Živimo u kulturi laži koja promovira duhovnu sljepoću i redukciju istine
Mediji u službi neobuzdanog konzumerizma, globalnih političkih i financijskih centara moći često puta stvaraju iskrivljenu sliku stvarnosti oblikujući jedno novo građansko društvo, cyber-društvo, koje nije u stanju oduprijeti se manipulativnim tehnikama preoblikovanja kolektivne svijesti – navodi mr. sc. Silvana Dragun, književnica i teologinja, viša savjetnica za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu Grada Splita, te u nastavku svoga priloga za Magazin piše:
O TUMAČENJU ISTINE…
– Takve manipulativne metode, koje se sastoje od konstantnog širenja dezinformacija i zaglupljujućih sadržaja, uvelike podsjećaju na propagandu totalitarnih režima detaljno opisanu u kultnom distopijskom romanu Georgea Orwella “1984”. Sve više se pretvaramo u društvo totalnog nadzora i kontrole u kojemu se briše granica privatnog i javnog, virtualnog i realnog, zdravog i bolesnog. Mediji oblikuju masovnu kulturu promovirajući društvo spektakla, neobuzdanog konzumerizma i bijega od istine.
U društvu spektakla najugroženija je istina jer je susret s njom bolan. Susret s istinom uvijek je za jedne iscjeljujući, a za druge frustrirajući. Mediji diktiraju trendove, utječu na javno mnijenje, životne stilove i svjetonazorski standard. Subjektivnim, tendencioznim i uvredljivim komentarima djeluju na stavove koje imamo o pojedinim osobama iz javnog života. Neki od tih komentara ispod su svake razine pristojnosti i ljudskosti. Većinu ljudi ne zanima, primjerice, izgleda li glava djeteta Paris Hilton kao u izvanzemaljca! Ako je funkcija javnih servisa informirati, obrazovati i zabavljati, nije im funkcija omalovažavati, širiti govor mržnje te pridonositi općoj rezignaciji i polarizaciji društva. Građani od javnih medijskih servisa očekuju profesionalno novinarstvo. Etičko novinarstvo uključuje kulturu dijaloga, poštovanje sugovornika, otvoreni pristup u obrađivanju pojedinih tema i nepristranost. Mediji se nerijetko postavljaju ne samo kao svjedoci pojedinih događaja nego istovremeno i kao tužitelji i suci, glasnogovornici političkih stranaka.
– Nije problem što netko simpatizira ovu ili onu političku opciju, nego se tu javlja problem jednostranog i polovičnog izvještavanja, čime se građanima koji prate pojedine emisije na televiziji ne pruža cjelovita slika o nekom događaju. Seneka je jednom rekao da je “svijet najgori tumač istine”. Alternativno novinarstvo čine influenceri s TikToka, koji svaki dan izvještavaju i komentiraju različite događaje iz pozicije sveznadara i dežurnih istražitelja. Na nacionalnim TV postajama sve je teže naći sadržaje istraživačkog novinarstva i zato nestrpljivo očekujemo, primjerice, dokumentarni serijal sjajnog reportera Andrije Jarka, koji razotkriva neke od najtežih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti.
Fatalna privlačnost senzacionalizma je u ljudskoj psihi. U kulturi laži trač je hrana i lijek za nagomilane frustracije i stres. To je neka vrsta eskapizma, u kojoj se ljudi zabavljaju slušajući tračeve o drugima sve dok se ti isti tračevi njih ne dotaknu. Kad se suoče s tračevima o sebi, počnu ozbiljno razmišljati o istini. Tada riječ istina iznenada dobiva onu važnost koja joj pripada. Klevete i laži unose nemir u ljudski život i nerijetko dovode do raskida prijateljstva, brakova, poslovnih odnosa. Kritizerstvo je zarazno, a mržnja i zavist često se skrivaju i pod maskom moralnog narcizma. Novinar koji želi profesionalno raditi svoj posao trebao bi se čuvati zlih jezika. Ljudi nisu svjesni koliko toksičnih informacija svakodnevno upijaju kao spužve, izravno ili u celofanu. Medijski sadržaji itekako utječu na odgoj i kulturu komuniciranja u obitelji. Oni postaju razlog povlačenja djece i mladih u virtualne zajednice, gdje se nerijetko događaju prijevare i manipulacije.
O LUPANJU I LUPETANJU…
– Ivo Andrić je jednom rekao: “Čuvajte se ljudi koji stalno misle da su ugroženi.” Takvi ljudi ne prihvaćaju različitost i zato provode cenzuru, koju danas prepoznajemo pod sintagmom “kulture otkazivanja”. Mediji pobuđuju mimetičke sukobe koji se manifestiraju u žrtvenom mehanizmu. Ti se sukobi u podilaženju gnjevu svjetine, prema Girardovoj tezi, okreću u ratove “svih protiv jednoga”. U posthumanoj eri proizvodnja konflikta postaje spiritus movens svih geopolitičkih previranja.
Svi se sjećamo kako je za obrambenog Domovinskog rata djelovala velikosrpska propaganda šireći dezinformacije i ratnu histeriju. Velikosrpski spin doktori i danas šire laži o dubrovačkoj književnosti, Gunduliću, Ruđeru Boškoviću i dr. Deziformacije se odnose na krivotvorenje povijesti i marginaliziranje takvih tema iz javnog diskursa. Hrvatski bog Mars još uvijek nam, nakon toliko godina od pada komunizma, ne dopušta da na jednak način osudimo sve totalitarne režime. Hrvatski bog Mars ne dopušts nam da na nepristran način vrednujemo ono što je bilo pozitivno u našoj prošlosti i osudimo ono što je bilo negativno, u bilo kojem povijesnom razdoblju. Posljedice kulture laži su dalekosežne i reflektiraju se u uskogrudnim okamenjenim shvaćanjima i nepovjerenju. Svijet je danas kao nikada prije spreman za armagedonske bitke. Zato je krajnje neozbiljno vidjeti hrvatske zastupnike koji lupaju i lupetaju u saborskim klupama pretvarajući sabornicu u teatar apsurda. Kultura laži promovira ocrnjivanje ljudi i mediji koji sudjeluju u ozloglašavanju pridonose kolektivnom moralnom klonuću. Mi živimo u akvarijanskoj kaljuži, gdje ljudi nemaju nikakvog stida ni osjećaja za grijeh.
O UMJETNOJ INTELIGENCIJI…
– Umjetna inteligencija čovjekovu svijest oblikuje prema determinističkim obrascima. Ona ima zadaću pretvoriti fikciju u stvarnost. Čovjeku ona donosi brojne koristi, kao što je bolja zdravstvena skrb, sigurniji i čišći prijevoz, učinkovitija proizvodnja, jeftinija i održivija energija. No postoje rizici i opasnosti, poput niza sigurnosnih prijetnji, totalne kontrole i nadzora, krađe intelektualnog vlasništva i identiteta itd. Zadaća medija je da te izazove koje donosi budućnost istraže i pomognu u otkrivanju prijevara i manipulacija, zaštiti ljudskih prava, slobode i dostojanstva.
Mediji imaju važnu ulogu u popularizaciji važnosti mentalnog zdravlja. Nije posebno potrebno napominjati koliko nasilje u filmovima, televizijskom programu, glazbi i videoigrama povećava rizik od agresivnog i nasilnog ponašanja u djece. Živimo u kulturi koja promovira duhovnu sljepoću i redukciju istine. Ako se ne želimo pretvoriti u digitalne zombije, moramo se naučiti resetirati od toksičnih sadržaja koje nesvjesno oponašamo. Radi mentalnog zdravlja moramo se s vremena na vrijeme naučiti isključiti iz mreže, okrenuti se realnom svijetu i životu, svježem zraku i divljim i lijepim prostranstvima prirode. Bar jednom tjedno potrebno je zaputiti se tamo gdje nebo dodiruje zemlju i pronaći utjehu koja nas ispunja radošću i obvezuje.
Piše: Silvana DRAGUN
