U Splitu predstavljena knjiga „Od poraza do pobjede – povijest hrvatske političke emigracije“
U četvrtak 26. listopada 2017., u velikoj dvorani Dominikanskog samostana u Splitu ispunjenoj do posljednjeg mjesta, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Hrvatskog časničkog zbora Grada Splita, predstavljena su prva dva sveska knjige prof. Kazimira Katalinića „Od poraza do pobjede – povijest hrvatske političke emigracije“.
U ime organizatora Hrvatske udruge Benedikt okupljene je pozdravio Marijo Popović, mag. iur., član Upravnog vijeća HUB-a, predstavivši ukratko rad udruge s posebnim osvrtom na predstojeća događanja vezana uz Tjedan sjećanja na Škabrnju i Vukovar.
Predstavljanje je moderirao Ivan Baćak, novinar, koji je zahvalio brojnim prijateljima dobre knjige što su prepoznali važnost proučavanja naše recentne povijesti, poznavanja i širenja istine o hrvatskoj političkoj emigraciji čija uloga, u očuvanju nacionalne svijesti i potrebi uspostave vlastite, slobodne i neovisne države, je decenijama bila iskrivljavana, umanjivana
Obrazložio je Baćak zašto je za predstavljače ovih vrijednih i nadasve zanimljivih knjiga pozvao upravo Josipa Jovića i Ivana Beljana. „Naime, u razgovoru i dogovoru s prof. Šimom Letinom, koji će knjigu predstaviti umjesto samog autora prof. Kazimira Katalinića i koji je za ovu prigodu stigao iz Washingtona D.C. u kojemu živi već četrdeset godina, odlučili smo se da knjigu predstave ova dvojica vrhunskih intelektualaca, zaljubljenika u nacionalnu povijest, i zato što su to „ljudi koji žive za ideju, a ne od ideje“, kako je opisujući intelektualce, zapisao dr. Frane Prcela, dominikanac.
Prvi je o knjizi govorio Josip Jović, novinar koji je i prije osvita demokracije, radio niz razgovora s tadašnjim političkim emigrantima koji su, zbog svoga političkoga angažmana prošli različite američke zatvore. Predstavljajući Jovića, Baćak je kazao da „Josipa znamo po njegovim brojnim člancima, kolumnama, analizama i knjigama, ali ga pamtimo i kao najboljeg urednika Slobodne Dalmacije i tjednika „Panorama“, te novinara koji je, zbog objavljivanja već objavljenog navodnog tajnog svjedočenja tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića, bio prisilno odveden u Haag i kažnjen s 20 tisuća eura „zbog nepoštivanja Haaškog tribunala“. Jović je detaljno iznio svoje viđenje ne samo ovih knjiga nego se, asocijativno povezujući imena političkih emigranata i događaja u kojima su sudjelovali, osvrnuo i na brojne političke stranke, pojedince (Jelića, Rojnicu, Bušića, Krnjevića, itd.) i njihove konkretne akcije, primjerice akciju „Raduša“, Bugojansku skupinu iz 1972. godine. Jović je posebno naglasio ogromni doprinos emigracije od 1990. do 2000., nakon čega je „emigracija opet neprijateljska, ustaška itd.“, te je na kraju detaljnog prikaza, od srca preporučio čitanje ove knjige, opisujući je kao „stilski lijepo napisano, intrigantnu, zanimljivu knjigu“.
Moderator predstavljanja je Ivana Beljana predstavio kao umirovljenog brigadira HV-a i predsjednika udruge „Hrvatski križni put“, koji je još kao mladić bio politički zatvorenik upravo zbog „širenja neprijateljske emigrantske literature“, koji se nije bojao biti prvim predsjednikom trogirskog HDZ-a u vrijeme kada se ta stranka ozbiljno nazivala „strankom opasnih namjera“. „O njegovu ratnom putu da i ne govorim. Bio je uvijek spreman, uvijek gdje je trebalo i kada je trebalo biti. Prošao je mnoga ratišta, školovao se na prestižnim svjetskim vojnim učilištima i institutima u Njemačkoj i Americi, bio je i ostao moralna uspravnica, uzor kojega treba razumjeti i slijediti“, rekao je pomalo emotivno o svom kolegi Ivan Baćak.
Beljan je sažeto, koncizno i precizno predstavio knjigu, ocjenjujući je „kapitalnim djelom koje će iduće godine biti cjelovito – s još dva nova sveska te svojevrsnom enciklopedijom hrvatske političke borbe u emigraciji“. Beljan je kratko replicirao Josipu Joviću na temu „Bugojanske skupine“ o kojoj je mnogo toga jasnije nakon otvaranja arhiva i pronalaska originalnih UDB-inih izvješća o toj akciji iz kojih je jasno da UDBA ne samo da nije bila navodni „organizator“ tog upada 20 mladića na planinu Radušu, nego nisu doslovce ništa znali niti nekoliko dana nakon njihova pojavljivanja na prostoru bivše Jugoslavije, od Slovenije, preko Hrvatske do BiH.
Na kraju se nazočnima iscrpnim govorom o knjizi, posebno o njezinu autoru Kazimiru Kataliniću, obratio prof. Šime Letina koji je na početku svoga izlaganja zahvalio hrvatskoj udruzi Benedikt, ocima dominikancima i svima okupljenima koji su žrtvovali svoje vrijeme da bi čuli dugo skrivanu istinu o hrvatskoj političkoj emigraciji. Govoreći o njegovu prijatelju i dugogodišnjem suradniku prof. Kataliniću, Letina je istaknuo njegovu erudiciju, bogato iskustvo i ogromno znanje te predanost ideji i žrtvi koju je podnio na putu do konačnog stvaranja moderne, slobodne i neovisne države Hrvatske. Proveo nas je Letina kroz panoramu likova od pokojnih Ivana Oršanića, Ive Korskog, Bože i Malkice Dugeč, Rude Arapovića, Bruna i Zvonka Bušića, Krunoslava Draganovića, msgr. Stjepana Lackovića, Ivana i Mate Meštrovića, Bogdana Radice i niza drugih hrvatskih političkih emigranata, ali je spomenuo i one koji su ih progonili, mnoge od njih zatvarali i ubili, prije svih zločinca J. B. Tita, pa Kardelja, Bakarića, Ribičića, Nađa, Rankovića i Đilasa, i druge progonitelje Hrvata i zatiratelje svega hrvatskoga. Detaljnim pregledom svakog poglavlja oba sveska Katalinićove knjige, Letina je otkrio niz zanimljivih, široj javnosti dosad nepoznatih detalja od prvih dana emigracije do 1974. godine s kojom završava pregled povijesti hrvatske političke emigracije i nastavlja se u iduće dvije knjige koje bi trebale iz tiska izići na proljeće 2018. godine.
Knjigu se po promotivnoj cijeni moglo nabaviti nakon predstavljanja u Splitu, a kako su se javili mnogi koji nisu mogli doći na predstavljanje, najavljena je mogućnost nabavke knjige preko zadarskog „Hrvatskog tjednika“.
Izvor: hu-benedikt.hr
