VRIJEME – postoji li?
Sitni doprinos filozofiji vremena
Što je sat? Sprava kojom mjerimo vrijeme. Vrijeme mjerimo po prirodnim ciklusima i izlaženju i zalaženju sunca, te po godišnjim dobima koja zajedno moraju imati 365 dana. Točnije 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi pa je potrebno svake četiri godine nadodati prijestupni dan.
Tako smo vrijeme povezali s prirodom našeg planeta i to nam je postalo tako logično mjerilo. No recimo i to da je na bilo kojem drugom planetu npr. Marsu dan traje gotovo kao i Zemljin, 24 h i 37 min. dok mu godina, mjerena na naš način traje 687 zemaljskih dana.
Dakle, što je vrijeme? „Vrijeme je iluzija. (A. Einstein)“ Vrijeme čak i na Zemlji ne teče uvijek i na svakom satu jednako to je tzv. dilatacija vremena. Vrijeme sporije teče ako je sat pod utjecajem jače gravitacije.[1]
Prema Leibnizovim i Kantovim nazorima vrijeme je samo dio čovjekovog intelektualnog aparata, način na koji ljudska svijest percipira i tumači događaje. Dok prema Newtonovim predodžbama vrijeme je dio stvarne i fundamentalne strukture svemira.
I uistinu vrijeme jest stvarno, ono prolazi, strijela vremena neumoljivo se probija kroz vrijeme, prema budućnosti i na samom svom vršku tjera našu civilizaciju da shvati kako je ondje i uvijek „sada“! I nema drugog vremena koje nam je dano osim ovog sadašnjeg trenutka. Ali promišljajući dublje vrijeme je i iluzija jer ne živimo u vremenu, samo u tom famoznom „sada“, ni prije ni kasnije, premda se sjećamo onog prije i planiramo ono kasnije.
Živimo „sada“ i nikad nećemo živjeti u nekom drugom vremenu. “Apsolutni” svemirski početni trenutak, prema fizikalnoj teoriji Velikog praska i s njom povezanim mjerenjima dogodio se prije približno 13,75 milijardi godina. Tada, grubo govoreći, zajedno sa svemirom nastaje i prostor i vrijeme, nastaje prvo „sada“ koje traje sve do danas. Vrijeme nikad nije išlo unatrag ili lijevo ili desno, uvijek naprijed.
Mi možemo svjesno sagledati prošlost, možemo i zamisliti događaje u budućnosti ali nikada nećemo moći izaći iz sadašnjosti, iz sadašnjeg trenutka.
Zato i sat postaje iluzija jer nam uvijek pokazuje sadašnjost, ma bio i raštiman. Ako je raštiman to samo znači da ćemo zakasniti na posao i to samo zato što naš sat nije usklađen s drugima ali stvarni trenutak na njemu nije pogrešan jer opet ne pokazuje prošlost ili budućnost već isti trenutak kao i svi ostali satovi, vrijeme koje pokazuje je ono stvarno vrijeme – „sada“.
Ja sam filozof i teolog, nisam fizičar pa su moji pogledi u ovom kratkom članku usmjereni na filozofsko pitanje vremena. Ako sam vas zainteresirao i znate nešto više i zanimljivije slobodno komentirajte članak.
[1] Lavoslav Čaklović, Prostor i vrijeme od Newtona do Einsteina, dokument je dostupan na web adresi https://web.math.pmf.unizg.hr/~caklovic/eseji/ , str. 26
