Uz blagdan Josipa Radnika (1. svibnja 2024.) – Svijet bez mravi
Jednom davno živio je vrijedan Mrav na svojoj njivi. Prvi dolazio na posao i zadnji odlazio. Nikada se nije žalio na vremenske uvjete, teške prilike. U jednom danu najviše bi posla napravio, više nego druga bića i sve to s pjesmom na usnama, bez namrgođena lica.
Njegovu pjesmu koja je odjekivala poljem i šumom, nije mogao podnijeti gospodin Stršljen, direktor njive, jer nije mogao čuti vlastite misle i podnijeti melodiju koja je budila i ostala bića na predan rad. Stršljen je odlučio Mrava ukoriti. Rekao mu je da se previše zabavlja, premalo radi, jer nitko ne može raditi i pjevati jednako predano i posvećeno.
Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je organizirati evidenciju dolazaka i odlazaka mravi na njivu. Da bi evidencija bila valjana napravila je knjigu dolazaka i odlazaka u koju se svaki mrav morao upisati. Ni to joj nije bilo dovoljno da ulovi nekolicinu za koju je sumnjala da su nemarni i neposlušni. Zahtijevala je od mravi da pišu dnevne izvještaje o radu, pripremaju opširnu dokumentaciju sa srednjoročnim i dugoročnim planovima za svaki posao koji se trebao obaviti u cilju povećanja produktivnosti i profita.
Zaposlili su Pauka u tajništvu koji je preuzimao ulogu posrednika između poslodavca i mrava te vodio arhivu svih spisa i izvještaja. A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije. Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili se opširniji, tablice sve duže, kriteriji sve zahtjevniji. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro da bi pratio trendove počeo tražiti više načina kako iscrpiti mrave sustavom bodovanja i ocjenjivanja njihova rada. Jedna od stavki bila je tko ujutro dolazi nasmijan i vedar na posao, tko pospan i mrzovoljan. U cilju provjere učinkovitosti rada Stršljen je zaposlio Hrčka koji je uhodio mrave i pratio svaku njihovu kretnju, uključujući onu koja se odnosi na napuštanje radnog postrojenja radi obavljanja nužde. Hrčak je mravima ograničio nabavku kvalitetnijih alata pod izlikom štednje. Jedan mrav se požalio na neadekvatne uvjete rada, umor. Otišao je na bolovanje. Hrčak mu je poslao kontrolu i vratio ga bolesnog na posao. Zbog toga ga je gospodin Stršljen unaprijedio u zamjenika direktora. Angažirao je Crvčka na mjesto voditelja kadrovske službe. On je krenuo u modernizaciju proizvodnje. Činilo se da će mravima sa Cvrčkom biti bolje. Dobili su nove ergonomski oblikovane stolice, nova računala i programe. Cijela reorganizacija je tražila nova radna mjesta i tehničko osoblje. Uskoro, Stršljen je zaposlio Stjenicu jer su mravi bili sve manje produktivni i sretni. Plaće su im ostale iste kao i kad su se prvi put zaposlili, dok su svima koje je Stršljen u međuvremenu zaposlio narasle s duplom većom razlikom. To je bio razlog zbog čega mravi više nisu pjevali, nisu pričali među sobom. Gledali su da što prije odrade svoj posao i idu kući.
Kad je direktor Stršljen zaposlio Stjenicu situacija na njivi je bila osobito teška. Cvrčak je naručio studiju o zadovoljstvu zaposlenih i utjecaju na produktivnost. Shvatili su da im treba više djelatnika, vanjskih suradnika koji će se prema klijentima odnositi s osmjehom, pjesmom, motivirajućom glazbom. Crvčak he zaključio da je potrebno da on, Bubamara, Pauk, Hrčak i Stjenica idu na edukativne radionice, međunarodne kongrese. Direktor Stršljen im je platio dodatno obrazovanje i različite treninge za poboljšanje psihofizičkih sposobnosti.
No, s mravima je situacija bila sve gora. Izvještaje koje je dobivao od Stjenice bili su izvrsni, ali unatoč tome pokazalo se da njiva više nije konkurentna. Prihodi su padali, dugovi prema dobavljačima se gomilali. Stršljen je unajmio financijskog stručnjaka Sovu da spasi njivu. Nakon revizije koju je pokrenula, Sova je zaključila da ima mnogo nepravilnosti u radu mrava na terenu. Obećala je da će napraviti plan reorganizacije uprave i nakon tri mjeseca došla do zaključka da su potrebne radikalne promjene. Sova je rekla Stršljenu da na njivi ima previše zaposlenih i da su otpuštanja nužna. Direktor Stršljen je s oduševljenjem prihvatio njezin izvještaj i zaključio da sad može otpustiti tisuće mravi i zamijeniti ih strojevima.
Često se u životu događa da su neka zanimanja i poslovi prezreni. Često se događa da oni koji najviše radi prvi nastradaju upravo zato jer prvi izgore na poslu. Često se događa da oni koji ”glasno ne rade” bolje prolaze od onih koji ”šutke rade”. Takva nepravedna raspodjela poslova nije razlog za odustajanje od marljivosti, predanosti. Nije razlog za napuštanje onih vrijednosti na kojima se temelji svaki pravi uspjeh. Brojna su svjedočanstva ljudi koji su krenuli od ničega i napravili čudo iz jednog razloga, jer su vjerovali da je to moguće. Brojna su svjedočanstva poput Josipa iz Egipta iz Staroga zavjeta koji krenuo od ničega i bio u prilici pomoći onima koji su ga doveli do ruba. Koji su poput Josipa bili u iskušenju okrenuti glavu i otići ili pomoći onima koji su mu kopali jamu.
Svi smo čudi za onu poslovicu ”sve se prašta, samo se uspjeh ne prašta”. Prijezir, zavist, podmetanja, sve su to stepenice do uspjeha koji čeka ustrajne, poštene i hrabre. Kad ”mravi” nestanu, ”stršljenovi” i ”sove” će shvatiti da ni njih više nitko ne treba jer će umjetnoj inteligenciji biti predan sav nadzor. Mravi u ovoj priči ljudske su ruke i srce. Bez njih svijet srlja u ništavilo.
Poučne priče – izbor uredništva – Hub
