dr. sc. Vini Rakić: Hrvatska se vraća kući
Marko Perković Thompson, čije stvaralaštvo stoji na braniku tradicionalnih i nacionalnih vrijednosti kojima očuvanje jasnog identiteta zauzima posebno mjesto, zavrijedio je divljenje. Izražavaju ga svi koji dolaze na njegov koncert na zagrebačkom Hipodromu kojim je oborio svjetski rekord najavljene posjećenosti. Također su brojni koji nisu uspjeli doći do ulaznica a koji će koncert i njegov odjek pratiti s ljubavlju na druge načine. I njih treba pribrojiti ovom masovnom pokretu koji svjedoči što narod osjeća i želi. M.P.Thompson postao je središnja točka hrvatskog zajedništva.
Svi znamo što je oklop. Štitnik načinjen od metala, gipsa, ili nekog drugog materijala. Osmišljen da štiti i čuva, vodi ozdravljenju, uvijek na korist.
Međutim oklop kojim je omotana pobjednička Hrvatska jest zarobljavajući, ometajući, sprječavajući njezin napredak. Brojnost onih koji je ne vole možda i nije velika i ne bi bili relevantni da nisu zauzeli značajne društvene, političke, gospodarske i druge javne pozicije a da njihove nacionalne izdaje ne financira upravo moja Hrvatska!
Što i koga sve to financira i vuče na svojim plećima u zarobljavajućem oklopu naša Hrvatska?
Medijsku, nesmiljenu protuhrvatsku propagandu, koja ismijava sve hrvatsko slaveći i namećući jugoslavensko-komunistički državni okvir koji je tijekom svoga trajanja surovo kolonizirao Hrvatsku i Hrvate, aktivističku, skupu a destruktivnu antihrvatsku scenu s 52.836 (ne)profitnih udruga i 156 politički aktivnih stranaka, koje državu koštaju preko 10 milijuna eura, gospodarsku i inu korupciju bez političkih predznaka i podjela, beskrupulozno ujedinjenu za ostvarenje osobnih profita aktera, kompromitirajuće sudstvo, koje često sudjeluje u snalažljivim prljavštinama, odgojnu devastiranost obrazovnog bezidejnog sustava, zaokupljenog promicanjem ponuda sadržaja kojima se jamči sve osim njegovanja tradicijskih vrijednosti jednoga katoličkog, pobjedničkog i suverenog naroda, sindikalnu scenu doživotnih lidera s visokim plaćama i netransparentnim raspolaganjem sredstava koji svoje postojanje potvrđuju prigodnim izlizanim obraćanjima članstvu i javnosti, saborske zastupnike, bilo da su prodavači magle, neznalice i bukači, bilo da im ne znamo niti boju glasa, koji munjevito zaborave tko ih je i zašto izabrao, ometajući neslogom i samo promocijom svaki napredak i gušeći identitet naroda, ogroman aparat različitih agencija i institucija s preklapajućim zadaćama s malo i nimalo rezultata, avangardne, najčešće bez pokrića takozvane umjetnike, sa preskupim projektima za defekaciju po hrvatskim simbolima i povijesnim istinama o stvaranju, razaranju i čuvanju Hrvatske.
Ima još toga, dragi čitatelju. Još mnogo toga što čini gušeći oklop mojoj Hrvatskoj.
Tko onda čuva našu Hrvatsku?
Mi koji je ustrajno volimo i koji joj ništa ne oduzimamo već joj pridonosimo poštenjem, oni koji vrijedno uče, rade i marljivo stvaraju. Oni koji čuvaju uspomene na hrvatske svete žrtve i daju im smisao.
Čuvaju je i branitelji, živi, poginuli i ubijeni junaci i stradalnici u Domovinskom obrambenom ratu. Oni ne smiju nestati s hrvatskog horizonta, već uživati istinsku dugovječnost. Još tragamo za nestalima, brojni zločinci nekažnjeno šetaju. O ratnoj reparaciji ni slova… Čuvaju je i kosti mučki ubijanih civila i neistomišljenika, razasutih po stotinama otkrivenih i još neotkrivenih jama iz razdoblja „oslobodilačkih“ čistki.
Mrzitelji Hrvatske će sve domoljubno staviti pod nazivnik primitivizma. Ili, neizbježno premda već otrcano, ustaštva.
A ja se pitam koji i kakav to narod ne drži do vlastite zemlje? Jasan identitet uvijek je ukorijenjen u pripadnost. Različiti politički diskursi u normalnim demokratskim društvima nikada ga relativiziranjem ne dovode u pitanje. Kod nas je upravo pravo na javnu riječ zlorabljeno omogućivši skrnavljenje i relativiziranje povijesnih istina. Bez prekrasnih hrvatskih sportaša i vjernih navijača i pratitelja hrvatskih sportskih uspjeha ne bi se čulo gromko: Lijepa naša, U boj, u boj za narod svoj, Vukovar i Mi Hrvati, Ako ne znaš šta je bilo… Zavolimo njene blistave spomene.
Da narod voli svoju zemlju i čuva povijesne istine od zaborava i relativiziranja dokazuju svake godine tisuće zapaljenih svijeća u Vukovarskim ulicama diljem Hrvatske. Upravo je snaga htjeti zastupati i podnijeti istinu. Budućnost ne zaobilazi, zato danas trebamo znati i djelovati za ono potencijalno pred nama. Prije svega treba voljeti i vratiti se zdravoj pameti. Vratiti se normalnom umjesto se pokoriti novonormalnom. Kao što obitelj cvjeta na ljubavi, tako i Domovina buja i raste na ljubavi. Jedino je to jamstvo istinskog napretka. Jer ljubav ne laže, ne vara i svemu daje smisao. Ljubav daje i neizmjernu hrabrost, koja nam treba i danas, u miru. Jedino iz ljubavi opravdano je ukazivati na pogreške i slabosti, bez sebične politikanske površnosti i intelektualnog komoditeta te nezaobilazne osobne koristi. Bez impulsa destrukcije i malicioznosti na svaku političku odluku. Zagrlimo svoju Hrvatsku. Ne odustanimo od onoga dobroga u sebi i oko sebe.
Naša mladost ulijeva radost i vjeru u budućnost, okupljajući se na svim trgovima diljem Hrvatske na dočecima hrvatske nogometne i rukometne reprezentacije kao i pojedinačnih medaljama ovjenčanih hrvatskih sportaša. Svi su oni slavili osim vlastitih postignuća i Hrvatsku, svoju jedinu Domovinu. Ispada kako nam upravo naši vrhunski sportaši održavaju pobjednički mentalitet koji se sustavno eutanazira. Deklarirati se kao domoljub siguran je put biti proglašen primitivcem i još češće ustašoidnim egzemplarom.
Došlo je vrijeme da Hrvatska čvrsto zagrli i one koji je vole.
Ne pogodnostima, kako će netko pomisliti, već pravednošću. Prije nekoliko mjeseci uoči dolaska hrvatske rukometne reprezentacije, naši zlatnosrebrni momci kao i prethodno Vatreni, zaželjeli su čuti na dočeku u Zagrebu Marka Perkovića Thompsona! Odmah su reagirale komunističke relikvije tražeći od Vlade da mu se zabrani koncert u Zagrebu… a drugi se opet odjednom u čudu pitaju kako to da on i ranije nije održavao koncerte… npr. u Puli ili sudjelovao u nekoj TV emisiji nacionalne dalekovidnice? Slušamo dnevno medijska izvješća o prodanosti ulaznica za Markov koncert na zagrebačkom Hipodromu. Kakvi kameleonski preobražaji. A Marko Perković Thomson uvijek isto priča. Svojom pjesmom, stihovima, karakterom i dosljednošću, domoljubljem bez profiterskih računica, vjeri u Boga, postao je hrvatski putokaz i središnja točka hrvatskog okupljanja. Zahvaljujući njemu i istinskim domoljubima okupila se Hrvatska koju je vratio kući! Hvala ti Bože na svakom pojedincu koji uporno djeluje na hrvatskoj dobrobiti. Bez etičkih i moralnih vrijednosti ne može se umivati prekrasno lice mlade nam Domovine. Uz Thompsonove pjesme naši mladi uče nacionalnu povijest bez klišeiziranih kurikula, uče pamtiti heroje, slaviti Domovinski rat, uče o odanosti o ljubavi, obiteljskim korjienima, voljenima na zemlji i nebu… Bez čistih računa nema čiste budućnosti, a Marko uporno svjedoči vrijednosti na kojima smo odgajani, koje smo branili prenoseći ih djeci i unučadi i koje uporno otimamo relativiziranju. Upravo zato smeta onima koji mrze sve hrvatsko jer mladost Hrvatske prihvaća i slavi njegovo prenošenje autentične nacionalne svijesti. Od njega učimo uglazbljenu povijest prisnije nego li je nude stranice školskih udžbenika i sadržaja koje propisuje nadležno ministarstvo za odgoj i obrazovanje. Najsvježiji drski pokušaj ulaska u škole je najava Havca da se uvede predmet o filmskoj i medijskoj kulturi. Na stranu što su učenici ionako preopterećeni satnicama potrebnih i manje potrebnih predmeta, ovdje se zadržavam na obrazloženju Havca koji ističu potrebu pokretanja važnih promjena u obrazovnom sustavu. Osposobiti učenike, razlikovati kvalitetne sadržaje koje konzumiraju od onih koji to nisu! Ma zamislite! Ustanova koja parazitira na državnom proračunu od 2008. godine nije napravila film o Domovinskom ratu koji ne bi bio kontroverzan i kojim ne zataškava jugoslavensko-srpsku agresiju na Hrvatsku učila bi učenike razlikovanju istine od laži, mržnje od ljubavi, herojstva od izdaje…. Istinski hrvatski umjetnici i erudite, pjesnici, književnici, slikari i glazbenici kroz stihove, riječi, slike i glazbu trajni su prenositelji nacionalnih vrijednosti! Kako kaže pjesnik, Hrvatska je riječ koju naučih od majke, pa ističem i značaj kućnog odgoja. M.P.Thompson svojim dosljednim stvaralaštvom i življenjem sve to objedinjuje. Nijedan lopov ne može nam ukrasti volju ispuniti zavjete hrvatskih velikana! „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“ kako nam je nadahnuto kazao i ostavio kao putokaz dr. Franjo Tuđman.
Ako ne znaš što je bilo…
(Crtež M. P. T. je AI generiran)
