Hrvatski je ponos „Kosinjska tiskara“ autora dr. sc. Ivana Mance predstavljena u Splitu
„Jedini narod na svijetu koji je služio liturgiju na svojem jeziku, imao crkvene knjige na svojem jeziku, su Hrvati. Jedini narod na svijetu koji je otisnuo inkunabule, katolički misal na glagoljici, su Hrvati. Jednini narod na svijetu koji je tiskao inkunabule na dva pisma, latinici i glagoljici i tri jezika, hrvatskom, latinskom i talijanskom, su Hrvati. Beč je imao svoju tiskaru 1482., a Hrvati 1483. U srednjem vijeku, razina je kulture u Hrvata bila fascinantna.“ Ovim je velikim, snažnim i ponosnim riječima započeo svoje vrijedno predavanje autor knjige „Kosinjska tiskara“ 05. travnja u dvorani Vinka Draganje kod dominikanaca u organizaciji Kosinj konzaltinga, Ogranka Matice hrvatske Split i Hrvatske udruge Benedikt. Tiskara je značila kulturološki iskorak u opismenjavanju ljudi. Knjiga je postala dohvatljiva i običnom čovjeku. Do tada knjige su se prepisivale ručno u samostanskim skriptorijima gdje je radilo više pisara pod vodstvom upravitelja. Prepisivanje jedne knjige trajalo je godinu dana. „Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva je hrvatska tiskana knjiga na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, glagoljicom dovršena 22. veljače 1483. Ovaj dan u mjesecu veljači tradicionalno slavimo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Glagoljica je povijesno hrvatsko pismo i jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnog identiteta. Na zadnjoj stranici Misala označen je dan završetka tiskanja, ali ne i mjesto tiskanja knjige, što je izazvalo brojne rasprave i hipoteze. Promotor teze o Veneciji kao mjestu tiskanja knjige bio je slovenski jezikoslovac Jernej Kopitar, poznat kao protuhrvatski strateg, negator Hrvata i hrvatskoga jezika.
Svojom je knjigom 1960. „ Kosinj, kolijevka štamparstva slavenskog juga“ , hrvatski književnik i povjesničar Zvonimir Kulundžić ponudio mnoge tvrdnje i dokaze da je u Kosinju postojala tiskara u kojoj su se tiskale hrvatske inkunabule, misali i brevijari. Prva je knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskana u Kosinju u Lici. U okolnostima socijalističke Jugoslavije bilo je iluzorno očekivati objektivna znanstvena istraživanja temeljena na metodologiji znanosti koja je univerzalna i dostupna svima, koja je značila slobodu istraživanja, objasnio je autor. Dolaskom demokratska Hrvatske g. Ivan Mance autor, potomak po ocu iz Kosinja, ulazi u kosinjsku priču koja već traje 17 godina. Knjiga donosi niz novih elemenata na svojih 750 stranica i skoro 800 stranica izvora literature na kojima čvrsto temelji Kosinj, mjesto prve hrvatske tiskare i slavenskog juga. Kosinj je središte srednjovjekovne kulture, glagoljaške tradicije, moćnog plemstva među kojima i poznatih Frankopana, što dokazuje važnost Kosinja i njegovu prisutnost u kartografiji na 225 povijesnih karti. Nezaobilazni su i materijalni dokazi iz knjige kao „slijepi tisak“ ili posebna tehnika tiska poznat kao ekskluzivan tisak, zahtjevan i kompliciran. Vjerodostojan dokaz da je slagar bio vrhunski poznavatelj teksta iz predloška kao i odličan poznavatelj glagoljice i hrvatskog jezika, autohtoni Hrvat iz Kosinja.
„Dakle, trebalo je proći 541. godina da se donese utemeljeni zaključak. „Kosinjska tiskara je knjiga bogate, vrhunske povijesne i kulturološke razine koju su Hrvati živjeli s glagoljicom od Istre do Dubrovnika. To je naš ponos i trebamo to blago njegovati i čuvati. To je samo segment naše prebogate baštine koju su nam pokušali oteti, ali nisu uspjeli“. Ponosno je zaključio njezin autor dr.sc. Ivan Mance.
Uz autora knjigu je uvodno vrlo dojmljivo predstavio i prof.dr.sc. Josip Jurčević naglašavajući iznimnu važnost i vrijednost knjige kao hrvatske civilizacijske i kulturološke prijelomnice. Tiskarstvo je civilizacijsko postignuće koje nam je ponudilo knjigu i mogućnost opismenjavanja. Prisutne je pozdravila, u ime organizatora, dr.sc. Hicela Ivon članica Ogranka Matice hrvatske Split.
Hrvatska udruga Benedikt, Margita Vučetić
