Znanstveni skup “Tin Ujević: Mediteran u srcu, Europa u mislima” donosi u Splitu jedinstvenu priliku za dublje razumijevanje jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. U organizaciji Hrvatske paneuropske unije, Ogranka Matice hrvatske u Splitu i Hrvatske udruge Benedikt, ovaj će se skup održati 4. ožujka 2026. u 19 sati u prostoru Dominikanskog samostana u Hrvojevoj ulici 2, ulaz je slobodan.
Skup će voditi prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije. Na skupu će sudjelovati prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Međunarodne paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Bošković i Toni Ćapeta, univ. mag. educ. philol. croat. et angl.
Tin Ujević rođen je u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine. U Imotskom je završio prva tri razreda pučke škole, a u Makarskoj sve ostale razrade. 1902 godine preselio se u Split gdje je pohađao klasičnu gimnaziju te je u isto vrijeme živio u sjemeništu. Iako je trebao postati svećenik, odustao je i 1907. godine je maturirao. 1909. godine stigao je u Zagreb gdje je upisao studij filozofije, hrvatskog jezika i klasičnu filologiju. Iako je ušao u književni krug koji je bio okupljen oko A.G. Matoša ubrzo se s njim posvađao što će dovesti do čestih polemika koje će se voditi između njih dvojice sve do Matoševe smrti. Mijenja i svoju političku orijentaciju pa tako umjesto pravaškog hrvatstva počinje zastupati jugoslavenski integralizam. 1913. godine otišao je u Pariz gdje je ostao šest godina. Za to vrijeme radi na ujedinjenju Hrvata i Srba, no 1917. godine će odustati razočaran zbog ljudi s kojima je kontaktirao, a ništa od toga nije urodilo plodom. Nakon povratka iz Francuske kratko je boravio u Zagrebu te vrlo brzo odlazi u Beograd. Tamo je objavio i svoje prve zbirke “Lelek sebra” i “Kolajnu”. Odlazi u Sarajevo gdje živi od 1930. do 1937. godine. Tamo je objavio još dvije zbirke pjesama “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. Period od 1937. do 1940. godine proveo je u Splitu, a vrijeme netom prije smrti u Zagrebu gdje je boravio od 1940. do 12. studenog 1954. godine kada je umro. 1950. godine objavljena mu je zbirka “Rukovet”, a 1954. godine kada je umro izašla mu je lirska zbirka “Žedan kamen na studencu”. Cijeli njegov život mogao bi se okarakterizirati kao život boema. No iako je živio neurednim životom, cijeli svoj život zarađivao je kao književnik. Nakon smrti u Zagrebu u vremenu od 1963. do 1967. godine izlaze mu “Sabrana djela”.
