Moj dom
Što da rečem,
čime da započnem
Kalvariju opisivati,
ili Raj i Kraljevstvo,
sve je to moja Domovina,
i to se samo na jedan način može izreći,
onako ko što u snu govorim
neke nepoznate riječi,
ko u snovima hodam
svijetom zamišljenim, sretnim,
i ja dižem glavu,
vidim Bribir, tu „Hrvatsku Troju“,
vidim Knin, pa Gospin otok u Solinu,
taj san mi izgleda nekako poseban i iznimno star,
sada opet vidim Škabrnju, Dubrovnik i vidim Vukovar.
Pa sanjam o svijetu ljubavi,
o domovini u kojoj nitko ne mrzi,
o izmirenim ljudima,
braći i sestrama,
o sretnoj djeci i veselim majkama.
Snovi su mi uvijek bili slabost, kažu,
ali zar i vi niste, bar nakratko, bili zaneseni tim snom,
vjerujte mi, takav će jednog dana postati moj dom.
Jer, u snovima je snaga, i Bog ih čuje!
(Iz knjige U svijetu male braće, Ravnokotarski Cvit, 2017., str. 5)
