Potaknut svakodnevnim člancima u raznim mainstream medijima i portalima na temu zaštite okoliša i zelene tranzicije, koji se često temelje samo na načelnom iznošenju činjenica i zelenih ciljeva, ali bez konkretnih planiranih aktivnosti, a najčešće potaknuti ideološkim motivima političkih stranaka i udruga lijevog/zelenog spektra kao lažnih proroka, te materijalnim i svjetovnim ciljevima koje zastupaju financijske i slične institucije, ali bez ugrađene duhovne, filozofske, teološke i ljudske komponente – odlučio sam napisati ovaj članak. Njime želim zaštitu okoliša i zelenu tranziciju prikazati čitateljima na drugačiji, duhovni način te ukazati na potrebu stvarnog djelovanja, počevši od nas samih.
—
Duhovni i moralni aspekt zaštite okoliša
Enciklika Laudato si’ dobila je ime po zazivu sv. Franje Asiškog: „Laudato si’, mi Signore“ („Hvaljen budi, Gospodine moj“), kojim nas sv. Franjo uči da je ovaj planet Zemlja zajednički dom svih Božjih stvorenja (ljudi, životinja, biljaka i dr.). Dužni smo brinuti o našem domu i svim Božjim stvorenjima, kao što nas Biblija uči kroz Knjigu Postanka (1,26–28):
“Tada reče Bog: ‘Načinimo ljude na svoju sliku, na svoju priliku, da vladaju ribama u moru i pticama nebeskim, stokom i svim divljim životinjama, i nad sva stvorenja koja se kreću zemljom.’”
Vodeći se tim zazivom sv. Franje, Papa Franjo kroz encikliku Laudato si’ razmatra temeljno pitanje: „Kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas, našoj djeci?“ To je poziv na odgovornost da djelujemo danas kako bismo u budućnosti postigli željene rezultate.
—
Solidarnost i odgovornost
Papa poziva sve nas – osobno, obitelji, lokalne zajednice, cijele narode i međunarodne institucije – na ekološku osviještenost. Previše je već ožiljaka naneseno našoj planeti: industrija nemilosrdno uništava okoliš i prirodu, krčenjem šuma, rudnicima razasutima po svijetu, tvornicama koje zagađuju, nekontroliranim odlaganjem milijuna tona plastike i drugog otpada u mora i oceane, te prekomjernom i neplanski vođenom izgradnjom. Tome smo svjedoci i u Hrvatskoj, osobito na obali naše prekrasne Dalmacije, Kvarnera i Istre – a sve zbog financijske koristi.
Tko nam daje pravo da uništavamo prirodu i sklad ove zemlje, koju su naši preci tisućljećima ljubomorno čuvali i očuvanu nam predali da bismo je mi predali našoj djeci i unucima?
Kako ćemo objasniti svojoj djeci da smo podbacili i kao tzv. „tehnološki nadmoćna vrsta“odlučili izmijeniti okoliš na protuprirodan način, ostavljajući im zagađen i devastiran svijet u kojem će morati nastaviti živjeti, ali ne više onako lagodno kao mi, koji smo uživali u blagodatima koje su nam omogućili naši preci?
Postali smo sami sebi prioritet, kupujući često bespotrebne plastične proizvode – jednog od najvećih zagađivača – u „shopping“ centrima. Istodobno djeci objašnjavamo da je plastika štetna i da okoliš moramo čuvati, a sami im ne dajemo primjer. S pravom se pitaju: zašto roditelji govore jedno, a svojim postupcima čine suprotno?
—
Traženje istinskog djelovanja
Kako prevladati vlastito licemjerje? Kako doista djelovati da bismo budućim generacijama ostavili očuvanu prirodu i planet Zemlju, kako bi i oni mogli živjeti u skladu s prirodom i univerzumom („Kako na nebu, tako i na zemlji“)? Kako prepoznati lažne proroke koji se samo žele prikazati ekološki osviještenima? Kako potaknuti lokalne institucije na djelovanje? Kako svojim primjerom brige o okolišu osvijestiti druge i ukazati na jedan od najvećih izazova čovječanstva – očuvanje okoliša?
Odgovore na ta pitanja nastojat ću prikazati u nadolazećim člancima, u kojima ću svaku od tema iz enciklike Laudato si’ obraditi zasebno.
—
Vjera u oporavak Zemlje
Na kraju želim istaknuti: planet Zemlja će se oporaviti, kao što se već više puta oporavljao kroz milijarde godina svoga postojanja – ali nas možda više neće biti.
„Ora et labora“
Autor: Ante Merčep, Hrvatska udruga Benedikt
