Uz dan tolerancije: Tko širi mržnju?
LGBT organizacije unose mržnju u društvo – nekad samo agresivne, sad već glupo agresivne
{jathumbnail off}Agresivnost nastupa LGBT udruga otkriva pravu pozadinu njihovih namjera. Uz takav nastup jasno je da se tu ne radi o borbi za toleranciju i prava ugroženih, već ogrčevitoj borbi za nečije partikularne interese, nespojive s interesima homoseksualnih osoba niti sa interesima društvene zajednice. Takav agresivni pristup ne dovodi do boljeg razumijevanja potreba i zahtjeva homoseksualnih osoba već isključivo do polarizacije društva i pojave refleksne reakcije.
Ali, takav agresivan pristup pokazuje još jednu zanimljivu stvar. LGBT osobe u svojoj emocionalnoj nesigurnosti traže apsolutno prihvaćanje od društvene zajednice. Međutim, takvo prihvaćanje ne nudi niti zajednica, niti društvo, niti istospolni partner pa čak niti roditelj. Apsolutno prihvaćanje, u cijeloj povijesti čovječanstva, nudi samo jedna osoba – Isus Krist. I upravo svjedočanstva velikog broja homoseksualaca koji su prihvatili tu vrstu “terapije”, doživjeli su i prihvaćanje samoga sebe, promjenu ponašanja (a ne osobe) i posljedično, prihvaćanje od strane društva. Vjerujemo da nikakva zakonska regulativa neće i ne može trajno pomoći LGBT osobama već samo produbiti podjele u društvu i nerazumijevanje suprotstavljenih strana. Stoga, dragi LGBT aktivisti, zapitajte se: čije vi to interese u stvari zastupate i za koga se zapravo borite?
Tko širi mržnju?
Kad neka poznata osoba izjavi nešto što netko drugi protumači kao govor mržnje, obično ta osoba (ili njezini/njegovi glasnogovornici) osjeća potrebu da se javno ispriča zbog svojih riječi. Primjerice, ako kaže da mu određena grupacija ljudi nije simpatična, a onda netko to protumači kao „ti ljudi mi se gade“, po dolasku burnih reakcija ta će osoba recitirati panegirike na njihov račun. Ja s druge strane ne mislim to raditi (nema veze s tim što niti sam popularan, niti poznat…), odnosno ne mislim iz petnih žila pričati sve najbolje o homoseksualnim osobama kako bi se unaprijed opravdao zbog nečega (kao recimo ovog teksta). Uostalom, to bi bilo jednako kao da se trudim govoriti sve najbolje općenito o ljudima, što bi odmah bilo prepoznato kao laž, jer među ljudima ima pokvarenosti i truleži više nego igdje. Ne vjerujem da to nekoga zanima niti je bitno za ovaj tekst, no prema homoseksualnosti nemam nikakav stav, ili bolje rečeno, imam indiferentan stav kao i prema heteroseksualnosti. Ne znam je li homoseksualnost bolest ili ne, niti me to zanima; u odabir ičijeg životnog partnera ili partnerice ne ulazim niti smatram da imam pravo na to. No ono što me smeta kod udruga koje stoje iza homoseksualnih osoba jest iznimno veliki stupanj agresivnosti koji pokazuju posljednjih godina, a koja im se sve više obija u glavu.
Povod ovom tekstu bio je tekst novinarke Večernjeg lista Barbare Marinović i njezinog teksta naslovljenog „Joksimović zgrozio svojim ponašanjem prema transrodnoj osobi“. Već u samom uvodu autorica je pokazala kakvi su njezini stavovi: „U Hrvatskoj se lome koplja oko referenduma građanske inicijative “U ime obitelji”, a Srbija se danas digla na noge zbog homofobne izjave Željka Joksimovića.“ Kao prvo, nikakva se koplja ne lome (što će, uopće ne sumnjam, pokazati i rezultati referenduma), već se radi o tome da većina šuti i samo čeka izbore, dok manjina galami pa se čini kao da postoji burna rasprava na tu temu. Druga stvar bila je njezina konstatacija da se radi o „homofobnoj“ izjavi. U tekstu piše i što je Željko Joksimović rekao toj transrodnoj osobi: „To se meni ne dopada, a dobro pjevaš“. Rijetko čitam komentare (obično pogledam dva/tri najbolja), no komentari čitatelja morali bi autorici širom otvoriti oči. Ljudi su mahom bili zgroženi, no ne tobožnje uvredljivom izjavom Željka Joksimovića niti osobnim izborom pjevača, već čistom glupošću da izjava „To se meni ne dopada“ osobu automatski svrstava među homofobe. Ukratko, do sada su LGBT organizacije bile samo agresivne, no sada su postale već i glupo agresivne. Razumijem da se u nekim sferama života osjećaju diskriminirano (što vjerujem da i jesu), no ovakvim potezima sebi rade više štete nego koristi i sigurno je da te diskriminacije ovakvim putem neće nestati. Jer što je neobično u tome da ti se ne sviđa muškarac koji se oblači poput žene? Isto kao što ne bi bilo ništa neobično u tome da ti se takva osoba sviđa. Sve ovisi o tome kako percipiraš neku osobu, i to nema nikakve veze sa „homofobijom“ ili bilo kakvim psihičkim poremećajima.
Ovoliki stupanj agresije dovest će do sve veće odbojnosti od strane heteroseksualne populacije. Jer iskreno, zašto bi imali razumijevanja za nekoga tko je toliko isključiv i pred kim moraš mjeriti baš svaku svoju riječ? Jer ja ne mislim naokolo sa sobom nositi priručnik o tome kako razgovarati sa homoseksualnom osobom (uostalom, ako smo toliko različiti da u komunikaciji s njima vrijede druga pravila, zašto onda žele ista prava kao i heteroseksualne osobe?). Gay pride okupljanja, ovakvo lovljenje za svaku izrečenu riječ, u konačnici će dovesti do revolta. Jer nije rijetkost čuti da heteroseksualne (ali i homoseksualne) osobe nemaju apsolutno ništa protiv osoba koje fizički privlače osobe istog spola, ali da im smeta čitava ta parada i agresija koju pokazuju kroz proteklih nekoliko godina. Nekome se sviđaju ovakvi ljudi, nekome onakvi, no jedno je sigurno – nitko ne voli hvalisavce i agresivce. Kao što sam rekao – ovakav način odbit će im se na dulji rok u glavu, jer zašto bi primjerice netko zaposlio homoseksualnu osobu, ako već unaprijed može očekivati tužbu zbog “diskriminacije” prilikom napredovanja, nedvosmislenim pokazateljima usprkos? Zbog toga će u konačnici patiti i homoseksualne i heteroseksualne osobe, jer tko želi život u društvenoj zajednici u kojoj postoji toliko mržnje i netrpeljivosti, a prema čemu velikim koracima vode upravo ovdje opisani postupci LGBT organizacija?
Preneseno sa bbird.me
