U sklopu programa svečanog otvorenja ovogodišnjeg Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju 13. studenog 2017., ponedjeljak, s početkom u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu Mladenka Gruica i KUU Sv. Kliment izvest će monodramu “Skupljanje kostiju”. Dana 16. studenog s početkom u 20.30 sati, u sklopu iste manifestacije, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije monodrama će se izvesti za studente u dvorani Studentskog doma dr. Franjo Tuđman.

Monodrama “Skupljanje kostiju”

Autor: Mladenka Gruica, KUU SV. Kliment

Tema: prema svjedočanstvu Grle Pedić, stradanje iz Domovinskog rata u mjestu Paljuv 1991. godine. Svjedočanstvo zapisala gđa Ivana Haberle.

Sva mjesta koja su imala izravan kontakt s ratnim događanjima i akcijama, ovih dana kada se dostojanstveno, s ponosom i tugom prisjećamo tragične prošlosti na poseban način Škabrnje i Vukovara, proživljavaju tužna i gorka sjećanja. Jedno od njih je Paljuv, malo slikovito ravnokotarsko mjesto u zadarskom kraju.

Za vrijeme operacije Udar-91, 31. prosinca 1991. godine (unatoč potpisanom Sporazumu o primirju ‘od Božića do Božića’) koju je je 9. korpus OS SFRJ planirao u Ravnim kotarima s namjerom odsijecanja juga Hrvatske te blokiranja, a ako se ukaže prilika, i osvajanja Zadra mještani su morali napustiti svoje mjesto i otići u trogodišnje progonstvo. Jedna od najtežih situacija je bila u zoni 3, bojne 112. brigade, odnosno selima Pridraga, Paljuv, Novigrad i Podgradina. Nakon okupacije Kruševa i Jasenica od strane JNA i četnika, ova sela su bila u gotovo potpunom okruženju. Kontinuirano su izložena minobacačkoj i topničkoj paljbi s Debelog brda, iz Biljana Gornjih, Smilčića, Kašića i Islama Grčkog.

Tog 31. prosinca hrvatski branitelji su kod novigradskog groblja pružali žestok otpor kako bi osigurali što više vremena civilima da se prebace do Posedarja. Paljuv je pao na Staru godinu. Poslije okupacije u mjestu ostaje 29 civila od kojih je i 6 branitelja. Njihova djeca, rođaci, prijatelji u izbjeglištvu u nedalekom Zadru o njima nisu znali ništa sve do bijega branitelja Tomislava Portade koji donosi točne informacije.Tada akcija koju je u najvećoj tajnosti pripremamo zapovjednik Ante Baraba–Čiča kreće u realizaciju. Dana 9. veljače, 42. dan nakon zarobljavanja njih 13-orica oslobađaju nedužne civile. Iza akcije „Maslenica“ su Paljušani prvi puta vidjeli svoje selo.

Dana 31. prosinca u Paljuvu  je poginuo i Ante Pedić. Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem. Monodrama “Skupljanje kostiju“ je potresno svjedočanstvo njegove  majke Grle Pedić. Mjesec dana (svaku noć) stara majka iskradala se iz zatočeništva i obilazila svog mrtvog sina jedinca, pokrivala dekom da ga strvinari ne grizu. Ni pokopati ga nije smjela. Je li moguće ljudskom umu razumjeti sudbinu majke kada joj umre voljeni sin, kad iz majčina vidokruga zauvijek ode njena radost i nada u cvijetu momaštva. Stvarnost svakodnevnice, trpljenje razdiruće neprolazne boli, u zarobljeništvu. Daljnje življenje, besane noći, stalna priviđenja, rubovi sloma i vječnog ponora…ali nedostižne snage prkosa, vjere i ufanja u ljubav i Boga. Jedan je to zapanjujući svijet, životnog nadahnuća usprkos gorčini, žrtvi, jedan svijet što zaustavlja dah i koči pogled pred snagom duha! Je li nam moguće danas kada i nakon toliko godina nakon Domovinskog rata ne znamo točan broj žrtava, je li nam moguće zamisliti koliko je ovakvih prešućenih priča!? Nedopustiv je zaborav vrijednosti Domovinskog rata, kao temelja stvaranja hrvatske države. Nedopustiv je zaborav svake žrtve, svih palih i nestalih, nedopustiv je zaborav svakog znanog i neznanog groba. Ne smijemo se umoriti, moramo ostati ustrajni i mladim naraštajima prenositi što se događalo u Domovinskom ratu, kako je stvarana hrvatska država. Nemojmo dopustiti nove prešućene priče. Neka dragi Bog podari snage živućim svjedocima kako bi nam svjedočili istinu. Vrijeme kada preživjeli, majke, žene i sestre nisu smjele niti javno žalovati, su daleko iza nas. Nažalost danas uz njih, koji i nisu dočekali za života zapaliti svijeću na grobu svojih sinova veliki je broj majki koje to još čekaju. Zato recimo mladima danas i ako odlaze da to bude odlazak za povratak. Jer je vratiti se lako kada znaš gdje ti je Domovina. Ta, ova, jedina slobodna i demokratska Hrvatska je tvoja, naša. Za tebe i nju oni su trpjeli, oni su dali sve, oni su dali najvrijednije, a to je svoj  život.

Neka im je vječna slava i hvala. Počivali u miru Božjem!

Ova monodramu posvećujem svim braniteljima, nestalima i palim za našu Domovinu. Na poseban način onima čije kosti još nismo skupili.

Ovu monodramu posvećujem i njihovim majkama, onima koje još žive i onima koje nisu dočekale dan da njihovi  sinovi imaju dostojanstven grob.

Ovu monodramu posvećujem razasutim hrvatskim kostima

Grla Pedić rođena je 1924., a umrla je 2009. godine, 2 mjeseca nakon ovog  svjedočanstva.

Neka joj je pokoj vječni mir i spokoj uz njenog sina Antu!

Mladenka Gruica/HUB

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save