Korizmena duhovna obnova u duhovnom centru „Oaza svete Marije Krucifikse“ na Kamenu
Hrvatska udruga Benedikt i Molitvena zajednica svetog Padre Pia zajedno u korizmenom hodu i organizaciji duhovne obnove 8. ožujka u samostanu Službenica milosrđa na Kamenu. Voditelj i naš duhovnik don Mladen Parlov u svojem uvodnom predavanju vrlo prigodne, posebno zanimljive teme „S hrvatskim svecima i blaženicima kroz korizmu “ naglasio je da su hrvatski sveci i blaženici Božji dar, ali ujedno i zadatak nama vremenu ususret. Svetost kojom su obdareni nije bila samo za njih, nego i za nas njihove sunarodnjake i za sve vjernike. Svaki svetac i svetica posebno su remek-djelo Božje stvarateljske i očinske mudrosti; svatko od njih je bio do kraja Kristu posvećen i darovan, kod svakoga od njih ljubav je bila majka, a poniznost čuvarica svih kreposti; a ipak svatko je od njih poseban, jedinstven i jedincat.
U predavanju don Mladen je nastojao iščitati posebnost dijela hrvatskih svetaca i blaženika 20. st. i prepoznati ne samo Božji dar nego i zadatak koji Gospodin stavlja pred Hrvate 21. st. Poziv na svetost upućen je svim vjernicima, a nema sumnje da je pogled na one koji su je postigli poticaj i ohrabrenje svima koji još putuju. U promjenjivim društvenim, političkim i kulturnim okolnostima, danas iznimno složenim, lako je zalutati, lako se izgubiti. Lakše je putovati ako se na putu i putovanju nalaze orijentiri, putokazi koji olakšavaju dolazak cilju. Na putu hrvatskog naroda kroz putešestvije 21. st., sam Gospodin Bog nam je postavio vidljive i važne smjerokaze darovanih svetaca i blaženika. Svatko od njih poručuje da je Bog prvi i najvažniji, da je potrebno uvijek iznova obnavljati vjeru i vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi te njegovati nježnu i odanu ljubav prema Majci Božjoj. Po njima Gospodin šalje i posebnu poruku: po bl. Ivanu Merzu ukazuje na nasušnu potrebu i važnost Euharistije u životu vjernika, odnosno potrebu neumornog zalaganja da slavljenje Euharistije bude u središtu života svih vjernih Bogu, posebno mladih; po sv. Leopoldu Mandiću poručuje da se nikada ne će umoriti u opraštanju, a potrebno je trajno ukazivati na sakrament pomirenja i pokore kao najvažniji izvor njegova milosrđa; po bl. Miroslavu Bulešiću poziva nas na njegovanje kulture opraštanja; po bl. Alojziju Stepincu na oblikovanje savjesti u skladu s Evanđeljem kao najvažnije sredstvo našeg moralnog djelovanja; po bl. Mariji Petković poziva nas da se uzdamo u njegovo očinsko milosrđe, posebno poziva sve muškarce da se ohrabre i preuzmu ulogu očeva u obitelji i društvu po uzoru na njegovo božansko očinstvo; po fra Anti Antiću nas upozorava na prolaznost svega zemaljskog, istovremeno upućuje da je u njegovom Sinu ono konačno i vječno već ušlo u našu povijest i naše vrijeme.
Nakon predavanja uslijedilo je vrijeme za osobnu, a potom i zajedničku molitvu te mogućnost za sakrament pomirenja i pokore. Potom slavljenje sv. Mise uz pjevanje korizmenih napjeva. Don Mladenova propovijed je ostala u temi korizmenog hoda.
„Da je korizma povlašteno vrijeme milosti, znamo ali kako ga živjeti?“ – pita se don Mladen. Gospodin nudi tri načina; molitva, post i milostinja. Molitvom usklađujemo naš odnos s Gospodinom, osluškujući ga što nam želi poručiti. Post od hrane i obroka, ali još važniji je post prema sebi kontrolom sklonosti, navika, strasti… Milostinjom srcem i ljubavlju definiramo naš odnos s drugima. U vremenu koje živimo Don Mladen vrlo zanimljivo objašnjava prijeko potreban „post očima“ i „post ustima“. Bujice nepotrebnih i netočnih informacija primamo i opterećuju nas, ali spremni smo ih prenositi, neopravdano galamiti, komentirati. Potrebno je slušati, a manje govoriti. Kršćani trebaju postupati drugačije. Naš uzor treba biti Isus Krist i njegov način razmišljanja, djelovanja, mišlju, riječju i osjećajima. Na kraju ovog milosnoga korizmenog jutra svoju zahvalnost Gospodinu uputili smo molitvom, pjesmom i klanjanjem pred Presvetim., moleći ga da nam ovogodišnji korizmeni hod uistinu bude povlašteno vrijeme milosti u iščekivanju punine radosti Uskrsa.
Hrvatska udruga Benedikt, Margita Vučetić
