Crkva to znade. (Reći će papa Pavao VI.) Ona je duboko svjesna da se te Spasiteljeva riječ, („Treba da navješćujem Evanđelje…“) posvema na nju odnose. Ona dragovoljno dodaje sa sv. Pavlom: »Jer, što navješćujem Evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako Evanđelje ne navješćujem! (1 Kor 9,16)«“[2] Ona „postoji da bi evangelizirala“.[3]
U evangelizaciji postoji više etapa, na samom početku duhovnog procesa evangelizirane osobe stoji obraćenje u smislu prihvaćanja Boga i odbacivanja grijeha. To je kamen temeljac, početak. Evangelizacija se ne treba shvatiti samo kao naviještaj, već kao proces, koji za cilj ima prvotno taj zaokret u kojem se događa preobražavanje čovjeka, zajednice i same stvarnosti, a onda treba krenuti ka „savršenosti (Ef 4, 13)“[4], pozvani smo na savršenost (Usp. Mt 5, 48). Pošavši od te činjenice premda svjesni da je svim kršćanima također potrebno trajno obraćenje ipak moramo gledati šire od samog kruga naše zajednice, župe, molitvene grupe i sl. skupina. „Pozvani smo da iziđemo iz vlastite udobnosti i da imamo hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja.“[5] Pierre Hadot će reći da „jedan od najsnažnijih pokretača na obraćenje leži u privlačnosti koju vrši prihvatna zajednica, ozračjem milosrđa i karizme koja u njoj može vladati.“[6] Iz tog razloga je kršćanstvo na samom početku tako brzo raslo. „Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. (Dj 2, 46-47)“ Zato karizmatici i karizmatska zajednica (koja je i daleko najveća skupina unutar katoličke Crkve sa preko 100 milijuna članova[7], a neke procjene idu čak i 160 milijuna), ili zajednice okupljene oko velikih svetišta ili općenito zajednice posvećene Gospi i neokatekumenski put privlače tako mnogo ljudi, zato mnogi vole sv. Majku Tereziju i svetog Franju Asiškog i mnoge druge svetice i svece jer se među takvim ljudima, s takvim svjedočanstvima može osjetiti nešto božanskog na zemlji, tu je Kraljevstvo opipljivo.
Nadalje, Isus veli, „On me posla blagovjesnikom biti siromasima. (Lk 4, 18)“ To je, dakle, prva skupina kojoj Crkva naviješta. Elitna Crkva, ona koja bi isključila siromahe, ne bi bila Kristova. Siromasima donijeti radost Riječi, objaviti im blagu vijest, onima što ništa nemaju donijeti nadu i obogatiti ih spoznajom da su ljubljeni više od ikog i, naravno, podijeliti s njima ono što posjedujemo, jer djelima se pokazuje vjera. To je prvi, istinski navještaj Evanđelja Isusa Krista. I papa Franjo kao apsolutni prioritet stavlja „izlaženje iz sebe prema bratu“[8]. U svakom slučaju istinska evangelizacija u nijednom slučaju ne smije isključiti Jakovljevu poslanicu, jer materijalno milosrđe prema potrebitima jedan je od temelja kršćanstva, a time i navještaja. „Dakle, i navještaj i kršćansko iskustvo idu za tim da imaju socijalne posljedice.“[9] No ima siromaha i na mnogim drugim područjima – gdje fali ljubavi, gdje fali mira, gdje fali razumijevanja i životnog smisla – tu su također ljudi siromašni i potrebni su da im se navijesti Kraljevstvo Božje, no njih treba obogati Duhom.
„Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko. (Mt 10, 7)“ Mogu i sam posvjedočiti kako izgleda ulična evangelizacija. Jedanput sam sudjelovao na „Ultra evangelizaciji“, tj. evangelizaciji na Ultra Europe festivalu koji se tada održavao na stadionu Poljud. Prvo što smo svi tamo primijetili jest da su mladi otvoreni i potreban je netko tko će im posvjedočiti, snažno, jednostavno, jasno, kratko i s uvjerenjem. Potreban im je netko tko će reći da ih Bog ljubi i čeka. Bilo je smijeha, suza, obraćenja, svjedočanstava, oduševljenja, malotko od tih mladih je ostao ravnodušan. Možda najdirljiviji trenutci su bili kad bi molili zajedno, nitko od njih nije očekivao to na ovom mjestu. U tim milosnim trenutcima osjetno je bilo da Duh Sveti djeluje preko nas. S obzirom na prostor, misleći na ambijent u kojem se odvijala mogu reći da je evangelizacija bila iznimno uspješna. Možda su neki od vas kasnije čitali svjedočanstva sudionika. Nekoliko dana je to bila jedna od čitanijih vijesti u medijima, kasnije ćemo nešto više reći o tome kako su kad se dobro iskomuniciraju te životne situacije na terenu i svjedočanstva zanimljive čitaocima i kako mogu zauzeti podosta medijskog prostora.
Koliko je evangelizacija važna za kršćanstvo pokazuje i činjenica da Biblija na grčkom poznaje 36 sinonima za evangelizaciju.[10] No od Tridentskog do II. Vatikanskog sabora sam izraz je gotovo potpuno iščeznuo, nećemo ulaziti u razloge, pa se u stalnu uporabu vraća tek u dvadesetom stoljeću, a na samom II. Vatikanskom saboru riječ Evanđelje se spominje 157 puta, evangelizacija 31, a evangelizirati 18 puta, za razliku od I. Vatikanskog gdje se spominje samo riječ Evanđelje i to jedanput.[11]
2. Mediji – Internet
2.1 Nastanak medija
Nastanak novih medija uvijek je bio povezan s promjenama u kulturi. Do otkrića prvog medija – pisma – informacije i svi važni podaci su se prenosili usmenim putem, pa bi se i čovjek mogao smatrati u širem smislu nekom vrstom medija, no pismo kao prvi jasno definirani medij datira u IV. tisućljeće prije Krista u civilizacijama Mezopotamije. U vrijeme nastanka Crkve ona preuzima sva sredstva poznata grčko-rimskoj civilizaciji, nije se libila preuzeti i plovne i kopnene putove za koje sveti Augustin i Dante tvrde da ih je Bog pripravio radi bržeg širenja kršćanstva.[12]
U srednjem vijeku Crkva je bila jedini pokretač kulture i znanosti. „Ona je poticala i nadahnjivala razvoj filozofije, teologije, figurativnih umjetnosti, sakralne arhitekture, glazbe, obrta. Jednom riječju, vodila je glavnu riječ i bila glavna promicateljica i inspiratorica na svim područjima društvenih medija i sveukupnog života.“[13] Sve je to dovelo do pojave sveučilišta no Crkva iz prvotnog neshvaćanja u osobi Tome Akvinskog i drugih velikih umova opet prednjači i na tom području. Nakon toga započinje proces sekularizacije no „Crkva zadržava utjecaj nad tradicionalnim sredstvima društvene komunikacije (umjetnost, arhitektura, kiparstvo, glazba itd.)“[14]. Pojavljuje se tisak i tada tiskovine postaju prvi mass media. Crkva prihvaća i tisak, dapače koristi se njime dosta uspješno, isto se dogodilo i s radiom, filmom, kinom u pojedinim situacijama, televizijom te se na drugom Vatikanskom saboru, dekretom Inter mirifica, događa konačno okretanje prema svijetu u dijalogu u kojem se važnu ulogu daje medijima. Sada je samo pitanje koliko će se Crkva u budućnosti uspješno snalaziti na tom planu.
2.2 Nastanak interneta
Sve je započelo u listopadu 1969. kad je student Charley Kline, sa sveučilišta u Los Angeles-u u Kaliforniji (UCLA), poslao jednostavan „paket“ računalu koje se nalazilo na Stanforskom institutu za istraživanja oko 480 km sjeverno. Internet je ustvari velika računalna mreža koja povezuje male mreže (njih oko 45000) međusobno. Tim Berners-Lee, osnivač WWW konzorcija, ovako je opisao internet: „To je pomalo poput razglednice s jednostavnom adresom na njemu. Ako postavite ispravnu adresu na paket i date ga bilo kojem računalu koje je povezano kao dio mreže, svako računalo će shvatiti kojom će ga linijom poslati na određenu destinaciju. To je ono što Internet radi. On isporučuje pakete – u trenutku bilo gdje u svijetu.“[15]
Shvativši važnost razvijanja ovog projekta rad na njemu preuzima Američko ministarstvo obrane. Nazvano ARPANET po znanstveno-istraživačkom timu ARPA (engl. Advanced Research Projects Agency) koji ga je razvio. Ta mreža je povezivala više američkih sveučilišta. 1971. oko 30-ak sveučilišta je uključeno u mrežu a 72. je svjetlo dana ugledala prva aplikacija za slanje elektroničke pošte, a osmislio ju je računalni znanstvenik Ray Tomlinson. 1984. godine umreženo je bilo oko 1000 računala. Iste godine je u mrežu uključena prva vanjska institucija i slijedio je rapidni rast broja korisnika mreže. 1987. taj broj je prešao 10 000, a 1989. 100 000. Iste godine prof. Tim Berners-Lee predstavio je novi sustav koji je koristio poveznice i user-friendly grafičko sučelje. Broj korisnika nastavlja rasti tako da danas internet koristi 67.9 % svjetske populacije.
Još ću se osvrnuti na mogući razvoj interneta. Premda Internet danas nije jedini izvor informacija, a vjerojatno nikada neće ni biti, on ima izvanredne mogućnosti da postane sve utjecajniji. Razvoj interneta može doseći neslućene razine, sve do ukidanja npr. politike, sve administracije, novca, sve to jednom može postati virtualno, možemo se čak izraziti da već ima tendenciju postati virtualno. Svi već pričaju o kriptovalutama prevara ili istina, ali one su tu. Društvene mreže čine čuda na području društvene kohezije, svijet postaje sve manji, ljudi sve dostupniji. Čitav jedan svijet nosimo u džepu, jesmo li toga svjesni? Da li ste svjesni da je vama u ovom sadašnjem trenutku dostupno više podataka koje možete saznati nego ih je saznalo čitavo čovječanstvo zajedno od početka povijesti do razvoja interneta. Tu je sakupljeno gotovo svo znanje svijeta, makar u mnogim slučajevima površno svejedno je Internet najveća baza podataka koja je ikada postojala i vjerojatno će to i ostati. Tu je nevjerojatno mnoštvo raznolikih mogućnosti, mnoštvo korisnih stvari, no iznimno ga je važno, dapače neophodno, koristiti na ispravan način.
Noam Chomsky je u knjizi Sustavi moći iznio zanimljivu priču kako ga mnogi mladi kontaktiraju. Uglavnom su to mailovi tipa – „Ne sviđa mi se smjer u kojem se razvija svijet. (…) Što da učinim?“ – i slično. On odgovara kako nema općenitog odgovora, ima puno faktora koji utječu „ali vjerojatno ste – veli – u određenoj mjeri povlašteni. Jer mi inače ne biste pisali posredstvom interneta. To već znači da su vam pružene mnoge mogućnosti.“[16] Prosječan čovjek nije ni svjestan koliko daleko već danas sežu mogućnosti interneta.
Kad vidimo podatke o broju korisnika postati će nam jasnije kolika je njegova moć. A moramo uzeti i u obzir i to da je Internet, za razliku od drugih medija sada već stalno 24/7 uz čovjeka. Tome u prilog ide činjenica da je u 2016. godini broj korisnika mobilnog interneta prestigao broj korisnika koji se na internet spajaju preko računala.
Pregled rasta broja korisnika interneta od nastanka do danas:
1969. godine – 4
1971. godine – 30
1987. godine – 10 000
1989. godina – 100 000
1991. godine – 33 zemlje s 700 000 računala
1992. godine – 49 zemalja s 1 200 000 računala
1993. godine – 59 zemalja s 2 000 000 računala.
2000. godine – oko 400 000 000 korisnika
2010. godine – oko 2 000 000 000
2018. godine – oko 4 150 000 000
2023. godine – oko 5 570 000 000 tj. oko 67.9 % svjetske populacije.
Europa je u 2022. godinu ušla s oko 747,214,734 korisnika interneta što je 89.2 %.
Sjeverna Amerika s oko 347,916,694 što je 93.4 % ukupnog stanovništva.
U Hrvatsku je internet došao 17. studenog 1992., CARNet, a povezivao je svega nekoliko sveučilišta da bi 30 god. kasnije, sredinom 2022. Hrvatska brojila oko 3,787,838 korisnika što je 93.2 % stanovništva. Najveći porast vidljiv je u Aziji.[17]
3. Mediji u službi evangelizacije
Najčešće religiozno pitanje upisano u Google tražilici u Americi 2016. je:
- Kako moliti?
Među 10 najčitanijih postova na Bitno.net-u 2017. četiri imaju veze s molitvom. A najčitaniji je s 131 460 klikova članak:
- Ovo je 12 prekrasnih biblijskih imena koja možete dati svojim djevojčicama.
Dok su u 2022. najčitaniji članci na Bitno.net-u:
- Razgovor s popularnim hrvatskim svećenikom paterom Stjepanom Ivanom Horvatom.
- Vilimova Afrika. Svjedočanstva Vilima Mufića volontera u Beninu.
- Svjedočanstvo istarskog svećenika don Damira Štifanića koji je u „filmskoj priči“ od pilota postao svećenik.
Zanimljivo je da nijedan od tih najboljih članaka nije teorijski članak. Ovdje ne želim reći da takvi članci nisu potrebni, dapače neophodni su za razvoj i tumačenje teoloških tema ali u evangelizaciji nisu toliko korisni. Možete teoretski izvrsno ljudima pojasniti što je to molitva, ali dok ne počnu moliti, ili vi s njima, oni neće znati što je to ustvari. Zato ne čudi da su prvih dvanaest postova na Bitno.net-u molitve, svjedočanstva, situacije iz stvarnog života. To je važna i korisna informacija za urednike katoličkih portala. Jednostavno mogu vidjeti što ljudi traže i ići više u tom pravcu, no to nije dovoljno za evangelizaciju.
Evangelizacija osim ozbiljnog istraživanja, i otvorenosti inicijativama Duha Svetoga, traži i inventivnost. Potrebno je otkrivati nove kanale, nove načine pristupa prema modernom čovjeku koji traži. Neka istraživanja tvrde da su 80% svih prenesenih informacija u mozgu vizualne naravi. To bi značilo da je iznimno važan vizualni identitet stranice, bloga, aplikacije. No ni to nije dovoljno za evangelizaciju.
Ako se ikada uspije ostvariti ideal kraljevstva Božjeg na globalnoj razini (ne mislim na drugi Kristov dolazak već na ono Kraljevstvo koje nam je navješteno da je već među nama) ta mega-evangelizacija neće se moći izvesti drugačije doli u suradnji s medijima. To nije neostvarivo ali to ipak manje ovisi o mogućnostima tehnologije, a više o kršćanima. Zašto su knjige svetog Augustina preživjele ovih 1600. godina, zašto nas oduševljavaju i danas, ne samo stoga što je bio genijalac, ne ni samo zato što su tako opširne i teološki, filozofski i povijesno vrijedne, nego vjerodostojne su za teologiju i duhovnost jer ih je pisao svetac, jedan od najvećih, obraćenik. Zato ne čudi da je od svih njegovih knjiga najčitanija Ispovijesti, jednostavno, a velebno svjedočanstvo jednog velikog obraćenja. Stoga ne čudi ni uspjeh svetog Franje Asiškog pred kraj srednjeg vijeka. On je oduševio svijet svojom jednostavnošću, malenošću, slobodom od materijalnog i iznimnom svetošću, do danas je milijune priveo Crkvi, a za sebe je tvrdio da je neuk i neznalica. Ili ljubav prema Bogu koju možete doživjeti zajedno s Malom Terezijom od Djeteta Isusa čitajući njenu autobiografiju Povijest jedne duše. Ona je učinila na planu evangelizacije iz svoje karmelske ćelije možda daleko više nego neki misionari koji su i čitav svijet preplovili. Karmelićanka je, a postala je zaštitnica misionara, zbog srca koje je težilo ići na sve četiri strane svijeta evangelizirati. To je jednostavno milost da su takvi ljudi postojali i da ih može opet biti. I na to nas, opet se osvrćem na njega, upućuju riječi svetog Franje Asiškog koji bi nam dobacio: Lako je gledati svece i ono što su činili, pa pričati o njima i na taj način pridobivati hvalu i čast[18], no dodao bih, treba se okušati. Svecem se postaje vlastitim odabirom, ne bez milosti, no naglašavam, vlastitim odabirom. Kada to učinimo onda imamo o čemu suvislo pričati, argumentirano vlastitim iskustvom vaše svjedočanstvo može postati magnet. Tada možemo iznijeti ono „što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu… (1 Iv 1, 1)“ – to možemo naviještati, ono što smo duboko proživjeli dopustivši da sami budemo evangelizirani. To donosi promjenu, to oduševljava i privlači, tada će ono što se govori i piše vrijediti više.
Molitva je također neophodna, slavljenje, zagovorna molitva, prošnje i treba biti otvoren Duhu Svetom. Možda nisu svi na to pozvani ali treba se naći onih koji će izaći i među one koji još nisu Kristovi, to izvrsno rade Franjevci od obnove u Americi i u svojim misijama po svijetu. Ima još mnoštvo sličnih primjera pojedinaca i skupina. Potrebni su oni koji će poput Pavla biti svima sve da pošto poto neke spase (Usp. 1Kor, 9, 22), jer i Krist je našao samaritanku na zdencu i govorio s njom, premda nije smio po židovskom običaju. Kad je našao Zakeja otišao je među njegove i ručao s njima, a nije smio. Svakako je važna bliskost sa svojim zajednicama i da budemo spremni darovati im svoje vrijeme, ali moramo se ohrabriti i izići izvan, širiti krug. Crkva nije uniformirana zajednica, ali iznimno je važno uvijek paziti na čistoću nauka, ne ići dalje no što je Isus išao. Ako se takva klima u zajednici ispravno iskomunicira rezultati će se zasigurno pojaviti. A ukoliko se to prenese na veće skupine i medijima će postati zanimljivo i tu se vraćam na Ultra evangelizaciju koja je zainteresirala hrvatsku javnost. Što je to toliko zanimljivo kod tih 20-ak ljudi koji su išli na veliki razvikani party naviještati Evanđelje Isusa Krista? Upravo to! To što su se odvažili otići i na alternativan način posvjedočiti ono u što vjeruju. Nemojmo se bojati biti drugačiji unutar kršćanskih zajednica. Potrebno je osvajati sva područja tom evanđeoskom, univerzalnom porukom radosti.
Dakle, treba djelovati, pisati, propovijedati, karitativno djelovati, svatko se mora naći u nečemu što mu najviše odgovara. A onda je važno to jasno medijski iskomunicirati. Ovo nije vrijeme skrovitih svetaca, onih koji bi zbog poniznosti i skrovitosti žrtvovali evangelizaciju! Traže se svjedoci! U džepu imate link koji vas povezuje s 5 570 000 000 ljudi. Jasno je da nećete doprijeti do svih, ali milijuni takvih to mogu. Svakom je gradu potrebno 20 istinskih svetaca poput Franje, Male Terezije, Majke Terezije, a svakom selu 2 i brzo će kršćanstvo postati in.
Zaključak
Crkva zna što znači evangelizirati. Mnogi Crkveni dokumenti stalno i uporno pozivaju na evangelizaciju, kako to da se ona još uvijek nije dogodila na globalnoj razini. Sa zapada, posebno europskog stižu nam samo porazni rezultati sve izgleda kao da poruka Evanđelja blijedi, a Crkva se smanjuje. Razlozi su mnogobrojni, ali duboko sam uvjeren da se to može izmijeniti, samo dopustimo da budemo evangelizirani. Življeno Evanđelje mora privlačiti, ako nije privlačno znači da u nečem griješimo, kad to uvidimo to i promijenimo, i naš kršćanski život postati će zanimljiv. Životi svetaca uvijek su izazov, zašto vi ne biste bili sveti? Tada će iz radosti mnogih svetačkih života izrasti široka i sveobuhvatna evangelizacija. To je poslanje svih kršćana. Ovo je vrijeme nade.
[1] Papinska komisija za sredstva društvenog priopćavanja, Comunio et progressio, Pastoral instruction, 126.
[2] Papa Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 14
[3] Isto. 14
[4] Dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. (Ef 4, 13)
[5] Papa Franjo, Evangelii gaudium, 20
[6] Pierre Hadot, Duhovne vježbe i antička filozofija, Sandorf, Zagreb, 2013., str. 177
[7] Petar Jurčević, www.obnovauduhu.com, (24. 3. 2018.)
[8] Benedikt XVI., Intima Ecclesiae natura, 996
[9] Papa Franjo, Evangelii gaudium, 180
[10] Anton Bozanić, Evangelizacija i Nova evangelizacija, (u fusnoti 1), Obnovljeni život, 53. (1998.) 2, str. 142
[11] Usp. Isto., str. 142
[12] Usp Ivan Devčić, Crkva i svijet medija: put od nepovjerenja…, Riječki teološki časopis, 14., (2006.), 1, str. 7
[13] Ivan Devčić, Crkva i svijet medija: put od nepovjerenja…, Riječki teološki časopis, 14., (2006.), 1, str. 8
[14] Isto., str. 9
[15] Ricco Villanueva Siasoco, From a simple 300-mile transmission to a global network in cyberspace, https://www.infoplease.com/history-internet, (4. 3. 2018.)
[16] Noam Chomsky, Sustavi Moći, (razgovor vodio David Barsamian), Ljevak, Zagreb, 2013., str. 153
[17] Podaci s www.internetworldstats.com, (15. 3. 2018.)
[18] Usp. Sv. Franjo Asiški, 6. Opomena
