Uvod
Nastavno na prethodni članak, u kojem je fokus bio na predstavljanju učenja enciklike Laudato si’, ovdje se usmjeravamo na uzroke klimatskih promjena nastalih ljudskim aktivnostima i promjenama uvjeta života na Zemlji. Te promjene proizvode lančanu reakciju u nastojanjima čovjeka da zadovolji sve veće potrebe, koje nam se nameću kroz „novostvorene norme“ suvremenog tehnokratskog društva i njegovih paradigmi.
Prema podacima portala Worldometers, svjetska populacija u 2025. godini (prema dostupnim podacima preuzetnih s https://www.worldometers.info/hr/) dosegnula je 8,25 milijardi stanovnika. Rast stanovništva tijekom posljednja dva stoljeća, s projekcijama budućih kretanja, pokazuje kako živimo u vremenu demografske ekspanzije bez presedana, a osobito u posljednjih 200 godina.
(izvor fotografije: UN)
Potrebna promjena odnosa čovjeka prema okolišu
Potrebe čovjeka s početka 20. stoljeća su bile znatno manje nego potrebe čovjeka iz 21. stoljeća, jer danas svi posjedujemo mobitele, PC, više automobila po obitelji, više nekretnina, više robe, a što posljedično veže i povećanu industrijsku proizvodnju, uzrok kojega je i povećano korištenje ograničenih resursa planeta zemlje, kada počinjemo prekomjerno koristi resurse pri tome uništavajući ekološke sisteme (koji su osnova života na zemlji) a sve s ciljem stvaranja dodatnih profita.
Ovakav eksponencijalni rast korištenja ograničenih resursa je neodrživ te će u konačnici, ukoliko nastavimo ovim tempom, dovesti do kolapsa biosustava i bioraznolikosti na planetu Zemlji.
Mogućnost promjene paradigme i načina života
Iako ovakvi navodi mogu zvučati zastrašujuće, a i vjerojatno se i sami ponekad prepoznajemo u njima, ne treba gubiti nadu u mogućnost promjene dinamike, odnosno očuvanja i regeneracije ekoloških sustava, ukoliko čovječanstvo donese odluku o promjeni smjera i paradigmi nametnutih od strane multinacionalnih korporacija.
Prvi koraci s ciljem promjene i ublažavanja klimatskih promjena, jest primjena odgoja koji ukazuje na našu ekološku odgovornost „u svjetlu učenja Katoličke Crkve“, razvijanje svijesti u skladu s poštovanjem Božjih zapovijedi, odnosno poštivanje prirode i vođenja računa o svim Božjim stvorenjima i svemu onome što je Bog stvorio.
U tom svjetlu, Vatikan je u srpnju 2025. godine, odobrio održavanje misa za borbu protiv klimatskih promjena, naziva „Misa za skrb o stvorenom svijetu“, kako bi svi zajedno zatražili od Boga da zaustavi prirodne katastrofe, ali i da mi sami kao pojedinci djelujemo u tome smjeru dajući primjere kroz svakodnevno ponašanje, našoj djeci, prijateljima i poznanicima, jer nije dovoljno biti na misi i zatražiti pomoć od Boga, već se od nas traži djelovanje i prenošenje Kristove riječi i evanđelja.
Primjeri osobnog djelovanja
Primjeri našeg djelovanja, mogu za početak biti, korištenje višekratnih (platnenih) vrećica za „shopping“ kao što su koristile naše bake, razmisliti prije kupnje proizvoda da li kupiti proizvod koji dolazi od recikliranih materijala, da li potrebno koristiti automobil za prijevoz od nekoliko stotina metara do kafića, teretane, trgovine i sl. ili ćemo prošetati taj put, što ujedno doprinosi našem zdravlju, korištenje staklene ambalaže umjesto plastike, nepotrebno kupovati obuću i odjeću samo da bi pratili modne trendove iako posjedujemo sasvim funkcionalnu obuću i odjeću, kupujemo automobile na električni pogon umjesto na pogon koji koristi fosilna goriva.
Zamislite samo koliko bi takve „sitne“ promjene u našem ponašanju, odnosno u ponašanje većine pojedinaca na planetu, promijenile globalnu potrebu za korištenje ograničenih resursa, bespotrebno korištenje plastike i gomilanja otpada.
Uloga prilagodbe zakonodavnih okvira
Potrebna je i promjena nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva, kako bi se potaknule osobne promjene, kroz izmjene zakonodavnih okvira.
Potrebne su promjene u više smjerova, kao što su zakoni o energetskoj učinkovitosti, gdje bi se gradile zgrade s višim standardima kod kojih bi uz manju potrošnju energije postigli efikasnije učinke umjesto „standardiziranih“ zgrada koje iste takve učinke postižu s znatno višom potrošnjom energije, zakonima o plastičnim i drugim štetnim ambalažama, zakonima o promicanju korištenja obnovljivih izvora energije, zakonima o zaštiti okoliša i bioraznolikosti, zakonima o „zelenoj arhitekturi“, itd.
Eksponencijalni rast i „nepotrebne potrebe“
Ukoliko ne promijenimo sami sebe i smanjimo naš negativni utjecaj na klimatske promjene koje na sebe vežu učestale pojave prirodnih katastrofa, kojih smo i sami svjedoci, ne da ćemo sve više štetiti Majci Zemlji koja je naš jedini dom, nego daljnjim predviđenim rastom stanovništva, ćemo brzo doći do točke kada Zemlja više neće moći zadovoljiti naše „nepotrebne potrebe“ koje nam tehnokracija sve učestalije, a osobito kroz „mainstream“ medije, nameće.
Vodimo se zdravim razumom, učenjima Crkve i Biblije, kako bi se vratili na ispravan put i održiv model života na planetu, prenosimo ove poruke svojim bližnjima, nemojmo ova upozorenja doživljavati kao na nešto daleko od nas, jer možda ne osjećamo trenutni učinak na nas kao pojedince, ali će stoga naša djeca plaćati „ekološki dug“ koji će biti visok.
Da li Bog uzrokuje klimatske promjene i prirodne katastrofe?
Ne, Bog ne uzrokuje prirodne katastrofe i klimatske promjene, već čovjek kojemu je Bog dao slobodnu volju da gospodari živim svijetom, o čemu nam govori u Bibliji kroz Mudre izreke 19:3,
„Čovjeka ludost vodi na krivi put, a njegovo se srce ljuti na Jehovu.“
Naprotiv, u današnjem vremenu, suočeni s klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama, se moramo osloniti na Boga više nego ikada, jer nam Bog treba biti utočište i snaga, što nam govori kroz Psalam 46:1, 2:
“Bog je nama utočište i snaga, pomoć koja se u nevoljama lako nalazi. Zato se nećemo bojati, da se i zemlja preobrazi.”
Neće biti lako onima koji uzrokuju uništavanje našeg zajedničkog planeta, bilo da to čine svjesno ili nesvjesno, vodeći se profitima ili čak iz navika koje se prenose generacijski, a na što nam Biblija ukazuje kroz Otkrivenje 11:18:
„Ali narodi su se razgnjevili, a ti si pokazao svoj gnjev i došlo je vrijeme da se sudi mrtvima i da se da nagrada tvojim robovima, prorocima, te svetima i onima koji se boje tvog imena, malima i velikima, i da se unište oni koji uništavaju zemlju.”
Dakle, Bog je dao čovjeku da gospodari stvorenim svijetom, ali mu je time i nametnuo obvezu dobrog gospodara, koji će razumno i mudro gospodariti tim prirodnim bogatstvom, dok čovjek danas čini upravo suprotno božjim uputama.
Nametanje paradigme utjecaja rasta stanovništva na klimatske promjene
Kada nam preko medija prenose da Zemlja ne može izdržavati trenutni broj stanovnika a kamoli predviđeni budući rast, moramo znati da to apsolutno nije istina, već samo isprika i razlog provođenju politike ograničenja broja stanovnika, kako bi nam preusmjerili fokus s pravih razloga, odnosno prekomjernog korištenja prirodnih resursa koje provodi „sjever planeta“ (zapadnog društva) na štetu „juga planeta“ (Afrika, dijela Južne Amerike i dijela Azije).
Upravo suprotno, Biblija nam govori drugačije, kroz Knjigu postanka, Poglavlje 9:1:
„Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: „Plodite se i množite i zemlju napunite“
Da li ste primijetili kada letite avionom, kolika su prostranstva nenastanjena?
Riječ je o ogromnim prostranstvima na kojima čovjek nema utjecaja niti je ostavio svoj otisak, dakle nismo niti blizu „napunili“ zemlju, već je problem u činjenici da koristimo više resursa nego što je čovjeku u biti potrebno a takav model je neodrživ i to nam svima mora biti jasno.
Dok „jug planeta“ učestalo gladuje, prouzrokovano velikim sušama zbog kojih nema niti prinosa hrane, te uslijed čega dolazi do nove vrsta migracija, odnosno „klimatskih izbjeglica“, koje migriraju s područja gdje život nije više održiv niti moguć, istovremeno „sjever planeta“ koristi više resursa nego što mu je potrebno.
(izvor fotografije: Shutterstock)
Odluka da prekomjerno koristimo prirodne resurse je isključivo produkt čovjekove slobodne volje pa ćemo i sami morati snositi račun temeljem naših odluka.
Biblijska učenja kao priprema za prirodne katastrofe
Biblija je najstarija knjiga koja nam ukazuje na klimatske promjene i prirodne katastrofe uzrokovane čovječjom ohološću kada je umislio da može biti ravan Bogu. Biblija je ujedno i uspostavila naziv „vrsta“ koji se danas koristi u znanstvenoj literaturi, iako su mnogi znanstvenici ateisti a znanost je sekularna.
Klimatske promjene i prirodne katastrofe nisu ništa novo pod ovim nebom, one su se i ranije događale, no ljudi su ih u međuvremenu zaboravili, ali nas Biblija može podsjetiti i pripremiti na prirodne katastrofe koje će se dogoditi.
Biblija nas podsjeća na pretpotopno vrijeme i izgradnju Noine arke, kroz Mateja 24:38-39:
„Kao što su u danima prije potopa ljudi jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i nisu obraćali pažnju na ono što se događa dok nije došao potop i sve ih odnio, tako će biti i tijekom prisutnosti Sina Čovječjeg.“
Dakle, ne smijemo kao ljudi iz citiranog Evanđelja po Mateju, biti nespremni i ne mariti za ono što se oko nas svakodnevno događa, nastaviti svoj život bez da primjećujemo Božje znakove kojima nas upozorava na nadolazeću katastrofu.
Budimo stoga budni, pratimo znakove i budimo pripravni za nadolazeće događaje i slijedimo ponizno upute Njegove, kao što nas se naučava kroz 1. Petrovu poslanicu, 5:6,7:
„Ponizite se, stoga, pod Božju moćnu ruku da bi vas on uzvisio kad bude vrijeme. Sve svoje brige bacite na njega jer se on brine za vas.“
Zaključak
Ako ne promijenimo svoje navike, naši će potomci plaćati „ekološki dug“ koji ostavljamo iza sebe. No, još uvijek imamo vremena.
Povratak zdravom razumu, poštivanje Božjih zapovijedi i svijest o odgovornosti prema prirodi mogu nas vratiti na pravi put. Crkva nas uči: „čovjek nije vlasnik, nego čuvar Zemlje“.
Sljedeći članak donosi razmatranje globalne nepravde – neravnomjerne podjele bogatstva između sjevera i juga.
„Ora et Labora“
Autor: Ante Merčep, Hrvatska udruga Benedikt
