In memoriam Anti Čokoliću (1972.-2025.)

To je onaj što se sa životom kockao kao ratnik,
onaj koji je umirao za hrvatske ljepote
i bio uvijek spreman sebe darivati.
To je onaj koji je položio ispit zrelosti,
tako mlad na raskršću života.
Neka te isprati pjesma naše brigade,
i pjesma novoselskih zvona,
dok tijelo u svečanom miru
tone u dubinu utvrda tuge.
Požurio si u susret svojoj zvijezdi,
I bio ti je san osloboditi zvijezde svoje domovine,
I bio ti je san o povratku zvijezdama tvoga zavičaja.
Obucite ga u mirise domovine, u cvijeće,
koje će ražalostiti suza tvojih suboraca.
Osluškujem tišine i šapat tvoga domoljublja,
koje će sunce rasijavati našim bojišnicama,
u suzi i sjaju Domovine.
Počivaj u miru u krilu svoje ljubavnice, Domovine,
Crveno, bijelo i plavo razapeto sunce,
neka ti svakodnevno hodočasti,
kroatiziranim sjajem neka te miluje.
Mi ćemo ti uklesati nad grobom ime Domovine,
i stijeg njeni će se viti, sve dok pjesma
hrvatskom riječju zbori.
Mi tvoji suborci ćemo te ispratiti na vječni počinak,
ponosni ćemo koračati noseći te, srca žalosna,
sve dok te naša bojna blaženika na nebesima,
primi u svoj braniteljski zagrljaj.
Ni ovo nije bio tvoj dan.
Hodio si svijetom po svojim vlastitim ranama,
ni na oni svijet ne ideš malen ispod zvijezda.
Bit će opet u stroju gore s tobom naša brigada,
gdje godina i dana nema, gdje prostora i vremena nema.
S Bogom, vrli ratniče!
Povijest neka zapiše, sve tvoje bitke,
hrabrost i drskost, sve tvoje dane i tvoje rane.
Hrvatska zemlja neka te primi u svoje grudi,
A Gospodin neka ti pripremi pute blaženstva,
u rajskim šetnjama.
dozapovjednik prve samostalne satnije 4. Brigade
pukovnik u miru Mate Buljubašić