U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, u utorak, 31. ožujka 2026., održano je predavanje „Enciklika o brizi za zajednički dom Laudato si’“. Predavanje je održao Ante Merčep, diplomirani pravnik s više od dvadeset godina profesionalnog iskustva u sektoru energetike, osobito u području obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša.
U današnje vrijeme zaštita okoliša pretvorila se u politički instrument koji većinom koriste lijeve, tzv. „zelene“ političke stranke i njima srodne udruge. Tako važnu temu često svojataju i prema njoj se odnose populistički, iako nisu upućeni ni u osnove.
Enciklika Laudato si’ objavljena je 2015. godine, a napisao ju je papa Franjo. U njoj se temeljito obrađuje tematika ekologije i zaštite okoliša iz katoličke perspektive. Papa također piše o tome kako bismo se mi kao katolici trebali postaviti i ponašati u odnosu prema zaštiti našega zajedničkog doma. Kako vrijeme prolazi, sve izraženija postaje tzv. kultura odbacivanja. Ona se očituje u sve većoj potrošnji i učestaloj zamjeni proizvoda koji su se nekoć koristili znatno dulje, ponajprije zbog njihove lake dostupnosti i nižih cijena. Takav mentalitet ima dugoročno pogubne posljedice za ljude i okoliš.
„Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.“ – Post 2, 15
Evidentno je da ljudi izrazito loše djeluju na okoliš. Pitke vode, osobito u Africi i Španjolskoj, nestaje munjevitom brzinom. Šume, osobito u Južnoj Americi, krče se, čime nestaju izvori kisika i prirodna staništa životinja. Pale se čitave šume i travnjaci radi ispaše stoke. Mora i oceani postali su odlagališta otpada. Izgubili smo kontrolu nad upravljanjem prirodom, što kobno djeluje na zdravlje ljudi, a primarni uzrok tomu su pohlepa i oholost onih koji ne mare za druge, pa ni za vlastite potomke, nego isključivo za trenutačni užitak i profit.
Prema nekim istraživanjima, još nije kasno: naš okoliš može se spasiti, ali samo ako započnemo s radikalnim promjenama na svim razinama društva, počevši od nas kao pojedinaca u privatnom životu. Kao pojedinci moramo mijenjati svoj mentalitet i potom ga prenositi na obitelj, zajednicu, gradove, županije i, u konačnici, na cijeli svijet, jer je trenutačni odnos čovjeka prema okolišu neodrživ.
Benediktinci još od 6. stoljeća imaju izvrstan model odnosa prema okolišu. To se navodi i u enciklici Laudato si’, u broju 126., gdje se izravno ističe benediktinska tradicija kao primjer za rješavanje suvremenih ekoloških problema. Ona nalaže da samostan, ako je moguće, bude izgrađen tako da sadrži sve potrebno – vodu, vrt i mlin – kako redovnici ne bi morali izlaziti izvan njega. Samostan je tako zamišljen kao zatvoreni sustav, svojevrsna preteča energetske neovisnosti i lokalne održivosti. Benediktinci su imali i pravila o položaju vrta uz samostan kako bi dobivao što više sunčeve svjetlosti.
„Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.“ – Jak 4, 17
Za katolike je dobar odnos prema Bogu, bližnjemu, samome sebi i prirodi minimum za dosljedan katolički život. Ako se deklariramo katolicima, krajnje je vrijeme da počnemo živjeti u skladu sa smjernicama Svetoga pisma i crkvene predaje, a ne vođeni ohološću i zavišću.
Još nije kasno – postoji nada za obnovu okoliša, ali samo ako najprije mi, kao pojedinci i katolici, počnemo živjeti prema načelu „Ora et labora“, odnosno molitvom koja mijenja nas, naše bližnje i cijeli svijet te ustrajnim i marljivim radom na obnovi okoliša.
Važnost ove teme i zanimanje publike potvrdio je velik broj komentara i pitanja upućenih predavaču nakon izlaganja. Pozivamo vas da snimku predavanja, kao i pitanja publike, pogledate na YouTube kanalu Hrvatske udruge Benedikt:
